Zahvaljujem nekim novinarima što su nastavili s aktualnom temom otkupa tovljenih svinja odnosno bekona. Ne slažem se s nekim novinarima, niti sa SDP-ovom tezom, da se treba vratiti u kombinate i zadruge. Našim djedovima su u to doba praznili tavane i štale za “opće društvenu korist” odnosno za “potrebe” zadruge.

Pričalo se u lokalnoj kampanji o hladnjači za poljoprivredne proizvode kao o Babilonskoj kuli. Nitko nije studijski ništa razradio tko ju plaća, s kojim energentom bude funkcionirala, koliki će biti troškovi poslovanja, tko bude vlasnik, da li bude prošla kao stočna vaga na Bjelovarskom sajmu, koja trenutno ne radi. Mogao bi ja sada lupiti treba nam nacionalna mesnica da povežemo “zeleno s plavim.”
Po Bajsovom sistemu, imaš ideju, odeš svojim bankarima i izvođačima i gradiš na dug građana kreditom ako se pokaže “Obrovac” kao magistralni vodovodi onda više o tome ne pričaš.

No, vratimo se mi našim tovljenicima.

Prije dvije godine kod nas se zadesio isti problem s nemogućnošću prodaje tovljenika. Bilo je prijedloga da se ubiju i zakopaju i kupe novi prasci za daljnji tov. Tako su navodno jedne godine napravili Kanađani.

U Austriji kravice na Alpama nisu profitabilne, ali država ih sufinancira pod objašnjenjem da oni time što imaju tamo naseljene poljoprivrednike brane teritorij Republike Austrije.

Hajdemo i mi braniti teritorij Moslavine, Slavonije, Bilogore odnosno cijelog ruralnog prostora Hrvatske. Naravno, slušamo o ministarstvu poljoprivrede desetljećima, no pomaka bitnih nema, neovisno tko je sve bio na vlasti. Žao mi je što hrvatski i strani trgovački lanci obrađeno meso nabavljaju po 10 kn/kg ,a prodaju po 16 kn/kg (carsko, vratina, krmenadli) i time uništavaju domaću proizvodnju.

Mi služimo zapadu za pražnjenje državnih rezervi starog mesa, dobro da još ne jedemo dinosaure. Čudi nas zašto prosječni Nijemac živi 5 godina duže od Hrvata, jedan od razloga sigurno je i ovaj.

U subotu 12.lipnja 2021.godine razgovaralo se o toj problematici i na 4.sjednici predsjedništva Demokratskog HSS-a u Bošnjacima.
O ovoj temi se mora razgovarati, jer ona ne samo da treba pomoć selu nego zdravlju građana, dostatnosti proizvodnje vlastite hrane, pa čak obrani teritorija države itd.

Kao prvi korak pozivam ljude da promjene stil kupnje mesa. Idemo se vratiti domaćem mesu tako da odemo u selo, ili preko oglasnika, kupimo jedno domaće svinjče s prijateljem ili sam. Naravno, govorim to za one ljude koji si to mogu financijski dopustiti.
Ja sam osobno za vrijeme Božića kupio jedno, a sad ću za sebe i svoju obitelj kupiti drugo.

Smatram da i ovakvim malim gestama možemo popraviti neizdrživu situaciju u svinjogojstvu. Kaže stara hrvatska poslovica:
“Kap po kap je kiša”.


Volio bih da ovu akciju reklamira što više medija svih vrsta kako bi i na ovaj način svi bili što zadovoljniji, a mi prestali roštiljati meso iz nečijih nacionalnih vojnih rezervi i sanjali o prvaku Europe.

Ivan Beljan