Provjerili smo kako funkcionira nastava na daljinu s nastavnicama Melitom Androlić i Željkom Kollert

Od 16. ožujka, zbog pandemije koronavirusa, sve osnovne i srednje škole u Hrvatskoj su zatvorene, a nastava se odvija na daljinu, što znači putem televizije, interneta i virtualnih učionica. Funkcionira li takav oblik nastave, javljaju li se problemi, kako su nastavu na daljinu prihvatili učenici provjerili smo prije nekoliko dana, a sada smo provjerili iskustva nastavnika u ovakvom obliku nastave.

Nastavnica Melita Androlić je djelatnica OŠ Dubrava gdje na učenike prenosi znanje kemije i biologije. Osim što je učiteljica majka je dvojice sinova.
Na početku razgovora nam je rekla da joj najviše nedostaju učenici, njihove radoznale glavice koje upijaju znanje i imaju bezbroj pitanja. Radni dan joj je od jutra do mraka jer je od onih učitelja koji su svojim učenicima dostupni stalno. Opisala nam je način svog rada:

– Ja osobno postavim video ili prezentaciju, dam zadatak ponedjeljkom i rok za izvršavanje je petak navečer. Trudim se da moji učenici imaju slobodne vikende, jer mislim da je i njima ovaj način rada naporan i da im treba odmora. Trudim se smanjiti “viškove” i pojednostaviti gradivo koliko mogu. Sve ostalo vrijeme tijekom dana i tjedna pregledavam zadaće, dajem naputke kad nekom “zapne”, pišem povratne informacije, komuniciram s učenicima. Uz sve to radim sa svojim djetetom koji trenutno uči tablicu množenja i dijeljenje. Moj mlađi sin je vrtićke dobi i mada sam protivnica toga i stvarno se trudim da mi dijete ima kvalitetno provedeno vrijeme sada mu dam da “visi” na digitalnim sadržajima jer sam primorana kako bih i ja dok radim i kada starijem sinu pokušavam nešto objasniti imali kakav takav mir. Moj dan protekne tako da i ja cijeli dan gledam u računalo i mobitel, jer što ako neki učenik treba hitno pojašnjenje i pomoć, kada radi zadatke i novo gradivo? Trudim se djeci pripremiti sve do u detalje za zadatak koji im dam i to da se kvalitetno obavi zahtjeva puno vremena, a realno nismo svi tako dobri u tome, jer ovo je za sve nas novo. Mi nismo to nikada radili. To što smo eventualno odraditi neku edukaciju na Loomenu ne znači da se super snalazimo u tome i da sve znamo. Moram reći da je teško i da ja osobno radim puno više nego kada sam išla raditi u školu i onda me jako boli kada čujem ljude kako misle da ne radimo ništa, a zbilja se trudim i radim najbolje što mogu u ovakvoj situaciji – rekla nam je Melita Androlić.


Svoja iskustva s nama je podijelila i Željka Kollert učiteljica razredne nastave u OŠ Đulovac koja je i sama majka troje učenika. Željka je također svojim učenicima stalno dostupna i trudi se maksimalno im olakšati rad. Evo kakav je njen osvrt na sve ovo kao prosvjetnog djelatnika ali i kao majke:

– Ulazimo u treći tjedan nastave na daljinu. Dva su tjedna iza nas. Dva za učenike, roditelje i učitelje neobična i zahtjevna tjedna. Sa svih smo strana bombardirani razno-raznim informacijama o COVID-19 virusu, o brojevima zaraženih koji rastu, o neodgovornima koji se ne pridržavaju Odluka Stožera, a mi učitelji želimo biti s učenicima prisniji i bliži nego ikada.
Za učitelje nema više škola–kuća, već samo škola–škola i škola! U funkciji su mi računalo, laptop i dva mobitela. Dani su mi prekratki! Učenicima sam na raspolaganju tijekom cijeloga dana. Potičem ih na međusobno pomaganje. Zadaci koje im zadajem su samo ono bitno što bismo radili u školi na satu, samo osnovno. U subotu im pošaljem sve objedinjeno što smo radili taj tjedan kako se ne bi pogubili u svakodnevnim porukama. Konstantno sam u traganju i pronalaženju dodatnih pomoćnih materijala koji bi im pomogli u usvajanju novih sadržaja (videa, prezentacija…). Ne možemo se sada, na nastavi na daljinu, ponašati kao da je redovna nastava. Samostalni i odgovorni učenici koji su navikli redovito izvršavati svoje školske obveze, ako je učitelj razuman sa svojim zahtjevima sada u ovoj situaciji u nastavi na daljinu, ne bi trebali imati većih poteškoća.
Uz komunikaciju vezanu za nastavne sadržaje potičem s učenicima i ćaskanje (kako su, što rade, što ima novo…). Pošaljem im link za neku online predstavu, slikovnicu, ples, pjesmu… Izolacija uopće ne mora biti dosadna!
S roditeljima učenika sam također konstantno u kontaktu i za sada nemamo poteškoća. Trudim se ne preopteretiti njih isto kao ni učenike.
I sama sam roditelj troje školaraca. Ponekad stvarno nije lako pohvatati sve konce (mailove i poruke), kome trebam poslati kakav mail, odgovor, sliku ili video, a prosvjetar sam 25 godina. Ne mogu ni zamisliti kako je ostalim roditeljima. Nastava na daljinu traje od jutra do večeri, uz moje neprestano ponavljanje pitanja „Jeste li riješile sve za današnji dan?“.
Blizanke osnovnoškolke ne osjećaju se preopterećeno i uglavnom sve rješavaju same uz moju kontrolu. Kćer srednjoškolka samostalna je i odgovorna, te sama rješava svoje obveze. Profesori su na različitim platformama, te treba vremena dok se svi „pohvataju“. Zadaci pristižu tijekom cijelog dana. Za neke zadatke treba puno vremena jer su preopsežni za samostalni rad i kratak vremenski rok. Učitelji bi sada trebali obuzdati ambicije i prilagođavati se situaciji, te imati više razumijevanja.
Situacija nije normalna. Nije lako. Nije lako ni učiteljima, ni učenicima , ni roditeljima. Učitelji rade svoj posao najbolje što znaju, odvojeni od glavnog subjekta odgojno-obrazovnog procesa, svojih učenika. Učenici se samostalno snalaze u moru novih poruka, uputa i informacija. Roditelji u ovom vremenu neizvjesnosti prate zahtjeve učitelja i pomažu svojoj djeci.
Trebamo svi imati međusobnog strpljenja. Neka nam cilj prije svega bude psiho-fizičko zdravlje sviju.
Čuvajte se, želim Vam zdravlje, mir i sreću – na kraju je poručila Željka Kollert.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.