Biciklističkom maratonu za Vukovar i ove godine će se pridružiti Brankica i Davor Gibanjek iz Dereze

Dobrovoljno biciklističko društvo Potepuh iz Zagreba osmu godinu zaredom organizira Biciklistički maraton za Vukovar, u spomen na žrtve stradale tijekom opsade i nakon okupacije Grada heroja 1991. godine. Kao i prijašnjih godina, i ove godine vozi se od 15. do 18. studenog. Po treći put Potepuhima će se priključiti Brankica i Davor Gibanjek iz Dereze, a usuret maratonu malo smo s njima porazgovarali.

Odakle se stvorila ljubav prema biciklizmu, tko je na koga prenio tu ljubav?

 – Još kao mladić volio sam sjesti na bic pa po pedali. Naravno kasnije uz podršku cijele obitelji i supruge Brankice koja je kasnije krenula sa mnom u ovaj sport. Tako da sam tu ljubav prema biciklizmu prenio ja na svoju suprugu.

Davore možete se pohvaliti i da ste istrčali maraton Zagreb-Čazma. Trčite li još ili ste se posvetili samo biciklizmu?

– Bilo je to lijepo iskustvo koje se ne zaboravlja, naravno da sam ponosan na to kao i svaki maratonac koji ga istrči, svaka čast. Danas manje trčim, a više bicikliram, šta da kažem „Ipak sam ja deda već po treći put.“ No, vezano za trčanje tu je i naša podrška oboljelim ženama od karcinoma dojke ZG na utrci Pink Run – Izađi na zrak i pobijedi rak!

I ove godine sudjelujete na biciklističkom maratonu za Vukovar. Koja je ovo godina što sudjelujete? Kako je sve krenulo?

U organizaciji DBD Potepuh iz Zagreba čiji smo i sami članovi. Ove godine nam je to treći zajednički maraton koji vozimo supruga i ja. Meni je to četvrti maraton za Vukovar sa DBD Potepuh i jedan sa Miroslavom Dragaševićem i biciklistima iz Bjelovara pod pokroviteljstvom HVIDR-e. Motivacija je svaki put ista; VUKOVAR; u znak sjećanja na taj razoreni grad i svim žrtvama. DA SE NIKAD NE PONOVI I DA SE NIKAD NE ZABORAVI. To je samo mali doprinos, a nama puno znači. Pošto sam i sam branitelj moja želja je bila da i nakon rata dam neki doprinos te sam tako stupio sa predsjednikom DBD Potepuh Renatom u kontakt i krenuo u prvo bicikliranje za naš Vukovar.

Recite nam više o samom maratonu koliko je naporan i koliko se pripremate za ovakvu jednu stazu koja je pred vama?

Uglavnom traju kroz cijelu godinu kad se nađe vremena, sjeda se na bicikl pa po pedali. Vožnju uglavnom biramo sami, a kad je ružno vrijeme neke pripreme možemo odraditi u teretani. Sad je konačno imamo i u našem gradu, hvala Marko.

Odradili ste mnoštvo biciklističkih avantura. Koje su vam ostale u nekom posebnom sjećanju?

Da, odvozili smo dosta biciklističkih avantura kao što su npr. Vukovar, Marija Bistra, Ludbreg, Čazma-Marija Bistrica-Ozalj-Metlika-Karlovac-Sisak-Čazma ( koja nam je jedna od najdražih jer smo upoznali velik dio krajolika Lijepe naše i mali dio Slovenije, to smo posvetili sebi i uživali u tri prekrasna dana. Bilo je toga još, obilježavanje Bljeska do Okučana, Petrinja, obilježavanje 5.8. Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan branitelja do Gline, nama je draga i vožnja kroz Đakovo-Osijek-Vinkovci naravno tu moramo spomenuti našeg Darina Gibanjeka koji nam je organzirao smještaj u gradu Đakovu.

Koja vam je dosada bila najzahtjevnija staza? Imate li neke posebne rituale prije puta?

Uglavnom je to bilo prema Ludbregu. dosta brda i samo uz brdo 18% pa čak i 20% što naravno traži dosta napora ali kad se vratite kući to se sve zaboravi jer ste puni neke nove energije i pozitive i već planirate kuda ćete dalje, ako vrijeme da. Posebnih rituala prije vožnje nema, samo želja za avanturom.

Možete li izdvojiti najgoru situaciju koja vam se dogodila?

Najgore što se može dogoditi je istrčavanje psa iz dvorišta pod kotač što nije ugodno i jako je stresno. To nam se jednom dogodilo prilikom bicikliranju prema Mariji Bistri kad su istrčala tri psa iz neograđenog dvorišta, srećom sve je dobro prošlo i vratili smo se čitavi kući.

Kakav bicikl vozite i kakav je bio vaš prvi bicikl u odnosu na sadašnji?

Prvi bicikl  koji smo imali kao dijeca bili su Ponny, danas je to cestovni bicikl CUBE i SPECIJALIZED, koji nas još do sad nisu iznevjerili. Spremni čekaju za još jedan maraton u Vukovar.

Kada biste morali navesti tri razloga zašto baš odabrati biciklizam što biste naveli?

3. razloga zašto  smo se počeli baviti biciklizmom; 1. Sportom do zdravlja, što je bio glavni motiv da mi se moja supruga pridružila u ovom lijepom sportu. 2. Upoznajemo naš lijepi krajolik i dišemo punim plućima. 3. Puni ste pozitive i stječete nova prijateljstva.

Biciklističkom maratonu za Vukovar i ove godine će se pridružiti Brankica i Davor Gibanjek iz Dereze

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.