Svatovi su im trajali šest dana, a ljubav već šest desetljeća: Ružica i Franjo Jembri proslavili dijamantni pir

Šezdeset godina zajedničkog života ne stane samo u datum vjenčanja i broj proteklih godina. U njih stane gotovo cijeli jedan život – mladost, stvaranje doma, obiteljske obveze, svakodnevne brige, zajedničke odluke, radosni i teški trenuci te bezbroj malih događaja od kojih se gradi brak. Kroz sve su to zajedno prolazili Ružica i Franjo Jembri iz Bjelovara, koji su sada, šest desetljeća nakon što su jedno drugome obećali zajednički život, u krugu svojih najbližih proslavili dijamantni pir.

Njihova je priča počela dok je Ružica još išla u školu, a Franjo radio na terenu kao bagerist Bjelovarske vodne zajednice. Put kojim je svakodnevno prolazila vodio je pokraj gradilišta, pa su se ondje počeli susretati. Franjo priznaje da je upravo on prvi primijetio Ružicu i skupio hrabrost da joj priđe.

– Išla je u školu i prolazila pokraj mjesta na kojem smo radili. Ja sam joj prvi prišao, bilo je malo treme, a onda smo se nekako počeli susretati. Tako je počela naša veza i poslije je sve išlo svojim tijekom – prisjetio se Franjo.

Ružica je tada imala 15 godina, a udala se sa 17, dok je Franjo na dan njihova vjenčanja imao 25 godina. Iako su prije vjenčanja bili zajedno dvije godine, nisu se mogli često viđati jer je Franjo zbog posla mnogo vremena provodio na terenu. Nije bilo mobitela, poruka ni mogućnosti da se u svakom trenutku čuju. Susreti su se dogovarali drukčije, a vrijeme koje su mogli provesti zajedno imalo je posebnu vrijednost.

Na pitanje kada su shvatili da žele zajedno provesti život, nemaju pripremljen veliki odgovor. Kažu da se odluka dogodila prirodno, iz osjećaja koji je s vremenom postajao sve sigurniji.

– Potaknula nas je ljubav. To je ono najvažnije jer, gdje nema ljubavi, nema ničega. Jednostavno smo znali da želimo biti zajedno – rekla je Ružica.

Šest dana svatova i početak zajedničkog života

Njihovo vjenčanje nije trajalo samo jednu večer. Svatovi su trajali ukupno šest dana, po tri dana kod svake obitelji. Bilo je pjesme, plesa i veselja, uz poneki predah kako bi svi izdržali do kraja. Danas se tome smiju i priznaju da bi takvu proslavu teško ponovili.

– Bilo je veselo, svatovi su trajali tri dana kod jednih i tri dana kod drugih. Dakle, ukupno šest dana. Nismo baš svih šest dana plesali bez prestanka, bilo je i malo odmora – kroz smijeh su ispričali.

Prve bračne dane proveli su u zajednici s Franjinim roditeljima. Nakon toga uslijedio je jedan od najvećih zajedničkih životnih pothvata – gradnja vlastitog doma u Bjelovaru. Franjo je gradilište kupio sam, a za njegov plan u početku nije znala ni Ružica.

– Nisam ni znala da je kupio gradilište. Rekao mi je tek poslije, kada je trebalo početi graditi kuću – prisjetila se Ružica.

Kuća nije nastala odjednom. Gradila se radom, strpljenjem i odricanjem, a upravo razdoblje gradnje pamte kao jedno od zahtjevnijih u zajedničkom životu. Bilo je, priznaju, i neslaganja, no danas kažu da su se najčešće razilazili u mišljenjima zbog nevažnih stvari. Ono što je u tom trenutku izgledalo veliko s vremenskim odmakom više nema istu težinu.

– Bilo je i teških trenutaka, posebno dok smo gradili kuću. Znali smo se posvađati, uglavnom bez veze, kao što to bude u mladim danima. Poslije je uvijek dolazio oprost, a ljubav je sve nadjačala – kazali su.

U njihovoj priči nema tvrdnje da je sve tijekom šest desetljeća bilo jednostavno. Umjesto toga, govore o slaganju, neslaganju, opraštanju i odluci da se nakon svake prepirke nastavi zajedno. Razgovor o prošlosti često prekidaju šalom, a čini se da im je upravo humor pomagao da svakodnevne nesuglasice ne pretvore u nepremostive prepreke.

Obitelj koju su stvarali zajedno

Tijekom zajedničkog života dobili su troje djece – dvije kćeri i sina. Danas imaju dva unuka, jednu unuku i dvoje praunučadi. Upravo je obitelj, koja je tijekom desetljeća rasla uz njih, najvidljiviji dio života koji su zajedno izgradili.

Njihovi dani danas prolaze mirnije nego nekada. Započinju zajedničkom kavom i razgovorom, nakon čega slijede doručak i uobičajene kućanske obveze. Ružica kuha, a Franjo dio vremena provodi u vrtu. Nema velikih planova ni strogo određenog rasporeda, ali postoji navika zajedništva koja se stvarala desetljećima.

– Ujutro zajedno pijemo kavu, razgovaramo, a onda doručkujemo. Ja poslije kuham, a on se bavi vrtom i tako nam prođe dan. Ni danas se ne volimo razdvajati – rekla je Ružica.

Kada trebaju kazati što nakon toliko godina najviše cijene jedno kod drugoga, oboje odgovaraju jednako – ljubav. Franjo je odgovoru odmah dodao i malo šale, rekavši da posebno cijeni to što Ružica dobro kuha. I nakon 60 godina dovoljno se dobro poznaju da znaju kada treba govoriti ozbiljno, a kada svakodnevicu olakšati osmijehom.

Dijamantni pir proslavili su s dvadesetak članova obitelji i bliskih ljudi. Ovoga puta slavlje nije trajalo šest dana kao nekadašnji svatovi, nego je bilo prilagođeno godinama i snazi slavljenika.

– Sada smo malo stariji pa nemamo snage plesati šest dana. Ovoga puta bit će to skraćeni oblik proslave, nekoliko sati s našim najbližima – našalili su se.

Ljubav, sloga, poštovanje i vlastite odluke

Mladim parovima koji tek započinju zajednički život Ružica i Franjo ne nude složene savjete. Njihova je poruka oblikovana iskustvom šest desetljeća provedenih zajedno: potrebno je čuvati međusobno povjerenje i probleme rješavati između sebe.

– Potrebni su sloga, ljubav i poštovanje. Mladi trebaju slušati jedno drugo i ne obazirati se previše na ljude sa strane, nego sami donositi odluke o svojem životu. Bez ljubavi i međusobnog poštovanja teško je sačuvati brak – poručila je Ružica, dok se Franjo složio s njezinim riječima.

Želja još imaju, no svjesni su da godine i skromne mirovine postavljaju svoja ograničenja. Najvažnije im je nastaviti pratiti odrastanje novih naraštaja svoje obitelji i provoditi vrijeme s unucima i praunucima.

Na kraju razgovora ponovno se vraćaju onome što su tijekom svih ovih godina uspjeli sačuvati. Ružica kaže da je suprugu najviše zahvalna zato što ju je volio i poštovao, a Franjo na isto pitanje jednostavno odgovara da osjeća jednaku zahvalnost prema njoj.

– Zahvalna sam mu što me poštivao, što me volio i što smo se voljeli svih ovih godina. Ljubav je ipak najjača – zaključila je Ružica.

Šest desetljeća nakon slučajnog susreta pokraj gradilišta, njihovi se dani više ne mjere terenskim poslovima, gradnjom kuće ni šestodnevnim svatovima. Danas ih čine jutarnja kava, razgovor, ručak, vrt i vrijeme provedeno s obitelji. Upravo u tim običnim trenucima nastavlja se zajednički život Ružice i Franje Jembri – život koji traje već 60 godina.