Kada je Jurski park stigao u kina davne 1993. godine, publika je ostala prikovana za sjedala, a scena u kojoj se legendarni T-Rex oslobađa iz svog ograđenog prostora i ispušta moćan, prodoran urlik postala je jedna od najstrašnijih i najpoznatijih u povijesti kinematografije.
No, jeste li se ikada zapitali kako je taj zvuk zapravo nastao? S obzirom na to da nitko na svijetu ne zna kako su dinosauri doista zvučali, genijalni dizajner zvuka Gary Rydstrom morao je biti nevjerojatno kreativan. Umjesto da upotrijebi umjetne, računalne efekte, on je kultni zvuk složio od glasova – stvarnih životinja.
Glavna zvijezda bio je terijer Buster
Vjerovali ili ne, ključni element za najstrašnije scene u filmu bio je dizajnerov kućni ljubimac – mali Jack Russell terijer po imenu Buster.
U scenama u kojima T-Rex bjesomučno komada svoj plijen (poput nesretnog Galimimusa), zvuk koji čujete zapravo je usporeni audio zapis malog Bustera koji se u dvorištu radosno igra i divljački trese svoju omiljenu špagu! Kada se taj zvuk psa drastično usporio i frekvencijski produbio, pretvorio se u jezivo i agresivno režanje filmskog čudovišta.
Od čega se još sastoji kultni urlik?
Buster ipak nije bio sam u ovom projektu. Kako bi stvorio onaj prepoznatljivi, visoki vrisak na samom početku T-Rexovog urlika, Rydstrom je iskoristio rijedak i neočekivan krik uplašene bebe slona. Taj je zvuk potom spojio s dubokim, podvodnim grgljanjem aligatora i opasnim režanjem tigra.
Kao šlag na tortu, za zvukove disanja masivnog tiranosaura korišten je čak i izdisaj kita ubojice (orke).
Sljedeći put kada budete gledali ovaj filmski klasika i hvatali se za glavu od straha, sjetite se da u kralju dinosaura zapravo „čuči” jedan mali, razigrani obiteljski psić!
Imate priču ili informaciju?
Želite na neki problem upozoriti ili nekoga istaknuti?
Pošaljite nam poruku.
Vaši podaci neće biti javno objavljeni niti proslijeđeni trećim stranama.
