Razgovor s načelnikom Općine Rovišće Slavkom Prišćanom: “U zadnjih godinu dana povukli smo 20 milijuna kuna za općinske projekte!”

0
291

Općina Rovišće je ove godine krenula u niz projekata koji su već završeni i koji su tijeku. Gotovo 20 milijuna kuna projekata realizira se u općini, a o njima smo razgovarali s načelnikom Općine Rovišće Slavkom Prišćanom.

Koliko je kilometara prometnica ove godine obnovljeno na području općine Rovišće ili recimo koliko je općina sama izdvojila sredstava za obnovu prometnica iz kojih se još sredstava financiralo ova obnova?

Imam puno toga za reći ovdje, kada govorimo o prometnicama, nadodao bih da su uz prometnice jednako važne i pješačke staze, tzv. nogostupi, kako bi sigurnost naših mještana bila još bolja. Znate da smo na državnoj prometnici, gdje prolazi gotovo 10 000 vozila dnevno. Mi moramo zaista voditi brigu i o djeci kojih ima preko 500 u školi Rovišće i o starijima. Kažem, promet je zaista gust. Ja bih prije svega rekao da smo riješili jedno vrlo važno pitanje, a to je raskrižje u centru Rovišća. Postavljeni su semafori, uređeno je raskrižje, dosta dugo smo to čekali. Vrijednost tog projekta je oko 4 milijuna. Nismo financirali mi, ali smo u velikoj mjeri lobirali, tražili, hodali dok nismo došli do toga. Bilo je nekih opcija vezanih za kružni tok i   htio bih raščistiti neka pitanja koja nam se javljaju, da nismo kružni tok stavili zbog spomenika, zbog nekih drugih stvari. Dakle, nije točno. Struka je izračunala da za kružni tok nema dovoljno prostora. Morali bi ući u prostor crkve, morali bi otići skroz do ljekarne, morali bi rušiti jednu zgradu, prema tome to bi bilo nemoguće. Ali mislim da je ovo najbolje rješenje. Istina da se možda ponekad neki i naljute što moraju malo prikočiti sad ali opet to daje drugu sigurnost. Uspori se promet, a iz sporednih ulica se može lakše izaći. Evo, to je ono, vezano za samo raskrižje. Radili smo uz to raskrižje i još iskoristili priliku da asfaltiramo sam Trg hrvatskih branitelja, da uredimo i sa jedne i sa druge strane pješačke staze do banke u samoj toj ulici. Riješili smo i prilaz , odnosno, pješačku stazu od samog centra do škole, odnosno do samog parkirališta dvorane. To je jako iznimno važno za djecu jer djece ima jako puno i oni ponekad nešto manje obraćaju pozornost prema tom silnom prometu. Ove pješačke staze će njima pomoći za njihovu sigurnost. Prije toga smo rješavali Ulicu Vladimira Nazora , uredili isto tako prilaz školi, cestu smo preasfaltirali, napravili pješačku stazu, posadili drvored, tako da su ti prilazi školi iznimno dobri kada uzmemo u obzir da smo prije godinu dana završili nogostup Rovišće prema Tuku, Ulica Stjepana Radića, onda možemo reći da smo u znatnoj mjeri radili na sigurnosti pješaka pa i prometa u cjelini na području cijele Općine Rovišće. Isto tako smo nešto rješavali zajedno sa županijskom upravom za ceste, ceste prema Tuku. Moram napomenuti kada pitate o asfaltiranju nismo radili samo u centru Rovišća. Radili smo i u Domankušu, tamo smo riješili 300 metara prometnice vrijednosti 175 tisuća kuna, riješili smo i Zagrebačku ulicu, to je ulica gotovo već na izlazu iz Rovišća prema Žabnu odnosno kod samoga mosta koja nije bila dugo riješena. Prašilo se, ljudi su molili, i evo, nekako smo iznašli sredstva i za to. Dosta toga se radilo, jedan dio se radio iz europskih fondova, a to je cesta Predavac – Prekrobrdo, isto 1 650 metara, gotovo 1,3 milijuna vrijednost tih radova. Možda je dobro spomenuti ovu zadnju prometnicu koja je gotova prije nekoliko dana, a to je cesta koja povezuje mjesta Žabjak i Rovišće odnosno Tuk, 1300 metara. Nju smo isto financirali kroz Ministarstvo regionalnog razvoja, ali smo  izdvojili i vlastita sredstva, iznimno puno vlastitih sredstava jer smo imali još neke prilazne puteve, samo raskrižje, tako da pokušavamo zatvoriti cjelinu. Naravno, imamo još dosta tih cesta za riješiti, posebno županijskih cesta koje ćemo morati urediti, preasfaltirati, ali ima i nekih naših koje trebamo popraviti.

Po ovim riječima možemo zaključiti da se dosta toga napravilo. Izvršena je i sanacija raskrižja kod škole u Podgorcima i tu ste povukli sredstva iz Ministarstva unutarnjih poslova.

Da, javili smo se na natječaj Ministarstva unutarnjih poslova. Nije bilo lako se izboriti za ta sredstva . Ona nisu prevelika, to je iznos od nekih 145 tisuća kuna. Međutim kada smo uređivali taj dio, on je sada pri asfaltiranju. Mislim da će se ovih dana završiti asfaltiranje tog dijela. To je nekih 300 tisuća kuna, pa onda smo još imali potrebu urediti neke prilazne staze odnosno nogostupe i evo onda je to još 250 tisuća kuna i začas vam to pređe preko 550 tisuća kuna što je za nas puno. Ali imajući u vidu da je tamo škola Rovišće , ali područna škola Podgorci, da je puno djece, da je promet isto tako relativno velik. Sigurno da smo to trebali riješiti prije ali nema dovoljnih sredstava zato svoje mještane molim za strpljenje. Korak po korak rješavamo. Trudimo se, javljamo na natječaje. Svaku kunu koju možemo povući, povučemo, ali dajemo iznimno puno naših sredstava, iako se proračun puni relativno slabo. Ali s druge strane moram opet pohvaliti isto tako i ministra finacija koji je određenim fiskalnom novom decantrilarizacijom, znači fiskalnim poravnjanjem zadnju godinu dana u znatnoj mjeri promijenio prihode općina tako da opet, od tih sredstava možemo nešto napraviti.

Stvarno puno projekata i dobro se radi jer treba sad nadomjestiti možda sve one godine kada je to bilo i zapušteno pa se sada treba puno više uložiti. No, još jedan odličan projekt, prije nekoliko dana bili smo kod vas u Općini. Počeo je program Zaželi. Koliko će biti korisnika uključeno, koliko je žena dobilo posao i koja je vrijednost tog projekta?

Javili smo se na taj natječaj. On je iznimno važan za našu općinu zato što ćemo pomoći socijalno ugroženima , onima koji su u potrebi, pomoći ćemo ženama koje su dugotrajno nezaposlene i mislim da je to dobro rješenje. Iznos koji ćemo povući tijekom ovog projekta je oko 2,5 milijuna kuna. To je iznimno puno za našu općinu. Kada uzmemo u obzir da smo žene koje su zaposlene zaposlili s naše općine, da je voditeljica projekta s naše općine, nekako je lijepo za izračunati da će jedan veliki dio sredstava ostati upravo kod nas i da ćemo pomoći onima kojima je to najpotrebnije. Mi smo svakodnevno dobivali upite od naših mještana starijih i nemoćnih da im pomognemo na bilo koji način. Ovaj program nam je zaista dobrodošao jer će sada 10 žena voditi brigu o gotovo 50-tak korisnika. Gotovo 60 kućanstava će imati neke neizravne ili izravne koristi, neizravne možda ne financijski, ali izravne u svakom slučaju od ovog projekta. Ali opet kad govorim o financijama, ti ljudi kojima će se pomagati i mjesečno dobivati određeni dio sredstava što je potrebno za samoživljenje, samu kuću, iz trgovine, higijenske potrepštine i tako dalje. Veliki dio sredstava će ostati u našoj općini, to je ono što me veseli, to je ono što mi trebamo ustvari voditi brigu o svakom našem starijem, nemoćnom, ali i našim ljudima koji su nezaposleni. Ovo je iznimno dobar projekt, ovim putem bi pohvalio i ministarstvo i vladu što su se izborili za ovako nešto jer nam to zaista pomaže.

Koji su još projekti EU na području Općine u tijeku i zanimljivi, jel’ vrtić završen?

Kada govorimo o projektima, sada bih imao puno toga za nabrajati , ali sad kada već spominjemo europske projekte , htio bih spomenuti da smo mi u zadnjih godinu dana i narednu godinu dana, kada uzimamo program zaželi onda je to 2 godine, ćemo povući gotovo 20 milijuna kuna europskih sredstava. Rekao sam maloprije, cesta Predavac – Prekobrdo to je otprilike 1,3 milijuna, nešto malo više, Centar kulture Rovišće koji radimo, koji bi trebao biti iduće godine nadam se gotov, to je gotovo 9 milijuna kuna. Upravo smo objavili natječaj za vatrogasni centar, društveni dom u Rovišću, to je gotovo 7 i pol milijuna kuna, projekt Zaželi preko 2 milijuna kuna i dolazimo do tog iznosa, do preko 20 milijuna kuna. Manje će biti sredstava za povlačenje iz ministarstava i moramo se okrenuti sredstvima iz Europe. Ovim putem želim, isto tako, apelirati na naše udruge, da se javljaju, da prate natječaje. Mi smo tu na raspolaganju gotovo svakodnevno. Želimo komunikaciju s njima, želim da se jave jer za upravo takve civilne udruge ima sredstava. Mogu se javiti. Ja znam i razumijem udruge da nisu možda sposobni možda na određeni način voditi te projekte jer su ti svi projekti iznimno zahtjevni. Kada se radi o europskim projektima, mi moramo uslikati svaku sitnicu, moramo dati izvješća o svakoj sitnici. Naravno da, koja se obavi , koja se financira, naravno da to ljudima iz udruge nije jednostavno, nemaju dovoljno ljudi koji to mogu pratiti. Mi pozivamo udruge neka se jave nama, mi ćemo im pomoći. Svaka kuna koja se može izvući iz programa gdje to Europa nudi treba povući jer ako se nešto nudi, treba uzeti. Treba nešto iskoristiti u cilju razvoja naše općine, u cilju za naše udruge. To je svakako dobro i još jednom pozivam sve da se jave.

Još pitanje oko vrtića?

Iznimno sam sretan što ste mipostavili to pitanje i sam bih ga spomenuo. To je iznimno važan projekt, evo moram vam reći da smo mi do sada imali vrtić koji smo obnavljali, uređivali, to je jedan montažni objekat bio, donekle smo ga osposobili i mogao je prihvatiti 30-tak djece. Niz djece koja nemaju mjesta  u našem vrtiću idu u Bjelovar i mi tu izdvajamo kao roditelji nešto više sredstava nego roditelji s područja općine Rovišće za djecu koja idu u vrtić u Rovišće. Ovaj projekt je vrijedan 3 i pol milijuna kuna, mi ga zovemo dogradnja, povezali smo sada postojeći stari vrtić i novi vrtić. Sredstva smo povukli iz Ministarstva demografije, možda smo mogli čekati europski projekt, međutim, trajalo bi dugo. Ljudi su nervozni gotovo 55-ero djece nas danas čeka u redu za upis u vrtić i mene veseli da ćemo vjerojatno uspjeti tu djecu upisati i da će djeca imati nove kvalitetne uvjete , bolje uvjete za rad, da će tete imati bolje uvjete, da će ravnateljica biti zadovoljna. Naravno, to ponovno iziskuje nove troškove, mi moramo taj vrtić opremiti didaktičkom opremom, opremiti ga namještajem, urediti postojeću kuhinju koja nezadovoljava više uvjete za ovoliki broj djece, ali ništa to nije teško i nije teško otići u Ministarstvo i tražiti i iznalaziti sredstva preko svih mogućih ministarstava kako bi osigurali bolje uvjete, kako bi dobili višu razinu na zadovoljstvo i te djece koja će pohađati vrtić i na zadovoljstvo prije svega mještana roditelja te djece.

Spomenuli ste i vatrogastvo, inače, nedavno ste okupili načelnike s općine cijele Bjelovarsko -bilogorske županije u Rovišću, iz tog sastanka ste upozorili na problem financiranja vatrogastva. Velik dio troškova u vatrogastvu upravo pada na općine tj. jedinice lokalne samouprave. Što ste dogovorili?

Pozvao sam kolege načelnike na jedan sastanak jer sam imao u Cavtatu predsjedništvo i uskoro nakon toga smo imali Upravni odbor Hrvatske zajednica općina gdje je raspravljeno o mnogim temama koje su vrlo bitne za lokalnu samoupravu odnosno prije svega za same općine. Htio sam se s njima konzultirati za te postojeće probleme i naravno uvijek tražim određene sugestije jer sve probleme koje imamo lakše ih rješavamo kroz zajednicu. Nekako kada se pojavim u Ministarstvu ili uputimo dopis prema vladi ili idemo na razgovor prema vladi onda je to sigurno drugačije nego kada pojedina općina traži nekakvo rješenje za sebe. Bilo je tu puno pitanja, bilo je pitanja vezano za porez na dohodak,  na ove nove izmjene i dopune zakona poreza na dohodak, bilo je tu priče o novoj dopuni izmjeni dopuni zakona zaštite životinja, zatim o vatrogastvu, cestama, imali smo neke upite naših načelnika zašto nam se dodjeljuju ceste koje su bile dosada u vlasništvu Županijske uprave za ceste. Prebaci se bez da se konzultira načelnik općine, što naravno, nije dobro, mislim da bismo trebali sjesti sa županom i sa ministarstvom i zajedno  dogovoriti kako i na koji način voditi brigu o tim cestama. Zatim je bilo pitanje financiranja vodnog gospodarstva jer mi sada prikupljamo sredstva koja ustvari ubiremo za Hrvatske vode. Naravno da mještani kada nešto uplaćuju misle da sva ta sredstva idu prema Općini, da mi raspolažemo tim sredstvima, dakle bilo je puno toga, bilo je tu priče o odvozu komunalnog otpada,glomaznog i ovog postojećeg sada. Tako da, puno je tih tema bilo, a kada govorimo o vatrogastvu, tu imamo sigurno puno toga i za pitati i za reći. Rekao bih kada govorimo o vatrogastvu da nemamo svi iste standarde. Gledajući od grada Zagreba u odnosu na primjerice neke od naših općina. Kod velikih gradova postoje javne vatrogasne postrojbe koje su profesionalne, koje u svakom trenutku u niskom startu čekaju eventualni požar i izlaze na taj požar. Opremljeni su vrlo kvalitetno, sve mogu na vrijeme izaći i spasiti nečija materijalna sredstva pa na kraju i ljudske živote. Kada govorimo našim općinama, onda smo tu u velikim problemima. Mi imamo dobrovoljna vatrogasna društva, ona su prije svega dobrovoljna i ljudi rade na određenim poslovima svojim privatnim i naravno da ne mogu svakog trenutka biti u niskom startu spremni i da pomognu negdje na nekom požaru. Često puta još naši vatrogasci dobiju kritike kada treba negdje nešto ugasiti zašto nisu došli pet ili deset minuta ranije pa čak dvije minute ranije. Često se dogodi da dođemo i prije javne vatrogasne postrojbe kada javna vatrogasna postrojba uopće smatra da bi trebala izaći van. Imali smo, nema dugo, jedan požar gdje smo izašli i javna vatrogasna postrojba nije došla jer su smatrali da to nije potrebno. O tome bi zaista trebali razgovarati i sa gradonačelnikom ali i sa višim instancama kao što je Ministarstvo, Odjel za vatrogastvo kako bi na neki način zaista imali bolje uvjete. Ja sam vam rekao maloprije da preko sredstava Europske unije gradimo jedan vatrogasni centar, društveni dom i da razmišljamo i sami da li je moguće uformiti nekakvu javnu vatrogasnu postrojbu jer javne vatrogasne postrojbe se financiraju iz državnog proračuna. Osim naravno, nekakvih drugih sredstava koje mora sama općina odnosno grad mora doznačiti odnosno financirati javnu vatrogasnu postrojbu. Kada bi osnovali javnu vatrogasnu postrojbu mi bi bili sigurniji. To je iznimno skupo za nas i zato moramo pokušati naći  sa većim gradovima kao što je kod nas grad Bjelovar nekakvo rješenje i zaštitu za naše mještane ukoliko dobrovoljni vatrogasci ne bi mogli i ne bi stigli izaći van i ugasiti požar i da u što kraćem roku javna vatrogasna postrojba izađe. Nije problem da mi to i platimo javnoj vatrogasnoj postrojbi, da sudjelujemo u financiranju iste, ali svakako bi bilo dobra da takva rješenja imamo. Kada govorimo i dalje o vatrogascima, oni se vode kao udruge i često puta nemamo adekvatan i pravi nadzor kao općine. Nemamo adekvatan nadzor nad svim poslovima koji oni obavljaju, nad financijama kojima oni raspolažu tako da nam se može dogoditi da nam recimo zgradu koju smo mi financirali ili sufinancirali u znatnoj mjeri ili koju su izgrađivali mještani nekog mjesta u velikoj mjeri dali svoj doprinos svojim volonterskim radom, da ona sada postaje vlasništvo nekoga trećeg ili da je prazna ili da se ne koristi, da vatrogasci nisu u svakom trenutku operativno sposobni tako da je to niz problema o kojima mi trebamo razgovarati i siguran sam da ćemo biti ustrajni i to ne samo ja nego i drugi načelnici te da ćemo pronaći rješenje.

Kada govorimo o vatrogastvu onda baš Općina Rovišće može se pohvaliti da je ostvarila jednu sjajnu suradnju sa vatrogascima iz Francuske. Inače veliki dio opreme je već stigao, tu su i vatrogasna vozila. Hoće li se ta suradnja nastaviti i dalje?

Vratit ću se malo u povijest. Mi smo kao Općina Rovišće gradili jedan dom u Predavcu zajedno sa vatrogascima. Tu u jednoj velikoj mjeri su vatrogasci bili angažirani gotovo profesionalno i primali su određene plaće. Jedan dio sredstava se ulagao od zarade, njihovog posla se ulagao u dom, ali rekao sam, volonterski rad . Općina Rovišće kroz silne godine i sponzori omogućili su da se uredi jedan dom. Imali smo običnu suradnju ali sad zadnjih nekoliko godina ta suradnja ne postoji. Mi smo se morali okrenuti nekakvom rješenju kako bi za naše mještane osigurali jednu sigurniju vatrogasnu zaštitu preko jednog našeg vjećnika Darija Biškupa koji je živio u Francuskoj. Molio sam ga da pokuša kroz mailove, kroz traženje pomoći od francuskih vatrogasaca, od njemačkih vatrogasaca da pokušamo doći do određenih sredstava, do određenih alata i opreme. Moram reći da je bio iznimno uporan. Gotovo 80 mailova je poslano, na kraju smo naišli na rekli bismo predivne ljude koji su zaljubljeni u vatrogastvo i koji nam silnu pomažu. Ja ću reći da su nam dosada riješili dva vozila, da su nam nabavili čudo opreme, da su nas obučili kako bi znali baratati tom istom opremom, tako da su nam u velikoj mjeri pomogli, ja bih rekao da je gotovo 100 000 eura vrijednost onoga što je donirano, ali nije samo to dobrobit, nego što su učili naše vatrogasce kako se radi s tom opremom, kako raspolagati, kako biti što brži i što kvalitetniji, jako su nam pomogli i ja im ovim putem zahvaljujem. Imamo sreću što su se oni ustvari zaljubili u Hrvatsku. Otkako su došli prvi put, evo bili su već sedam puta ovdje kod nas, obišli su Jadran, žele pomoći i drugim jedinicama lokalne samouprave, ne samo u Hrvatskoj nego i u BiH, i možda drugim dijelovima. Čak su i Mađari bili kod nas pa smo i njih na određeni način spajali s tim dobrim vatrogascima iz Francuske. Ono što je najljepše je da oni žele da mi njima budemo produžena ruka, da svaki detalj, svaki komadić opreme, da sve ide preko DVD-a Rovišće i Općine Rovišće. Žele da nastavimo zajedničku suradnju jer su vidjeli da su naši vatrogasci zaljubljeni u vatrogastvo. Žele dobro, žele se obučavati,  da žele spašavati tuđe živote i tako je ta suradnja došla na najvišu razinu.

Odlično, spomenuli ste Bosnu i Hercegovinu i tu je jedna dobra suradnja i Povelja prijateljstva koju imate s Općinom Prozor Rama iz BiH. Inače velik broj mještana iz Rovišća je nedavno posjetio ovu općinu, kako je bilo?

Na prijedlog naših mještana koju su se nekada doselili iz Rame, prije svega na želju i na veliku želju za suradnjom sa Općinom Prozor, naš predsjednik vijeća Luka Markešić sa svojim suradnicima u vijeću i ljudima koji su se doselili iz Rame nekako je bio najustrajniji u želji da potpišemo tu suradnju. Mene to u svakom slučaju iznimno raduje jer bio sam u Rami i vidio sam predivan kraj s tim ljudima koji su se doselili. I sam sam u iznimno dobroj suradnji ali obzirom da Općina Rovišće je rekli bismo naseljena i sa ljudima iz Rame i sa ljudima iz Janjeva, Letnice, nekada prije su tu dolazili i Ličani, Zagorci, ima tu Čeha, dakle nekako ti ljudi su se spojili i normalno funkcioniramo, razgovaramo i onda tu suradnju nekako trebamo oplemeniti. Nisu samo ljudi iz Rame išli u Ramu. Bilo je tu i Zagoraca, Ličana, išli su vidjeti i upoznati taj kraj. Naravno da, isto tako imamo i dobru suradnju sa ljudima sa Kosova. Svake godine plaćamo prijevoz kako bi oni otišli na svetkovinu Male Gospe. Ta suradnja je dobrodošla, treba je proširiti još i više. Bit će tu razmjena nekakvih kulturnih događanja, sportskih događanja. Već smo neke stvari dogovorili ali naravno i zajedničkih sudjelovanja u nekim projektima gdje je potrebna međugranična suradnja kako bi se povukla sredstva iz Europske unije. To već imamo sa Mađarima, tako da sve skupa kada to spojimo je to na dobrobit zajednice.

Inače aktivni ste i u Udruzi općina. Možda je zanimljivo kojom  se problematikom ova udruga  bavi i kojim aktivnostima?

Jesam, dopredsjednik sam Hrvatske zajednice općina i predstavljam prije svega BBŽ i sve načelnike BBŽ. Imamo niz tema, tu je briga o fiskalnom decantralizaciji. Mi smo jedna od nacentraliziranijih država u Europi, a možda i šire. Imamo puno toga za riješiti kao Hrvatska zajednica općina. Smatram kako bi trebali biti partner ministarstvima i vladi. Ministarstvima posebno kada je tu dobošenje nekakvih novih zakona. Evo primjerice, kada govorimo o zakonu o vatrogastvu, kada govorimo o zakonu zaštite životinja i tako niz zakona. Mislim da je prva stepenica lokalna samouprava, da su prve stepenice općine i da mi imamo puno toga za reći, onoga životnog, sa terena, praktičnih stvari koje ustvari netko gore možda ni ne vidi. Moram reći da ćemo tu biti silno uporni u svojim zahtjevima, ali isto tako moram reći jedno zadovoljstvo sa sadašnjom vladom s kojom imamo dobru komunikaciju. Prije nekog vremena smo imali skupštinu u Rugvici gdje nam je premijer rekao da sami napravimo jednu strategiju razvoja ruralnog područja i mi smo to upravo prije nekoliko dana završili. U Cavtatu smo to i prihvatili, a nakon toga u Zagrebu je to potvrdio i Upravni odbor. S tim prijedlogom idemo sada kod premijera razgovarati. Jedna najvažnija tema je ta fiskalna decentralizacija. Kako spustiti neka sredstva, naravno i ovlasti na općine koje ionako u ovom trenutku brinu o nekakvim bitnim čimbenicima na našem području. Tako da mi vodimo brigu o ambulantama, mi vodimo brigu o vrtićima što i je u našoj ingerenciji, često puta rješavamo pitanja osnovnih škola, njihovih uređenja, bitnih stvari za školu, kako će se škola danas sutra razvijati, proširiti, da li će se koja područna škola zatvoriti. Ta suradnja mora postojati između ministarstva, županije, župana i između nas kao općine, načelnika i to je ono što mi želimo naglasiti. Želimo surađivati s vladom i s ministarstvom, sa županom, sa županijskim vijećem i samo na taj način, samo tom jednom sinergijom možemo doći do onoga što želimo, a to je dobro našim mještanima. Mi načelnici općina, gradonačelnici, župani ustvari smo oni mali najbliži ljudi našem narodu koji svakodnevno komuniciramo s njima, rekao bih „Katice za sve“, a kao neki tipovi koji mogu donijeti nekakve odluke. Volio bih da oni koji to misle da dođu kod mene na jedan ili dva dana da vide koliko imam poziva mještana koje moramo rješavati, s čime se sve susrećemo. To nije lako, ali to smo izabrali i sa svojim ljudima i timom u okruženju i nadam se da to rješavamo uspješno. Sigurno da možemo biti još bolji. Širimo komunalno poduzeće, kako bi u svakom trenutku promptno rješavali svaki detalj na području infrakstukture i onoga što treba riješiti za naše mještane.

Izuzetno ste aktivni u sportu, član ste Hrvatskog nogometnog saveza, kako je sa sportom u Općini?

S obzirom da sam se i sam bavio ozbiljno sportom i dan danas sam u tom nogometu, trudim se da naši sportaši dobiju što više. Kada govorimo o sportašima najprije govorimo o nogometašima jer je to najbrojniji sport i u Hrvatskoj i u svijetu. Volim to što imamo dosta volontera koji iznimno puno rade, koji puno vremena troše za rad sa mladima. Mi smo tu da im osiguramo što bolju i kvalitetniju infrakstrukturu i da imaju uvjete. Radimo na tome da uredimo igrališta, da im osposobimo rasvjetu na pomoćnim igralištima i na glavnim igralištima kako bi mogli navečer trenirati. Danas je došlo vrijeme da se u školu ide i popodne. Djeca završavaju nastavu često i u sedam, dok dođu doma i na trening to je već osam. Dakle, bez rasvjete je gotovo nemoguće tako da treba voditi brigu i o kadrovima koji će učiti našu djecu jer je važno okrenuti djecu prema sportu i ukloniti ih svega onoga lošega. Neću reći da je televizija loša, internet i igrice loši, ali u svakom slučaju ne treba biti toga previše. Ako želimo da nam se djeca normalno i zdravo razvijaju i trebaju biti na igralištima. Ne samo na igralištima, imamo mi i šahovski klub, imamo prekrasnog jednog učitelja Vladu koji se iznimno puno bavi sa djecom, koji veliki broj djece okuplja. Imamo i drugih sportova, i drugih udruga , veseli me rad umirovljenika,vesele me naši lovci koji su iznimno aktivni. I oni se bave sportom, imaju određena natjecanja u gađanju glinenih golubova. U svakom slučaju što više ljudi i udruga, što više događanja to je mjesto bogatije jer nije mjesto bogato ako ima zgrade. Bez kvalitetnih ljudi koji su društveno odgovorni neće biti tog bogatstva. Veseli me i to što imamo dosta djece na našem području. Spominjao sam vrtić, bit će pun k’o čep. Rekao bih prvo bojim se da ćemo morati graditi i nadograđivati još ali ustvari s druge strane veselilo bi me da još treba nadograditi vrtiće jer bi to značilo da će biti još puno djece, da će naši mladi ostajati ovdje, da se neće iseliti u Irsku i Njemačku. Neki koji su otišli vidjeli su da nije to lako i jednostavno, neki su se već vratili, očekujemo i one koji će možda izgraditi nešto tamo, da će se oni vratiti i voditi brigu o svojoj djeci i da će ta djeca danas sutra ovdje imati svoju djecu i da nekako zaokružimo tu cjelinu gdje će Hrvatska biti bogata prije svega ljudima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.