Zadnji Barbini dani života na COVID odjelu bjelovarske Opće bolnice – odnos kakav ne zaslužuje nitko!

Pandemija covida-19 dovela je zdravstveni sustav blizu točke pucanja i sve češće se vidi da liječnici i medicinske sestre ne uspijevaju zbrinuti pacijente onom brzinom i brigom kakvu svaki od njih zaslužuje.

Posljednji takav primjer o kojem se pisalo u medijima bio je iz Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Tada je gospođa Zrinka Ljevar na Facebooku objavila fotografije svog oca koji je s upalom pluća satima čekao pregled u hladnom šatoru.

Super portalu se sa svojom pričom obratila Maja Baždar, unuka Ivana Barbarića Barbe koji je preminuo u bjelovarskoj bolnici 7. prosinca.

Gospođa Baždar i sama je završila medicinsku školu i tim više ju je pogodio i ražalostio odnos osoblja prema njenom djedu, jer  kada  se odlučiš za posao u medicini  moraš biti svjestan da ćeš morati pomagati ljudima kada im je najteže i kada im je najpotrebnija lijepa riječ i pomoć.

– Moj djed je u nedjelju odšetao u hitnu, na otpusnom pismu piše dolazi zbog pogoršanja respiratornog statusa, bez bolova u prsima i trbuhu, bez mučnina i povraćanja s dobrim apetitom, a nakon toga umire nakon dva dana. Tih dva dana doživio je niz neugodnosti od medicinskog osoblja, što nije zaslužio, kao što nitko ne bi smio doživjeti – rekla nam je gospođa Baždar  na početku razgovara.

Sve je krenulo s kašljem, nakon tri dana kašlja, Ivan Barbarić  je otišao u Čazmu kod svoje  liječnice  opće prakse koja ga radi povišene temperature šalje na obradu u bjelovarsku bolnicu, i kako kaže njegova unuka tu počinje njegova patnja.

– Sanitet je kod kuće čekao od 13:30  do 18:30. Kada je došao sanitet po njega, naravno mi smo bili sretni jer konačno ide na pregled da znamo što mu je. U 21:30  zvao nas je  da dođemo po njega. Tu nam je prvo djed ispričao sve o nehumanom odnosu. Prvo su mu, naravno, uzeli bris na covid, pa ga poslali van iz šatora da stoji jer se mora prozračiti. Slikao je pluća, rekao je da je u prostoriji bilo kao u hladnjaku, u laboratoriju također. Tom prilikom požalio se  sestri kako mu je hladno i da će se smrznuti, dobiva odgovor – izdržite. Prilikom vožnje pri povratku doma u autu se sav tresao, te se doma nikako nije mogao ugrijati. Potvrđena mu je upala pluća lijevo, a iz  nalaza se vidi da ima fibrilaciju atrija i da mu treba lijek protiv zgrušavanja krvi, koji mu nije propisan. Nadalje ima visoki rizik za dobiti moždani udar pa sami jurimo po Andol 100. Diuretik smo isto odmah krenuli davati zbog izljeva u plućima. Pazili smo na temperaturu i snižavali je. Međutim, u petak stiže vijest da je pozitivan na koronavirus, iako je brzi test u srijedu bio negativan. Nakon pozitivnog nalaza na COVID dobivamo poziv od epidemiologa i cijela obitelj završila je u izolaciji.

Pogoršanje je nastupilo 6. prosinca oko 11 sati, kada Ivan Barbarić sve teže diše i ne može doći do zraka nakon čega obitelj zove hitnu.

– Zovem 112, objašnjavam situaciju, dispečer me zaustavlja i kaže prespojit ću vas. Javlja se gospođa kojoj opet sve ponavljam, u strahu i panici se žurim, da što prije kažem, međutim zadnje pitanje je da li ima koronu, ja potvrdim da je ima i dodam kako se  ispričavam ali napominjem da sam to rekla gospodinu koji se javio prvi. Tu nastaje svađa između njih dvoje, a ja u tim trenutcima slušam o podijeli odgovornosti, gospođa optužuje gospodina da  joj uzima posao, nek’ joj se skine s linije, on njoj da to nije njegov posao i tako ja slušam i ne vjerujem što se događa, dok gospođa nije  rekla šaljem hitnu i dodala, znate da on ide u bolnicu, doma nema pomoći – Kažem, znam, i zbilja smo do kraja pokušali sve doma, samo da ne moramo zvati hitnu, jer su me upozorili svi da ga ostavim doma što dulje jer je u bolnici strašno što se događa.

Kako kaže gospođa Baždar pred očima joj je još slika kako joj djed odlazi u vozilo hitne iz kuće na svojim nogama, ne na nosilima. Bez jačih tegoba, osim  teškog disanja. Prvi put je zvao obitelj nakon dolaska u bolnicu  odmah oko 14 sati i ispričao nemili događaj.

– Majo, molio sam sestru da me pusti na wc, nije htjela – a doma je ujutro već dobio svoj diuretik i naravno da ga je tjeralo na mokrenje. Pošto ga nije pustila na wc, nažalost nije izdržao i, kako kaže, sve mu je pobjeglo! Na to dobiva pitanje: Jeste tu došli pišat i srat?!

Strašno poniženje za svakog čovjeka. I na to mu još govori: A od nečega se mora umrijeti.

Citiram djedove riječi: Recite mi sestro, od čega, i ja ću umrijeti. Ja sam se naživio.

Užas, jeza me prolazi! Dakle, one priče što gledamo na televiziji o milosti sestara, to su samo priče ili????

Pa svaki čovjek zaslužuje lijepu riječ i utjehu, premda znaš da umire to mu ne govoriš i daješ mu nadu do kraja i od kada sestre imaju pravo govoriti pacijentima da umiru? Ako to već netko treba reći pacijentu to sigurno nije medicinska sestra, već bi trebao biti liječnik. U tom razgovoru s djedom, saznajemo da ostaje u bolnici i moli nas da mu pošaljemo osobne stvari, posebno traži nekoliko setova donjeg veša i pidžama. Organizirali smo se i stvari su mu bile dostavljene na portu bolnice. U 18:30 zove me  djed i pita, jesu stvari stigle?!

Jesu djede, još u 15 sati, međutim eto ne znam niti ću ikad saznati kad ih je dobio. I bojim se uopće misliti kako je i u čemu ležao ta četiri sata!

Obitelj je nekoliko puta kontaktirala bolnicu da dobije informaciju o Barbinom stanju, kojom prilikom joj je rečeno  da je djed na kisiku i da je stabilno. No, tu noć kreću pozivi od gospodina Barbarića unuci. Prvo je zvao pola sata iza ponoći, a zatim u 4 ujutro.

– Majo, ja ne smijem biti bez kisika, a nema nikoga da mi to upali. Ja mu govorim da izdrži, doći će djede valjda netko. Iz poštovanja ne zovem na odjel,  jer ne pada mi na pamet miješati se u tuđi posao. Na kraju krajeva, u bolnici si, mi vjerujemo da ako si u bolnici tu si siguran, mi vama ljudi vjerujemo, niste toga svjesni! Vjerujem tom liječniku da sve što kaže da je u pravu, vjerujem i da će se ta sestra brinuti za mene, njega, bilo koga. Vi ste naš stup, u vaše ruke predajemo svoj život. Nismo oni napušteni psi s ulice, i na njih se čovjek okrene. Noć je nekako prošla, ujutro se čujemo, djed se s nama oprašta, gotovo je, zatvara mi se grlo, ne mogu popiti ni kap vode, govori koliko nas voli i da je sve pripremio za svoj odlazak. Točno mi je opisao što želi da mu obučem za sahranu i ima posljednju želju da mu posljednji ispraćaj odsviraju Štefanjska zvona, što mu naravno radi mjera na kraju nismo mogli ispuniti.

Jedva čekam informacije u 12,  jer mi je tada rečeno da su informacije samo od 12 do 14. I to nije baš u redu da svakih 24 sata možeš dobit informaciju za svog bližnjeg. Još pogotovo ako si u strahu da će umrijeti. Zovem na broj koji su mi dali, kaže mi sestra, ne možete dobiti informaciju imamo sastanak. Zovite kasnije. Pokušam kasnije, za otprilike sat vremena, sestra mi kaže ja vam informacije ne mogu dati, a na odjelu nemam liječnika. Zovite na drugi broj i da mi broj. Zovem, ispričam se, kažem dali su mi ovaj broj, kažem tko sam i za koga zovem, sestra mi kaže u redu, pričekajte, i odloži slušalicu, kad joj je sestra objasnila tko zove, doktorica bijesni i viče, pa kako zove tu, otkud joj taj broj, mičite te budale od sebe! Strašno, u šoku sam, ali ne reagiram, samo me zanima kako mi je djed. Nakon tog svog izljeva bijesa diže slušalicu i u dvije rečenice mi kaže da je djed loše i da ćemo vidjeti kako će se dalje situacija razvijati. Djeda više nisam mogla dobiti na njegov mobitel, vjerojatno više nije mogao govoriti ni javiti se. Ja se i dalje nadam da je sve u redu, koliko sam čitala ljudi su po mjesec dana na respiratoru, do njega on nažalost nije stigao. Tu večer umire.

Obitelj je tužnu vijest dobila drugi dan u jutarnjim satima.

– Ujutro u 8:30, zvoni mi mobitel, broj nepoznat, ali ugodan glas s druge strane se predstavlja  i priopćuje mi tužnu vijest. Djed je umro sinoć u 22 sata, ali kažu mi, nismo imali broj, što mislim da je laž. Jer u stvarima koje smo poslali na dva različita mjesta sam čitko napisala svoj i suprugov broj mobitela, samo da je netko otvorio, imam i informaciju da kada se pacijent prima u bolnicu daje kontakt broj obitelji.

Četiri sata nakon javljanja tužne vijesti, zove me nepoznat broj. Predstavlja se gospođa i pita me za djeda?!

Molim vas recite mi gdje je Barba, mi smo skupa ležali, njega su nekud odvezli, a sad ne znam kako je?

Gospođi su rekli da je obitelj tražila da ga se premjesti. Što naravno mi nismo.

Tu obitelj dobiva  i informacije kako je gospođa, pacijentica na COVID odjelu koja ih je kontaktirala  ustajala i namještala njemu i još jednom gospodinu koji je ležao u sobi masku i pokušavala upaliti kisik.

– U djedovom mobitelu imam zabilježene pozive na odjel, oni su iz sobe pokušavali nekoga dozvati, pet poziva od 4:00 do 04:25. Gospođa još priča o nehumanom odnosu prema njemu, ali i djedovoj mirnoći i mirenju sa smrću. Čak kaže da je odbio neki lijek, rekao je, dajte to nekome drugome, ja sam ionako gotov.

Obitelj Baždar  na kraju napominje kako zahvaljuje svim onim medicinskim djelatnicima koji stvarno s ljubavlju rade svoj posao i da im je cilj da bar na ovaj način ukažu na nehuman i neljudski odnos prema umirućem koje je prošao njihov član obitelji od strane pojedinaca.

– Sigurna sam da bi moj djed prvi stao u obranu ljudi i založio se da se tako ne ponašaju prema nikome. Jer takav je bio i takav je život živio, volio je sve ljude i volio je uveseljavati ljude, bio je pozitivan i drag i kroz svoj rad u  udrugama  gdje je bio član napravio je puno dobrog za našu zajednicu.

– Ja ne tražim pravdu, nema ga više, gotovo, samo da se tako nešto nikome ne ponovi. Kakav kaos vlada u bolnici dokaz je i papiri koje smo na kraju dobili iz bolnice s djedovim osobnim stvarima, koji glase na drugog pacijenta, a ne na mog djeda – rekla je Maja Baždar.

U Općoj bolnici Bjelovar provest će se nadzor i ne sumnjaju u navode Maje Baždar!

O ovim događanjima vezanima uz liječenje Ivana Barbarića Barbe tražili smo i drugu stranu priče. Ravnatelj Opće bolnice prim.Alli Allouch dr.med.  ovlastio je svog zamjenika  dr.med. Davora Malčića da istraži cijeli slučaj. Zamjenik ravnatelja dr. Malčić u telefonskom razgovoru nam je rekao da mu je žao zbog slučaja gospodina Barbarića te da izražava žaljenje i ne sumnja u istinitost izjava gospođe Baždar. Kako je naš upit poslan prije kratkog vremena  još nije proveden nadzor te utvrđeno koji su djelatnici uključeni. Ovaj slučaj će pomoći da se ovakvi slučajevi više nikad ne ponove, te da svi pacijenti imaju kvalitetnu zdravstvenu zaštitu i primjeren odnos zdravstvenih djelatnika prema njima – rekao nam je dr. Malčić.

6 KOMENTARI

  1. To su standardni događaji u OB Bjelovar i bez corone, nažalost. Zašto da netko dosađuje odmah pelene u puno slučajeva. Jedino veza i bakšiš unapred pomaže lijepoj riječi. Jadan narod. Bezobrazni i misle Boga odigrat. U prvom redu da nekom nije dozvoljeno takvo ponašanje, neće si dozvolit izgubit poso, kojega ima. Nema tuj dostojanstva kada oni kupce artikuliraju baka i djed a ne sa gospođa/gospodin. Neće vrana vrani. Gdje je ovdje: “ljudsko dostojanstvo je nepovredivo”. Pojedinim rjetkima iznimka.

  2. da ima jedna sestra vrlo nehumana na Covid odjelu u Bjelovaru mom priajtelju krevet kraj mog zato što nije mogao odmah konzumirati doručak ist je bacila u smeće i izdirala se zbog n mokrenja koje je prošlo i pored pelene i još .. i da Mato je umro za 7 dana kako sam ja otišao srečom ja sam bio pokretan iako sam se borio za udah ali uz kisik je išlo i sam sam išao u Wc . velik dio osoblja je bio vrlo uljudan no detalj da nema zvona u sobi za poziv osoblju ako je neka potreba kažu mi vidimo ima kamera e sad ko gleda to je pitanje ..a onda nas je bilo manje od 15 početak 11 mjeseca ..

  3. Takvo je bilo i moje iskustvo u bjelovarskoj bolnici kada sam imala carski. Svi su bili super i krasni, samo jedna sestra je bila katastrofalna. Kada me druga sestra pitala kako mi je u bolnici rekla sam da su svi super, ali ona sestra je očigledno samo za patologiju. Na to je sestra komentirala i tamo bi vjerojatno imali primjedbi. Što vrijedi da smo svi dobri kada je dovoljan samo jedan da sve uništiti. To je istina. Nismo svi za taj posao. Recimo ja to ne bi mogla raditi. Oni koji rade ipak trebaju biti za to. Ovakav odnos ne zaslužuje nitko😪.

  4. To je strašno, treba odmah poduzeti nešto, to samo psihopata može tako da razgovara sa starijim čovjekom koji umire, to je čista zloba, otkaz odmah nemojte se predati istražite tko je ta spodoba

  5. Nasa obitelj ima isto iskustvo s Bjelovarskom bolnicom. Nasa baka je bila na Covid odjelu i umrla je 11.12.2020. dok je mogla mobitelom kontaktirati s nama govorila je da su sestre strasno ne ljubazne, sto smo i mi culi prilikom jednog telefonskog razgovora s bakom kad je baka vikala daj te mi vode, a sestra joj odgovara uzmite si voda je pokraj vas. Kakav je to nacin? Da si je mogla uzeti ne bih zapomagala. Kad je baka umrla, socijalna sluzba iz Garesnice nam je javila da je baka umrla, jer bolnica nije znala kontakte naseg telefona. Koje smo ostavili, a svaki dan smo se culi s doktoricom, a oni jadni ne znaju koga zvati. Prestrasno, jadno i bjedno. Jadni oni koji su osudeni ici kod njih.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.