Josip Pisnjak jučer je napunio 102 godine života. Ove godine zbog epidemioloških razloga nije bilo velike proslave kao prethodnih godina. Ovogodišnja proslava je bila u užem krugu obitelji, a u čestitare su stigli i predstavnici Udruge umirovljenika Općine Dubrava čiji je član gospodin Josip zadnjih sedam godina.

– Gospodinu Pisnjaku zadnjih nekoliko godina organizirali smo velike proslave s velikim brojem uzvanika što ga je veselilo jer se on voli družiti, ove godine korona nas je u tome omela. Da se tradicija proslava nastavi, što naš slavljenik i zaslužuje, inicirali smo proslavu u krugu obitelji – kazao nam je predsjednik Udruge umirovljenika Općine Dubrava Stjepan Habazin.

Gospodin Josip Pisnjak rođen je 12. siječnja 1919., na pola puta između Ivanića i Kloštra, kako nam je rekao kada smo ga posjetili prilikom proslave njegovog 101. rođendana.

– Bili smo sirotinja, tata je radio na ciglani, mama je bila domaćica. Živjeli smo u maloj drvenoj kući. Često nismo imali ni drva za zimu. Pobirali bi grančice pa njih vezali, stavljali u peć i kurili ih. Od šeste godine bio sam sluga i drugome delao korist. Zibal sam decu da roditelji mogu raditi, a kasnije i čuval kravice – rekao je tada gospodin Josip.

Imao je 11 braće i sestara, ali pamti samo njih četvero, jer kako kaže za vrijeme rata ih je puno poginulo, ali i umrlo od raznih bolesti.
Nakon četiri razreda škole išao je i u opetovnicu. To je bilo neobavezno, ali uvijek je imao želju što više naučiti. Nakon škole završio je zanat za krojača. Kao šegrt zanat je učio tri i pol godine.

Iza gospodina Josipa dva su braka u kojima je dobio sina i kćer, koji su mu podarili troje unuka i pet praunuka.
Danas živi u Domu za stare i nemoćne Ivana u Dubravi. Iako u poznim godinama, gospodin Josip pričljiv je, vedar, bistar i druži se s ostalim korisnicima što ga veseli i još uvijek šiva i obavlja sitne krojačke popravke.

– Posebno sam ponosan što me svatko voli, a najviše žene. Ja sam sa ženama radio trideset godina i s njima sam bio dobar i usluge im često radio, što god je trebalo. Uvijek sam želio da je čovjek zadovoljan i da mu je uvijek lijepo i dobro, jer kako ja volim druge tako i drugi vole mene – kaže gospodin Josip.

Na pitanje koja je tajna dugovječnosti, odgorio nam je da nema tajne:

– Volim raditi, volim pripovedati samo što ne smijem puno govoriti zbog zdravlja, postao sam više slušač nego pripovjedač.

Mi gospodinu Josipu želimo puno zdravlja i da se vidimo nagodinu na proslavi 103. rođendana.