Zaboravljeni okusi Moslavine: Jela naše mladosti podsjetnik su na bogatstvo moslavačkog stola

Na središnjem gradskom trgu u Čazmi, u organizaciji Matice umirovljenika, održano je događanje posvećeno Svjetskom danu hrane. Pod motom „Jela naše mladosti za vaše radosti“, umirovljenici iz Čazme i okolnih mjesta pripremali su jela iz kotlića – grah, variva, zelje, repu, jela od ribe i druge specijalitete koji su nekoć bili svakodnevica u moslavačkim kuhinjama. Uz bogatu ponudu domaće hrane, posjetitelji su mogli razgledati i izložbu gljiva koju su priredili članovi gljivarskog društva iz Ivanić-Grada.

Iako se manifestacija iz godine u godinu širi, predsjednik Matice umirovljenika Čazma Franjo Jagatić ističe da joj je cilj mnogo širi od samog kuhanja – želi se sačuvati sjećanje na jela i običaje koji nestaju.
– Kuhamo ono što smo jeli u mladosti – jela po starim moslavačkim receptima. Grah, zelje, repu, svinjetinu, ali i ribu. To je hrana na kojoj su odrasle generacije prije nas, kaže Jagatić.

Dodaje kako je zanimanje umirovljenika veliko te da manifestacija sve više postaje svojevrsni prikaz Moslavine u malom. Ove godine, uz domaće udruge, sudjelovali su i gosti iz Ivanić-Grada, Križa, Dubrave, Štefanja, Berka i po prvi put iz Garešnice. U kotlićima su se kuhala i neka jela koja su danas gotovo nepoznata mlađim generacijama – poput tradicionalnog jela svinjskih plučica na kiselo. U ponudi je bio i fiš paprikaš te pržena riba u kukuruznom brašnu.

– Imamo veliko ribnjačarstvo u Siščanima, a u Čazmi nemamo restoran koji u svakodnevnoj ponudi ima ribu. To je žalosno jer ljudi vole ribu, traže je, a mi je ne nudimo. Nadam se da će se to promijeniti, ističe Jagatić.

Ovaj detalj možda najbolje pokazuje koliko su moslavačka jela potisnuta u zapećak. Dok se o dalmatinskoj, slavonskoj ili zagorskoj kuhinji govori kao o prepoznatljivim dijelovima nacionalne gastronomske ponude, moslavačka kuhinja ostaje gotovo nevidljiva. Iako obiluje jednostavnim, ali iznimno ukusnim jelima – od raznih variva i jela na žlicu do mesnih specijaliteta i jela od ribe – rijetko je prezentirana široj javnosti.

– Naš cilj je da mlađi ljudi vide i kušaju kako se nekada hranilo. Moslavačka kuhinja je bogata, raznovrsna i zaslužuje više pažnje. Ovo je mali doprinos da se to ne zaboravi, dodaje Jagatić.

Jedno od jela koje je izazvalo zanimanje posjetitelja bila je i moslavačka brašnjača, stara domaća kobasica koja je neko vrijeme bila u planu za promociju, no zbog administrativnih i sanitarnih prepreka projekt je morao biti prekinut. – Dok su u drugim gradovima organizirane manifestacije s tradicionalnom hranom, nama je to bilo onemogućeno. Nadam se da ćemo uspjeti pronaći način da se brašnjača opet predstavi jer to je dio naše baštine, kaže Jagatić

Na događanju su svoje kulinarske vještine pokazali i članovi udruga iz okolnih mjesta. Ankica Šurmin iz Udruge umirovljenika Štefanje pripremala je varivo od graška s kobasicama. – To je staro jelo koje se nekad često kuhalo jer je grašak bilo prvo povrće koje je dolazilo u proljeće. Danas ga rijetko kuhamo, ali svi ga volimo, kaže Šurmin.

Iz Bereka je stigla Dragica Poljak, koja je kuhala grah s carskim mesom i kobasicama. – To je bilo jelo težaka, jednostavno i hranjivo. Danas ga rijetko radim, jer živim sama, ali volim ga skuhati kad imam priliku. To su jela koja te vrate u mladost, rekla je Poljak.

Posebnu pozornost privukao je kotlić Vlade Glogovskog iz Garešnice, u kojem se kuhala kaša – staro moslavačko jelo prema receptu njegove prabake. – Naše bake su kuhale ono što su imale. Malo suhog mesa, što se našlo u vrtu – luk, paprika, mrkva. Danas to gotovo nitko ne kuha, ali želimo pokazati kako se nekad jelo, ispričao je Glogovski.

Osim što oživljava stare recepte, Glogovski godinama radi na očuvanju moslavačke baštine – od obnavljanja izvora do prikupljanja starih knjiga i recepata. – Moslavina ima bogatstvo koje se ne koristi dovoljno. Treba ga pokazati, zapisati i prenijeti mlađima, poručuje.

Moslavina, za razliku od drugih hrvatskih regija, još nema jasno izgrađen gastronomski identitet, iako bi ga lako mogla imati. Upravo zato ovakvi događaji imaju važnu ulogu – podsjećaju da se bogatstvo tradicije ne mjeri samo u receptima, nego i u spremnosti da ih se ponovno oživi i podijeli s drugima.