Darko Devčić i Kristijan Čikor zaljubljenici u Velebit, popeli se na njegova tri najviša vrha i propješačili 220,5 kilometara

Kažu da je Velebit za svakog planinara neiscrpno vrelo izazova. Vrelo velike žudnje. Vrelo strasti.
Vrelo za kojim žudiš kao za gutljajima hladne izvorske vode u onim najtežim trenucima u planinama, kada te Sunce nesmiljenom žestinom grije i iz tebe crpi zadnje atome snage, a zalihe u tvom ruksaku su na izmaku.
Da. Velebit je žudnja.
Često mu dolazimo u njedra, u naručje. Često se družimo s njim. No nikada ovako.

Bile su ovo misli pretočene u riječi Čazmanaca Kristijana Čikora i Darka Devčića na početku njihovog osmodnevnog putovanja po Velebitu.

Kako je krenula ideja za ovaj pothvat otkriva nam Kristijan:

– Ideja je krenula od Darka. Prošle godine je bio na pustolovnoj utrci Highlander Velebit i poludio je. Zaljubio se.
Tada je i prvi put dao ideju. Planirali smo par mjeseci. Rutu, skloništa, opremu, vodu, hranu. Odgađali datume. Htjeli smo da nas ide 3-4 no nikako se nije poklopilo.

Darkov ruksak na početku putovanja težio je 21 kg, Kristijanov 20,4 kg. Prehodali su 220,5 kilometara. Popeli na tri najviša vrha, Vaganski (1757), te Sveto brdo i Visočicu. Najniža točka 35 m, na Krupi.

– Išli smo od Vratnika, preko Oltara na Zavižan. Premužićevom stazom do Alana. Od Alana opet Premužićeva do Baških Oštarija. Od Baških preko Raminog korita do Šugarske dulibe. Od Šugarske preko Jelove Ruje na Visočicu. Potom prema Vaganskom vrhu preko Struga, pa grebenom na Sveto brdo do Dušica. Od Dušica na Halan, pa preko Velikih i Malih Jasli na Prezid. Od Prezida se spuštamo u Golubić, uz Krupu do Manastira. Onda pravac Ervenik uz Zrmanju, te preko južnih obronaka Velebita na Vrelo Zrmanje.

Velebit je prema ova dva zaljubljenika u njega bio blagonaklon svo vrijeme putovanja, ali sunce koje je pržilo baš i nije.

-Cijeli pohod je bio izazov. No ruta od Šugarske do Visočice i od Vaganskog do Prezida nas je dobrano namučila. Naravno i voda. Stalno 5-6 litara u ruksaku – kaže Kristijan.

Od kuda toliko ljubavi prema ovoj planini?

– Jer je jedinstven. Ako te prihvati, pomiluje, surađivat ćete. Ako pokaže zube, nećeš uspjeti. Zna biti surov. No mi smo imali sreće. Jednostavno obožavamo tu planinu. Ogromna je, nepregledna, bogata. Toliko se spominjala u povijesti. Jednostavno to je kraljevstvo. Kao i Triglav u Sloveniji za Slovence.

Dio ovih putovanja bio je posvećen i braniteljima. Susreli su se i s ljudima koji žive u surovim uvjetima zaboravljeni od države i ljudi koji bi o njima trebali brinuti.

– Da. Sveto brdo i prijevoj Halan. Blizu Tulovih greda. Tamo je poginuo i naš Čazmanac, Ivica Šaljak. Uspon na Sveto brdo bio je za sve njih. Područje oko Ervenika tj. iznad, je užas. Totalna nebriga, sve opustjelo. Gdje koji čovjek. Ma, prošlo stoljeće. Surov je to kraj, no opet lijep. Šteta.

Ovu pustolovinu Darko i Kristijan nazvali su prvom čazmanskom ekspedicijom Velebit Viper. I kako su dečki obećali sami sebi bit će ih još.

– Opet bi gore. No, još su dojmovi vrući. Najsuroviji dio bio je jugoistok Velebita – Crnopac. Neistražen je i surov do bola. Nema staza, a ima ga 40 kilometara.

Ovo putovanje ova dvojica Čazmanaca duboko su proživjeli ,a ljubav prema Velebitu izlazi iz svake riječi Darka i Kristijana. I na kraju poruka za sve one koji misle da su njih dvoje pobijedili Velebit:

– Osjećamo li se kao pobjednici? Ne. Ne osjećamo. To nikako. Mi nismo pobijedili Velebit. Ne želimo da itko na naš pothvat tako gleda. To je svetogrđe. Tko to kaže, ne razumije ni nas, ni naš pothvat, niti razumije Velebit.
Mi smo se s Velebitom družili. Ustajali i lijegali. Velebit je bio susretljiv, dobroćudan i blag prema nama i dopustio je da uživamo u njegovom kraljevstvu. Na tome smo mu zahvalni. Ovo je za nas obojicu 8 dana koje ćemo vjerojatno pamtiti čitav život. Nešto neprocjenjivo. Nešto što nam nitko ne može oduzeti.
Zato, zahvaljujemo se moćnom Velebitu što nas je trpio! Hvala Ti Velebite na ovom velikom životnom iskustvu. Od srca.
Eh da. Obećajmo da ćemo se uskoro ponovno družiti jer Ti si u “krvotoku” svakog istinskog planinara završne su riječi Kristijana i Darka nakon što su ispunili svoj cilj i san.

Foto: facebook Kristijan Čikor

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.