Ukoliko se redovito vozite zrakoplovom, posebice na duže udaljenosti, vjerojatno ste barem jednom doživjeli da vam pilot priopći kako se letjelica uspješno popela na visinu veću od 10 tisuća metara, odnosno obično je to oko 11 tisuća.
No, jeste li se ikada pitali zašto baš mora biti tolika visina? Kako tvrdi USA Today, uobičajena visina letenja za većinu komercijalnih zrakoplova je između 10 i 13 tisuća metara, odnosno između 9 i 12 tisuća metara nadmorske visine. To se područje naziva donja stratosfera te se nalazi neposredno iznad troposfere, najnižeg dijela atmosfere.
Letenje u ovoj zoni ima brojne pogodnosti i čini ga optimalnim za najugodniji i najsigurniji prijevoz putnika. Na toj visini zrak je rijedak pa se troši manje goriva. Točnije, zrakoplov lakše održava brzinu bez da pretjerano prazni rezervoar. Također, važno je kazati kako na toj visini obično nema ptica, nema dronova te drugih lakih letjelica. Sve to se nalazi na nižim visinama.
Zanimljivo je i to da destinacija diktira na kojoj će se visini zrakoplov kretati. Ako idete na istok letjet ćete na neparnim visinama, a u ostalim smjerovima na parnim. Nadalje, ukoliko se na vašoj ruti nalazi još jedan zrakoplov gleda se da među njima bude barem 300 metara razmaka u visini letenja.
Kako navodi USA Today, let na većoj nadmorskoj visini može minimizirati turbulencije, a veća nadmorska visina letenja može pilotu “kupiti” nešto više vremena ako nešto u zrakoplovu pođe po zlu. Dođe li do problematičnih situacija piloti koji lete na višim nadmorskim visinama imat će više vremena pronaći sigurno mjesto za slijetanje negoli što je to slučaj kod onih koji lete na primjerice 3 tisuće metara.
