Otvoreno pismo javnosti vlasnika jedne prijevozničke tvrtke – “Ljudi, veselite se kada vozači odlaze na put, jer ako ne odu, trgovine će prestati raditi, lanac opskrbe će se zaustaviti!”

Obratio nam se vlasnik jedne prijevozničke tvrtke kako bi svima pojasnio ono što trenutno prolaze vozači kamiona u gotovo svim sredinama, osobitom onim manjim.

Etiketira ih se kao kliconoše, govori kako treba zvati policiju da ih kazni i kako im treba obitelji staviti u karantenu, a ide se do te mjere da im se i maltretiraju obitelji.

Pri tome svi zaboravljamo da nam oni u ovo teško vrijeme dostavljaju namirnice i oprskbljuju sve one tvrtke koje rade neophodnim materijalima, benzinske gorivom itd.

Kako javnost nije dovoljno upoznata s onim sa čime se suočavaju vozači na ovaj način se želio obratiti javnosti, stoga njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti.

“Poštovani, 

U ovim trenutcima je velika odgovornost na svima nama kako bi svi dali svoj doprinos u sprečavanju mogućeg širenja virusa, i kako bi barem malo pokušali smiriti svoje sugrađane vezano za vozače koji su nam trenutno jedina opcija opskrbe.

Potaknut gradskim i seoskim kuloarskim pričama, javljam Vam se kao poslodavac ne tako malog broja zaposlenih.

Nažalost u ovoj situaciji treba biti oprezan kako ne bi svojim zaposlenicima, njihovim obiteljima i ostalima donio još više negativnih dojmova i konotacija.

U nastavku Vam donosim iskustva vozača koji imaju najveći teret na svojim leđima, kako ih umjesto heroja, sugrađani ne bi etiketirali kao kliconoše.

Iako ti isti vozači doslovce poštuju propisane im uvjete izolacije, više i odgovornije od svih drugih koji ih nažalost ne poštuju, a tome svjedoče mediji u protekla dva dana.

Nažalost kod nas se svaki pokušaj dobrog djela karakterizira kao nešto potpuno suprotno.

Ukratko da vam objasnim, trenutno imamo tri kategorije vozača

1. Vozači koji nemaju izrečene nikakve mjere izolacije jer vrše uslugu prijevoza unutar HR

2. Vozači koji su u kućnoj izolaciji 14 dana zbog izdanih rješenja o samoizolaciji, automatizmom čim su prošli iz EU preko granice RH., dobili su rješenja  i to bez ikakvih simptoma,           ali su u konstantnom kontaktu sa epidemiolozima.

3. Vozači koji su u samoizolaciji po kabinama kamiona i karantenama jer su odlučili nastaviti raditi, do te mjere da kućnu izolaciju zamjene kabinom kamiona.

Kao vlasnik prijevozničke tvrtke svim svojim vozačima koji su u zadnjih tri tjedna doputovali ili prolazili kroz zemlje koje su navedene kao područja od rizika, dao sam  mogućnost da uz prethodno odobrenje nadležnih epidemiologa, ostanu kod kuće u samoizolacijama prema uputama nadležnih tijela.

Čak i vozači koji nemaju nikakve mjere samoizolacije imaju mogućnost ostati sa svojim najbližima i čuvati svoje zdravlje kao i zdravlje svojih bližnjih, bez ikakve radne obaveze i bez ikakvih posljedica na njihovu odluku.

Nakon poslanog upita, tko god ne želi, ne osjeća se dobro, boji se ili ima bilo kakav razlog da ne ode na put odrađivati svoje zadaće, uslijedio je “ŠOK”.

Od svih zaposlenih, a ima ih da bi mogli napuniti dobra 4 školska razreda, niti jedan zaposlenik nije rekao da želi ići kući.

Odgovor svih je bio identičan; idemo zapeti, idemo raditi, idemo dati doprinos našem narodu da nam police  u dućanima ne ostanu prazne, da nam djeca i žene  ne budu gladni, da nam sugrađani mogu koliko toliko normalno živjeti.

Da, dobro ste vidjeli, čovjek bi pomislio da toga više nema, da su se ljudi zatvorili u sebe, da svatko gleda samo sebe, da nema empatije prema sugrađanima, domoljublja i patriotizma, ali vozači Vam dokazuju upravo suprotno.

I to pazite pod kojim uvjetima: Vozač pod kategorijom 1 normalno se kreće bez ikakvih ograničenja. Vozač pod kategorijom 2 je kod kuće u kućnoj izolaciji ili ako sam odlući može se prebaciti u kategoriju 3.uz prethodno odobrenje epidemiologa.

Sada ova najzanimljivija kategorija vozača 3: odu na put u inozemstvo, vraćaju se u Hrvatsku kako bi dostavili robu koja je važna za sve građane i neophodna za nastavak normalnog života, nakon što tu istu robu istovari, ide u karantenu pod uvjetima doslovno nazivu (privremena izolacija bolesnih ili potencijalno bolesnih ljudi,), organiziranu od strane kriznih stožera ili poslodavaca  te čeka sljedeću radnu zadaću,  S puta ide na put  kako bi ponovno mogao na put. Praktički, na kilometer od kuće, a ne smije i ne može posjetiti svoju obitelj, ženu, djecu…

Isti taj vozač na svom putovanju nigdje nije dobrodošao, ako stane na benzinsku pumpu, problem, ako stane u neki od restorana na pumpama, problem…ako ode na tehnički pregled, problem, dakle preko noći im se život promijenio naopačke.

Počeli su fizičke kontakte zamjenjivati beskontaktnim kontaktima i živjeti ispod svakog nivoa dostojnog za ljudsko biće.

Siguran sam da većina naših sugrađana ne razumije beskontaktni kontakt. To Vam je ukratko ovako: hrana se vozaču ostavi na nekom mjestu, onda vozač istu tu hranu uzima kada nema nikoga u blizini, tako je sa zaštitnim sredstvima, sa odjećom i ostalim potrepštinama koje su im neophodne za takav način života.

Većina naših sugrađana ni ne zna da postoje 3 kategorije vozača, ali isto tako znaju širiti priče kako treba zvati policiju da ih kazni i kako im treba obitelj staviti u karantenu, čak do te mjere da im se maltretira obitelj….iste te ljude koji vam dostavljaju osnovne potrepštine za život?????

I to sve iz razloga, jer se svi opravdano boje za sebe, a isti taj vozač si ne može dopustiti luksuz da postavlja to pitanje?

Za sve one koji ne znaju: policija, sve službe od Civilne zaštite, HZJZ-a, Kriznih stožera, lokalne uprave, samouprave  i ostalih uključenih u navedenu problematiku jako dobro znaju gdje su ti vozači, kuda se kreću i da li poštuju izrečene im mjere, pa možda čak i do te faze da ih se prati preko mobitela, gps-a i ostale tehnike.

Mišljenja sam da građani i sugrađani nisu ni svjesni koliki je teret i koliko se truda i napora ulaže od strane svih g/n službi, prijevoznika, vozača i ostalih koji su involvirani u procese transporta kao i u proces sprječavanja širenja virusa.

Dakle imamo dvije potpuno dijametralno suprotne stvari koje smo prisiljeni dovoditi do točke spajanja.

Ovako izgleda njihova svakodnevnica u zadnja tri tjedna.

Ljudski animozitet i strah se šire do točke u kojoj se svaki vozač spominje kao da nosi virus ili da je bolestan, itd. U manjim selima, malim gradovima u kojima se svi ljudi znaju, gotovo su  svi naoružani  za povratak vozača, kao da stiže neprijatelj pred vrata, mišljenja da te ljude treba spaliti na lomačama.

Trebali bi pokazati respect i zahvalnost prema tim ljudima i pomoći im, sada kao i onda kada to sve prođe, jer kada sve prođe, mi ćemo izaći iz  naših kuća i vratiti se u normalnu kolotečinu, a vozači koji su sada u izolacijama u kabinama kamiona još će morati u kućnu samoizolaciju 14 dana i na taj način im barem malo vratiti vjeru u to da rade za dobrobit svih nas.

Da razjasnimo neke stvari,

većina tih  vozača u izvršavanju svojih dužnosti je već nekoliko tjedana  izolirana od svih. Kabina kamiona je u karanteni nekoliko tjedana, a ne samo dva tjedna od kada je to propisano. Na svim mjestima utovara i istovara moraju nositi maske , rukavice i ispunjavati izjave pod kaznenom i materijalnom odgovornošću. Sva mjesta utovara i istovara su pod najstrožijim kontrolama. Većinom ne mogu napustiti kabinu kamiona ili ući u skladište, dolaze na granice te čekaju formiranje konvoja kako bi ih policija prepratila u kolonama. Zatim dolazak na granicu, čekanje prelaska granice od 30 sati, kontrole na granicama. Smireno i tiho čekaju i gledaju kako ih kolone vozila prestižu.

Sve to putem trpe naši vozači i kad uđu u  našu državu, znaju da je pečat na njima. Znaju da su obilježeni, da ih se prati, da ih ljudi gledaju ispod oka… što u osnovi izaziva unutrašnju anksioznost i veliko razočaranje.

Naši sugrađani  koji svakodnevno rade,kreću se među ljudima, idu u kupovinu i još puno toga, puno su više izloženi riziku od zaraze nego vozač koji je u svojoj kabini.

Večina  ljudi ne zna  da  poslovi vozača nisu jednostavni ni u normalnim uvjetima, a kamoli u ovoj situaciji.

Vozači odlaze na put, ne znaju što ih čeka sutra, sljedeći tjedan . Ne znaju kada će ih staviti u samoizolaciju ili u kojoj državi će se naći u opasnoj zoni.

Ipak, oni su na putu, bez razmišljanja, riskirajući svoje zdravlje  za sve nas koji smo kod kuće sa svojim obiteljima…

U ovoj teškoj situaciji ostavljaju svoje obitelji i djecu kod kuće, rade svoj posao nesebično, jer je to je njihov posao.

Prevario bi se čovjek, a primjer su svi gore navedeni ljudi o kojima vam govorim “NAŠI VOZAČI HEROJI”.

Ljudi, veselite se kada vozači odlaze na put, jer ako ne odu, trgovine će prestati raditi, lanac opskrbe će se zaustaviti. Neće biti ni osnovnih stvari za kupiti. Neće biti načina da natočite svoje automobil i neće biti lijekova u ljekarnama.

A JOŠ SE VIŠE VESELITE KADA DOĐU S PUTA, JER TO SU NAŠI I VAŠI “HEROJI”, LJUDI KOJI NESEBIČNO I ODGOVORNO IZVRŠAVAJU SVOJE ZADAĆE ZA DOBROBIT SVIH NAS.

Tako da bi svi trebali udahnuti i ne ispucavati svoje frustracije na vozačima, budite sretni što ćete na cesti vidjeti kamion ili kombi, jer to znaći da će i dalje biti robe u dučanima.

Budimo zahvalni tim ljudima, i pokažimo im veliki respect, jer oni su dali svoju veliku žrtvu za sve nas.

Vozači heroji, hvala Vam na svemu.

Pritom ne smijemo zaboraviti isto tako ljude koji su sa vozačima na prvoj crti, koji vode brigu o njihovom i našem zdravlju 24/7,: Civilnu zaštitu, epidemiologe, doktore, medicinsko osoblje policiju, HZJZ, graničnu policiju i sve ostale koji su involvirani u navedenu lavovsku borbu sa nevidljivim virusom.

RESPECT SVIMA, HVALA VAM!”

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.