Martinac selo kojeg čuva Sveti Martin

foto/Davor Kirin

Sutra je Martinje, blagdan Svetog Martina kojeg ljubitelji vina obožavaju, obilježava se upravo 11. studenog jer je na taj dan 397. godine pokopan Sveti Martin.

Sveti Martin smatra se zaštitnikom Francuske i Švicarske papinske garde. Čuva vinare, vinogradare, konjanike, siromahe, izliječene alkoholičare, uzgajivače konja i gusaka. Zaštitnik je mnogih mjesta u Europi i Hrvatskoj. Jedno od tih mjesta je i Martinac, naselje u sklopu Grada Čazme koje ima i crkvu Sv. Martina.

Kao i u svim ruralnim područjima tako i u Martincu muku muče s napuštanjem djedovine i odlaskom mladih. Broj stanovnika konstantno je u padu jer mladi odlaze, a ostaje pretežno staračko stanovništvo.

– Sada nas u selu koji stalno tu živimo ima 51 i ima desetak stanovnika koji žive u inozemstvu, a ovdje imaju prebivalište i državljanstvo – otkriva nam Vesna Ban jedna od stanovnica ovog naselja.

Nekad je ipak sve bilo drugačije, sve to danas živi samo u sjećanjima i na požutjelim fotografijama.

– U selu su postojale dvije trgovine, škola, birtija, kovač, bačvar, stolar, krojač, pilana, zadruga, seoski veterinar, babica i to sve skoro do sedamdesetih godina, a onda se dogodio veliki odljev stanovnika prema Zagrebu, Sisku, inozemstvo, puno je stanovnika i umrlo i eto što imamo danas – rekla je Vesna.

Zadnje dijete rođeno je prije tri godine i sam taj podatak dovoljno daje naslutiti kako je opravdana bojazan da će selo kroz godine nestati.

– Nekad su u selu postojala dva tamburaška sastava i mještani su se družili obavezno svakog vikenda, a i u tjednu ako je bio svetak. Nekada je tu bio i omladinski dom i tu su se skupljali mladi, igrali stolni tenis, plesalo se. Nekada je našu školu pohađalo 40-ero djece do 4-tog razreda. U zimskim mjesecima imali smo čijane, plelo se i družilo, a danas se sve svelo na nas par parova koji se ponekad podružimo – dodaje Vesnin suprug Željko Ban, rođeni Martinčanin.

Na pitanje što selu najviše nedostaje odgovor naših sugovornika je da nedostaju ljudi, da se opet osjeti ona živost, da kuće u selu nisu prazne.

– Ljudi nam nedostaju u prvom redu, onda da nam se popravi naš Društveni dom, nekakva bar nadstrešnica za ispraćaj pokojnika, ali u prvom redu ljudi. Za vikend imamo bar 20 stanovnika više, dođu naša djeca i unuci iz Samobora, vikendaši, jer imamo taj divni mir, prekrasnu prirodu i nema korone.

Iako je nekada bio i kram u selu i obavezna zabava za svaki blagdan Svetog Martina toga već dugo nema. Sutra će se mještani Martinca okupiti na Svetoj misi i zahvaliti na svemu dobrom svom zaštitniku i moliti za svoje najmilije, ali i za sve svoje mještane koji više nisu među njima.

– Sveti Martin je naš zaštitnik i obavezno imamo misu u našem Martincu, to je naša tradicija, obavezno se peče guska ili raca s mlincima i krstimo mošt. Na žalost više u selu nemamo ni jednog Martina kojem bi čestitali imendan. Do lani smo ga imali ali je sad trenutno zbog bolesti u Zagrebu kod svoje djece – otkrivaju nam supružnici Ban.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.