Demian Kurtanjek – mladi planinar iz Čazme koji strpljivo savladava izazove

Dok većina njegovih vršnjaka vikende provodi uz računala ili u šetnji gradom, Demian Kurtanjek iz Čazme od malih nogu traži izazove na stazama koje vode prema planinskim vrhovima. Član je Hrvatskog planinarskog društva Garjevica Čazma, samozatajan i miran mladić koji radije šuti i radi nego govori o svojim uspjesima. A oni se iz godine u godinu nižu. Posljednji u nizu je uspon na Vrtaču (2181 m) u Karavankama, gdje je unatoč magli i oblacima doživio osjećaj ponosa i olakšanja koji ga uvijek prati kada stigne na cilj.

– Kada dođem do vrha, osjećam olakšanje i ponos radi svog uspjela. To je predivan osjećaj. Još ako su vidici dobri, uživam još i više. Na ovom usponu je bilo puno magle i oblaka i nije bila neka vidljivost, osim kada su se oblaci razmaknuli, ali svejedno mi je to bio predivan osjećaj – govori Demian.

Planinarenje ga je zainteresiralo još u djetinjstvu. S deset godina prvi put se okušao na ozbiljnijem usponu na Velebitu, a već sa dvanaest popeo se na Malu Mojstrovku u Sloveniji (2332 m). – Bio je to težak uspon, ali sam bio ponosan na sebe, a bili su i drugi – prisjeća se.

U izazovima pronalazi motivaciju. Privlače ga teže staze, oni usponi koji zahtijevaju više snage i ustrajnosti. – Najviše me motivira visina i težina uspona prema vrhu jer mi se više sviđa da uspon bude težak naspram hodanja po brdima. Ono što mogu prehodati po brdu, radije bi otišao biciklom – objašnjava.

Bicikl je zapravo njegov svakodnevni saveznik u treningu. – To je moj trening i priprema za idući vrh jer kad dobro zagrijem noge onda me ne bole ni tijekom ni poslije uspona – kaže.

Školske obaveze i planinarske aktivnosti uspješno usklađuje. Učenički dom u kojem boravi daje mu disciplinu i ritam pa unaprijed planira vrijeme za učenje i zadatke. – Ako znam da za neki vikend idemo planinariti, može biti jednodnevni ili na više dana, uglavnom u domu napravim zadaće koje bi inače radio preko vikenda. Pošto imam tjedan opće predmete, a drugi tjedan praksa, meni je lako sa zadaćama jer ih predajem svaki drugi tjedan – objašnjava.

Njegov dosadašnji najzahtjevniji pothvat vezan je uz Gojzericu, pješačku manifestaciju od Kaptola do Kaptola, kada je unatoč bolovima hodao 13 sati. – Najviše zbog pete koja me boljela cijelim putem. No, usprkos tome, ja sam se trudio, išao dalje i uspio, čak u dobrom vremenu – prisjeća se.

Demian u svemu što radi pronalazi jednostavnu lekciju: da bez upornosti nema uspjeha. – Naučio sam da treba biti uporan da bi došao do cilja, a posebno kada je teško, jer je onda još bolji osjećaj kad ostvariš taj cilj – ističe.

Najveću podršku ima u obitelji i društvu planinara iz Garjevice, a posebno se izdvaja majka. – Izdvojio bih prijatelje iz planinarskog društva, ali posebno majku, ona me najviše motivirala da dođem do vrha – kaže.

Iako mu planinarenje donosi sve veće izazove i želju za napredovanjem, Demian nije zapostavio ni druge sportove. Član je Hrvačkog kluba Čazma i do nedavno je aktivno nastupao na turnirima. – Osvojio sam hrpu medalja, ali otkada sam u Zagrebu ne stignem baš na treninge – priznaje.

Svoj planinarski put vidi dugoročnim. Privlače ga visoki vrhovi pa i alpinizam. – Za koju godinu se vidim na feratama i visokim vrhovima. Želja mi je baviti se sportskim penjanjem, možda i alpinizmom, ali svakako se vidim u daljnjim planinarskim uspjesima – poručuje.

Demian je primjer kako mlad čovjek može tiho i nenametljivo graditi vlastiti put, korak po korak, uspon po uspon. Njegove staze nisu uvijek lake, ali upravo u tome pronalazi smisao – jer svaki osvojeni vrh donosi novu snagu i potvrdu da upornost vodi do cilja.