Razgovarali smo s Jasminom Štimac, vodičem potražnih pasa bjelovarske stanice HGSS-a

Potražni psi u HGSS-u dio su obitelji i nezaobilazan dio tima koji spašava živote. Jeste li znali da jedan potražni pas na terenu može zamijeniti čak dvadeset ljudi? 

Imati potražnog psa i trenirati s njim za stvarne situacije ozbiljan je rad koji iziskuje puno vremena i truda, a odlasci u prave potrage nose veliku odgovornost. Svi vodiči potražnih pasa su volonteri te je impresivna spoznaja da požrtvovno ulažu vrijeme i energiju da bi sa svojim psom, kao potražni tim, bili sposobni odgovoriti na poziv u spasilačku akciju u bilo kojem trenutku, napustiti svakodnevni posao i svoju obitelj, spašavati živote u svojoj zemlji ili otići na drugi kontinent u spasilačku misiju.

HGSS – Stanica Bjelovar ima u službi pet pasa, s njih čak tri trenira Jasmina Štimac koja ima bogato iskustvo rada sa psima. Kako je raditi sa potražnim psima razgovarali smo sa Jasminom.

Kako se postaje vodič potražnog psa?

Prije svega osoba treba mati veliku ljubav i volju za taj poziv. Prednost je naravno ako je osoba već imala ili ima psa pa je dobro upoznata koje sve obaveze ima i stekla je taj osjećaj da razumije svog psa što mu on „govori“. Treninzi se organiziraju redovito jednom ili dva puta tjedno. Prvo se uče osnove u radu s potražnim psima te se upoznaje s pasminama koje koristimo kako bi se budući vodiči mogli odlučiti koju pasminu odabrati. Nakon godinu dana obuke bez psa budući vodič nabavlja psa i počinje školovanje potražnog tima.

Kako se biraju psi koji će postati potražni psi?

Budući potražni psi biraju se iz legla još u najranijoj dobi. Osim karakteristike roditelja i ocjene zdravlja pasa u samom leglu promatramo ponašanje štenaca i radimo male testove koji nam omogućuju odabrati psa.

Kako izgleda njihova obuka i koliko traje?

Obuka potražnih pasa je organizirana po dobnim skupinama pasa, a svakom psu se pristupa na individualan način. Sa mladim psima potrebno je raditi više puta tjedno, pa vodiči na treninzima dobivaju zadatke koje moraju uvježbati do idućeg treninga. Jednom mjesečno organizira se zajednički vikend trening svih vodiča potražnih pasa Hrvatske gdje se razmjenjuju znanja i iskustva kroz razna predavanja i radom na terenu. Psi se obučavaju za rad na raznim terenima. To su traganja za nestalim osobama po šumskim predjelima, traganje u ruševinama, traganje na vodi za utopljenicima, te osobama koje su stradale u lavinama.

Morate li i Vi i psi proći neki ispit?

Vodiči potražnih pasa prvo moraju položiti prvu pomoć u neurbanim uvjetima. Nakon 18 mjeseci starosti psa vodič i pas smiju pristupiti licenciranju koje se organizira dva puta godišnje. Licenciranje obuhvaća više elemenata koje treba odraditi da bi se ocijenila samostalnost, ustrajnost, kondicija i spremnost potražnog tima za odrađivanje stvarnih akcija potraga.

Kada ste vi dobili svoje pse, i upoznajte naše čitatelje s njima, kako se zovu, koliko su stari?

Prvog psa sam udomila prije 10 godina. Biran je iz legla i kod mene je stigao sa dva mjeseca. Khan je mix labradora i njemačkog ovčara. Drugi moj pas je belgijski ovčar Paparazzy star osam godina, a treća je pasmine Sv. Hubert po imenu Felisa koja je napunila šest godina. Kolega iz stanice ima još dva psa pasmine Border collie tako da u HGSS stanici Bjelovar imamo četiri licencirana psa i jednog mladog psa u školovanju.

Kako pas postaje dio obitelji svog vodiča , opišite nam kako to izgleda kod vas u slobodno vrijeme?

Naši psi su dio obitelji i žive kao i svi drugi psi koji su kućni ljubimci. Šetnje, trčanje, odmor igra, ti psi stalno žele nešto raditi, oni se vesele radu i to je ono zbog čega i rade taj posao. Oni osjete kad spremamo ruksake i već s nestrpljenjem čekaju ulazak u auto i kretanje na put. Vesele se svakom treningu, a time i želji da nekog pronađu tko je u nevolji.To je cilj svega, kroz igru koju dobe od svog vodiča,a što ih najviše veseli, pomognu spasiti i nečiji život.

Na koliko ste bili do sada potraga?

Stvarno ne znam broj, sa psima se bavim od 2009. godine i bila sam u brojnim potragama po cijeloj Hrvatskoj. Pošto smo volonteri idemo u potrage u svoje slobodno vrijeme kada nismo na poslu. Ponekad znamo biti i cijeli vikend ili uzeti godišnji odmor da bi pomogli, ali nije ništa teško ako je na kraju potraga uspješno završena.