Još prije par godina u Daruvaru je bilo pomalo čudno i neobično vidjeti trkače rekreativce kako trče gradom, parkom, hipodromom. Danas je to već normalna stvar ,tim više što su članovi amaterskog trkačkog kluba kojih je sve više, uglavnom prepoznati po svojim rezultatima. Među njima je i Goran Jureković . Krenuo je s trčanjem a završio na triatlonu.
Kada se uzme u obzir činjenica da se radi o trčanju-21 km, plivanju-1,9km i bicikliranju-90 km, čovjek odmah pomisli kako se takvim sportom mogu baviti samo oni najzdraviji ! Tko bi rekao da je taj isti triatlonac Goran prije par godina bio teško bolestan i nepokretan?
-Ja sam danas sportaš ,rekreativac a sve je započelo 2012.godine kada sam se ozbiljno razbolio. Ostao sam nepokretan zbog dva diska koja su otišla a nitko me nije htio operirati. Srećom, ipak sam operiran u Slavonskom Brodu a u Zagrebu u Dubravi sam nastavio liječenje. I kada sam tamo vidio da ljudi voze bicikl, odlučio sam iz temelja promijeniti svoje životne navike . Tako sam zapravo krenuo s trčanjem, a onda sam otkrio svoju pravu ljubav -triatlon.
Goran trenutačno radi kao dostavljač hrane u fast foodu i svakodnevno pređe nekoliko kilometara jer hranu dostavlja pješke. Međutim pripreme za triatlon su puno ozbiljnije ,bez obzira što je Goran sportaš amater:
-Istina hranu dostavljam pješke iako imamo auto, pa se gazda šali da će mi kupiti tenisice a ne nove gume… propješačim nekoliko kilometara za vrijeme radnog vremena, ali pravi treninzi kreću nakon toga. Imam jednu divnu trenericu Sonju Škevin koja mi je danas prijateljica i odlično surađujemo. Iako sam amater, redovni treninzi su bitni jer je triatlon vrlo zahtjevan.
Goran nema namjeru prijeći u profesionalce jer kaže ima previše godina, ali s triatlonom nastavlja dalje. Za njega je to uživancija.
-Ja uživam u tom sportu i ne volim čitati kada poneki sportaši spominju suze i bol. Onda ostali ljudi dobiju krivu percepciju. Po meni toga nema ali moraš se dobro pripremiti i to je onda šlag na tortu. Za mene je to psihička relaksacija, slušam muziku, ljude oko sebe… totalni oporavak.
Zahvaljujući trčanju i sportskom životu, Goran je izmačao i borbu s depresijom :
-Nakupilo se svega i u tom trenutku jednostavno se nisam mogao s tim nositi. Moja kći Majda je bolesna, razbolio se i umro moj najbolji prijatelj… Međutim , usprkos svemu ponovno sam stao na noge. Moja velika podrška je supruga Danijela koja me u svemu još podstiče i bez nje ne bih bio to što jesam.
Zaključuje s osmjehom na licu Goran Jureković koji se već polako priprema za novi triatlonski izazov.
Sretno mu bilo!
Više pročitajte u novom broju 043 Bjelovarsko-bilogorskog vjesnika koji izlazi 9. studenog
