Prodaja cvijeća u kriznim vremenima: Izazovi s kojima se susreće obitelj Pavičić

Obitelj Pavičić se već 30 godina bavi uzgojem cvijeća i ukrasnog bilja. Na tri tisuće kvadratnih metara uzgajaju tisuće krizantema, margareta, špina, maćuhica, jaglaca, surfinija, pelargonija i raznog drugog cvijeća. Proizvodnja cvijeća iziskuje mnogo truda, napora i fizičkog rada, a ova obitelj se u ovaj posao upustila sasvim slučajno.

„Supruga i ja smo radili u mljekari u Velikim Zdencima. Došla su krizna vremena, nije bilo plaće, došao je i taj nesretni rat, Nije bilo novaca. Mi smo gotovo cijelu plaću dobivali doslovce  na bonove. S bonovima nisam mogao platiti struju, kao ni djecu odškolovati. Od nečeg sam morao  krenuti što bi nam donosilo dohodak u kuću“, prisjeća se Zdenko Pavičić.

Sezona u plasteniku traje kroz cijelu godinu, od listopada do srpnja, a dosta ovisi o vremenskim uvjetima. Pavičići se žale da su njihovi plastenici puni cvijeća, ali prodaja ne ide jer ljudi ne kupuju cvijeće kada je hladno i kada su vremenski uvjeti loši. Cijene energenata, sjemenja, presadnica i zemlje su jako visoke, a subvencija za cvijeće ne postoji. Građani se u kriznim vremenima najprije odriču kupnje cvijeća.

„Svi nekako misle da mi možemo lako i da imamo jako puno prihoda od naše proizvodnje, a nemamo. Cijene energenata su strahovito otišle gore,  sjemena, presadnica i zemlja nam je jako skupa. Nekad prije trideset godina  mi smo maćuhicu sadili van na polje. Sada to više ne može, mi i za maćuhicu moramo kupiti zemlju da bi je mogli proizvesti. Ljudi naši nemaju novaca i mi  se sad tu nalazimo gdje se nalazimo. Ne možeš nešto prodati  po pet eura kad doslovce to nitko neće kupiti. Problem su nam i ovi hladni valovi kod nas, jer cvijeće u plasteniku raste. Mi ga ne možemo na sklopku ugasiti, a prodaja ne ide. Žene neće kupovati kad je vani hladno, kad je vjetar kad je snijeg. Tako da smo mi tu malo vezani i onda smo nervozni jer su plastenici puni svega, a još prodaja nije počela“, dodaje Pavičić.

Prodaju svoje cvijeće na sajmovima cvijeća i tržnicama, a osjetili su manju kupovnu moć građana u usporedbi s prijašnjim godinama. Pavičića ljuti što cvjećarstvo nije prepoznato kada su u pitanju subvencije.

„Na žalost, na cvijeće ne ide subvencija. Ja stalno pričam kao papiga da svi misle da je cvjećarstvo profitabilna djelatnost. Sve je profitabilna djelatnost, u svemu ljudi zarađuju, a zašto je onda zapostavljeno, pita se Pavičić i dodaje kako je u budućnosti u planu smanjivanje proizvodnje.

 „Definitivno smanjivanje, a smanjujemo to gotovo već pet godina, a nikako da smanjimo. To me najviše sekira, ja bi to smanjio ali ako smanjimo mi više nismo u trendu. Ako nemate veliki asortiman cvijeća, boja i veliku količinu, ljudi će otići kupiti tamo gdje to imaju, rekao je Pavičić i otkrio da i u cvijećarstvu postoje trendovi.

„Jedne godine posadimo jednu vrstu cvijeća koja nam fali, i sad smo ljuti što nismo posadili više. Nagodinu posadimo više i to nam ostane, prodamo nešto drugo. Mi ne znamo kako naše tržište diše i za što će biti veliki interes. Sve je lutrija“, zaključio je na kraju,