Na godišnjoj skupštini Hrvatskog planinarskog društva Garjevica poseban trenutak obilježilo je uručenje Zahvalnice za dugogodišnji marljiv rad u udruzi Miroslavu “Mirku” Grebenaru. Priznanje je odraz dugogodišnjeg angažmana i doprinosa planinarskoj zajednici.
Mirko je srce i duša društva, osoba koja svojom energijom i predanošću okuplja članove oko zajedničke ljubavi prema prirodi i planinarenju.
“Znači puno, puno. Ne mogu ni opisati…”
Upitan koliko mu znači priznanje od planinarske zajednice, Mirko je rekao:
– Znači puno, puno. Ne mogu ni opisati… Evo, jutros sam to objavio na Facebooku, bilo mi je važno podijeliti tu radost s drugima. Pogotovo u teškim trenucima, kada se suočavam s izazovima u obitelji, osjetim koliko mi ovo društvo znači. Manje sam aktivan nego prije, manje organiziram izlete, ali i dalje sam tu. Ljudi, atmosfera i zajedništvo čine ovo planinarsko društvo posebnim.
Od nogometa do planinskih vrhova
Mirko je u planinarenje zakoračio prije više od dvadeset godina. Nogomet mu je bio sve, ali se uz nagovor prijatelja odvažio na prvi izlet.
– Rođak i prijatelj su me povukli. Bio je svibanj 2005., prvi izlet – Zabrđe, planinarski dom kod Viteza. U početku nisam razumio što to ljudi vide u penjanju, ali kad sam prvi put stao na vrh, osjetio sam taj mir i slobodu. U nogometu si pod pritiskom, živciraš se, a u planini toga nema – samo ti, priroda i prijatelji.
Osvojeni snovi – od Velebita do Triglava
Jedan od njegovih najvećih snova bio je popeti se na Triglav. Iako je nekoliko puta odustajao, nije prestao vjerovati da će jednog dana ostvariti cilj.
– Pokušavao sam tri puta, ali tek iz četvrtog sam uspio. Kristijan Čikor mi je tada rekao – sad ili nikad. I eto, popeo sam se. Bila je to 2022. godina. Kada imaš dobre vodiče i dobru ekipu, svaki izazov postaje lakši.
Hod od Zagreba do Čazme – planinarski izazov i emotivno putovanje
Mirko je dvaput sudjelovao u hodu od Zagreba do Čazme, poznatom izazovu “Od Kaptola do Kaptola”. Prvi put je sudjelovao na inicijativu Darka Devčića, a koliko je bilo sudionika, kaže, više se ni ne sjeća. Tijekom hoda mu je pozlilo te ga je spašavala ekipa hitne medicinske pomoći. Drugi put hodao je iz posebnog razloga – u čast jednog malog palčića koji više nije među nama. I taj mu je put bio izuzetno važan i težak, došao je do cilja te mu je opet na cilju pozlilo.
– Htio sam hodati i treći put za svoju suprugu Ljilju, ali sada kažu da me neće pustiti – ako krenem, zaustavit će me.
Dobri duh društva i ljubav prema djeci
Osim što je srce planinarskog društva, Mirko je posebno povezan s djecom. Njegova ljubaznost i spremnost na pomoć nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
– Djeca me vole, a ja volim njih. Moj unuk je odmah nakon rođenja postao član društva, nadam se da će nastaviti mojim stopama. Kada vidiš djecu kako uživaju u planini, znaš da radiš pravu stvar. Ana Jelača vodi planinarsku sekciju za najmlađe, i predivno je gledati kako raste nova generacija planinara.
Čazma kao dom
Prije 31 godinu, Mirko je zbog ratnih zbivanja došao u Čazmu. Danas, kaže, ne može zamisliti bolji dom.
– Osjećam se prihvaćeno, kao da sam ovdje rođen. Imam prijatelje od prvog dana, a kroz planinarenje sam upoznao još divnih ljudi. Čazma je moj dom. Moja djeca su tu, unuci su tu – što mi više treba?
Novi planinarski izazovi
Iako je ostvario brojne planinarske ciljeve, Mirko i dalje ima snove.
– Velebit mi je u srcu, obišao sam većinu njegovih vrhova, ali uvijek se tamo vraćam. I dalje imam oko 70 osvojenih vrhova, ali tko zna, možda ih bude i više. Društvo svake godine radi plan izleta, pa tko zna što će nam donijeti nova sezona.
Mirko Grebenar je više od planinara – on je prijatelj, mentor i inspiracija svima koji ga poznaju. Zahvalnica koju je primio odraz je njegova dugogodišnjeg angažmana, ali prave nagrade su prijateljstva i zajedništvo koje je izgradio tijekom godina. I dok god bude mogao, Mirko će i dalje planinariti, dijeliti svoju strast i okupljati ljude oko onoga što najviše voli – prirode, druženja i zajedništva.
