Razgovor sa Zoranom Milanovićem: “Znat ću zastupati hrvatske interese. Neću se suzdržavati sa muljatorima iz okolice, sa Vučićima i Orbanima. To su loši tipovi kao i Trump!

0
382

Predsjednička kampanja se zahuktava, predsjednički kandidati putuju Hrvatskom, pa je tako jedan od njih, Zoran Milanović, došao i do Ivanić Grada gdje smo u ugodnom prostoru Gradske kavane održali zanimljiv interview.

Kampanja je  krenula, putujete puno, ovih dana obišli ste Zadar i Kastav, pa ste na kontinentalnom dijelu Hrvatske obišli Ivanić Grad i Bučijadu. Koliko Vam je to naporno?

Nije naporno. Lakše je nego ikad, zato što nemam na sebi onaj lijepi ali veliki teret stranke niti Vlade . Sad sam uz podršku ljudi sam na sebi. Ne sam za sebe i obilazim Hrvatsku i družim se s ljudima. Netko to vidi kao teren, a ja to vidim kao ljude jer Hrvatska nije parcela.

Koliko stranaka Vas je podržalo? Svaki dan se sve više stranaka javlja da Vas podržava kao svoga kandidata.

Hvala im na tome. To je sve što mogu reći. Mislim da sam s time sve rekao. Dakle trebat ću njihovu ljudsku i organizacijsku podršku da se ne zavaravamo, to je važno, dakle ovo je organizacijska podrška i to će biti puno, a onaj ekstra napor mora biti moj.  Jer ovdje se glasa za mene. Ja ću biti hrvatski predsjednik i ja moram ljudima dokazati da sam dobar izbor za njihovo srce i za njihovu glavu.

Nije vas bilo u javnosti nekoliko godina i onda ste došli kao predsjednički kandidat. Što vas je ponukalo, kako ste se odlučili kandidirati?

Živim u Hrvatskoj i živim s Hrvatskom kao svaki drugi hrvatski čovjek i građanin i gledam što se događa, što se ne događa, a moglo bi se događati, kako u Hrvatskoj sve ono što je normalno prestaje biti normalno, sve što je nenormalno postaje uobičajeno i rekoh sebi „’ajmo se opet boriti za normalnu Hrvatsku“. To je najteža borba, to je najdosadnija borba. Kad se boriš  za nešto što je normalno, pristojno, možda neki put malo grubo, bezobrazno, ali nikada bahato i napuhano kao što danas gledamo,nikada lopovski, onda je to teži put. Ljudima je to teže prikazati na način da ih zainteresiraš za to. Galamiti, pričati gluposti, lagati ljude, gledati u oči, nestati u noći, to je lako. To može svaka hulja.

Koliko vas je često ta vaša iskrenost koštala?

Koštala me ali mi je puno i donijela. Jako puno. Ja sam ipak bio i predsjedsnik najjače stranke i hrvatski premijer. Nisam kupovao žetončiće, kada gledate tako transakcijski, dakle, što sam dobio ja osobno, što nije najuputnije govoriti čega tu ima za mene, ima puno, ali onda normalno nosiš svoj teret . Malo ti popucaju koljena, malo leđa u prenesenom smislu riječi. Dakle, iskreno, bio sam katkad grub, neke stvari sam naučio, a sada pitate me jel’ mi je naporno? Uopće mi nije naporno. Voze me, ne vozim se sam, ne padam od umora i od pića, štedim se i dajem se u isto vrijeme maksimalno i među ljudima sam, čujem svašta , puno mi se stvari dopadaju, ali kad ti se previše toga što čuješ dopada znači da si se malo zanio. Onda sam sebi ponovim da se neke stvari meni samom o meni ne dopadaju pa to pokušavaš promijeniti, pa neki put uspiješ, neki put je trud uzaludan jer na kraju krajeva prodavat sebe kao nešto drugo nakon svega, to je ne  samo stvar u tome što bih se ja osjećao loše nego moraš malo poštivati ljude.

Ankete vam idu u prilog, kroz svaku anketu mjesečno rastete. Koliko vjerujete anketama ?

Ne vjerujem, ne. Ankete su neobične, tu ima svega i normalno mi radimo u okviru svojih mogućnosti koje nisu male, a nisu ni velike. Radimo ono što možemo , istražujemo neke trendove, trendove podrške i ono što ja vidim, a volim imat pod kontrolom metodički nakon svih ovih godina velikog iskustva,  volim točno znati što se radi i kako se radi i s kim se radi da bih onda o tome mogao u određenoj mjeri vjerovati . To nije loše ali ima tu još jako puno posla. Ja nisam favorit prema tim anketama i trebat ću ljude uvjerit da sam najbolji jer ja znam da sam najbolji. Konkurencija nije dobra, međutim to je tako u politici. Težak je put do nečije glave, a kamoli srca.

Kad već pričamo o tim anketama, idemo se osvrnuti na prošle predsjedničke izbore kada je gospodin Josipović bio apsolutni favorit. Govorilo se da sigurno dobiva, da bi na kraju izgubio izbore. Što mislite u čemu je bio razlog ?

Ne znam, dakle, i u Hrvatskoj i u Velikoj Britaniji, posebno u Velikoj Britaniji, i u nekim drugim zapadnim zemljama, u kojima je to nastalo kao metode, kao znanost, to nije znanost, je dolazilo do velikih promašaja u zadnje vrijeme, u zadnjih pet godina. Svašta se događalo od Brexita, do jednih izbora, drugih. U Hrvatskoj kod europskih izbora koji su dosta krivo prognozirani prema anketama, tako da na to treba obratiti pažnju. Ja nemam osjećaj da netko nešto vara ili da namješta, ali je to težak posao prema tome, pustimo ankete. Josipović je tako prema anketama već dobio izbore. Imao je veliku prednost, a nije na kraju. Ono što je ovoga puta jako uočljivo da su ti takozvani osobni rejtinzi kandidata , ne postotak koji će dobiti na izborima prema anketi, nego pitanje poput  koliko se ljudima sviđaš, koji im je prvi izbor ,dakle, tu su se apsolutno svi srozali totalno. Kad uspoređujete podrške pojedinim političarima prije nekoliko godina one su bile velike, a danas ih nema. To je sve skupa palo, ljudi su umorni, bijesni, nezadovoljni, i ustvari im je najdraži političar – nitko. To prije 5 godina nije bio slučaj. Jedan bijes na politiku koliko sam mu ja doprinjeo svojim radom u onih desetak godina, ne znam, ali pokušat ću neke stvari promijeniti jer nastupati na predsjedničkim izborima kao kandidat koji je bio bivši premijer je nedostatak i prednost. To je naprosto teret, dakle, ja ne mogu ili neću, ne smijem prodavati neku priču koja nije autentična . To sam ja, znate me, znate na čemu ste, ja sam osoba s velikim iskustvom, većim od svih ostalih, konkretnim upravljačkim iskustvom. Ja znam kako funkcionira Vlada, možda bolje od ikoga. Znam kako ću s Vladom komunicirati kada budem s druge strane vlasti kao predsjednik. To mogu ponuditi.

Sami često ističete da predsjednik ima malo ovlasti. Veliki su demografski problemi, iseljavanje, što tu napraviti? Vi kao predsjednik, što možete napraviti?

Predsjednik se ne smije petljati u ono što nije njegov posao i stvarati dojam da nešto može promijeniti jer je to krajnje neodgovorno. To kod ljudi na kraju izazove revolt i bijes. Ja imam iskustvo sa strane prave vlasti, političke vlasti, izvršne vlasti  i vrlo dobro znam i razumijem i osjećam što se smije  i što se ne smije. Neke stvari se ne mogu napisati. Predsjedniku dati veće ovlasti je put u tiraniju, naročito kad predsjednik to sam traži. Meni je u redu ovako kako je. A svi znaju da neću šutjeti i da ću biti direktan, ali dobronamjeran. Neću ljudima pakirati stvari, da neću lagati. Suočite me s nekim lažima u mojoj političkoj karijeri. I to je teži put, to je naprosto put na kojem se možda ne spotičeš, ali dobiješ puno udaraca, probiješ se i zadaš puno više, jer moraš. Moraš se braniti, ali da, to boli, troši se i tijelo i glava, ali mogu još uvijek.

Šta kažete na ta razna prdizborna obećanja, ustvari, hrpu laži koja se nažalost može prodati nekom tko ne zna ovlasti, tko nije upućen ?

Pa zato je to posao, po meni, medija ako to smijem uopće reći, da ljude educira. Da drži jedan kritički tonus među ljudima. Da istovremeno vjeruju i budu nepovjerljivi. Ali ljudi, već godinama ih se laže i laže i to sve na bezobrazniji način jer ako vam ja obećam da ću na nečemu ustrajati to je jedno, ali ako vam obećam da ću nešto sigurno napraviti, a znam da to ne mogu i neću postići onda vas besramno lažem. Mi to gledamo već  5 godina i duže i opet će jedan dio ljudi nasjesti na to ili će svjesno odabrati taj put iz nekog razloga, ne znam. Smatraju da sam ja komunist ili ne znam veliki Srbin. To je najgora kletva u Hrvatskoj kad nekog hoćeš pljunut. Većina ljudi, uvjeren sam u to, ne samo da ne vjeruje već takve stvari gleda sa gnušanjem. Ja se borim za normalnu Hrvatsku i moj program je, ne ona gomila bezvezarija koje čitamo kad nas bleferi i ustvari paraderi zasipaju time , to je borba za ektremnu normalnu Hrvatsku . Naravno, to je nepomirljivo samo po sebi, ne može nešto biti normalno ili ekstremno, ali u ovom slučaju mora, jer druge nema. Mi moramo biti naprosto normalna zemlja. Mi trenutno zahvaljujući HDZ-u nismo normalna zemlja i kad god taj HDZ, taj otac zlostavljač hrvatskog naroda ili zla mater, kako hoćete, hrvatske demokracije drži svu vlast u Hrvatskoj, ona propada, raspada se, puca po šavovima od bijesa, a nije dobro da bijes bude motivator.

Znamo, medicinske sestre su ovih dana imale prosvjed, školstvo prosvjeduje isto zbog malih plaća , ali ima velika grupa ljudi koja ustvari sve to hrani . Ljudi koji rade kod privatnika, koji su nezaštićeni, a za koje nitko nije stao, zauzeo se i rekao „Gle, ti ljudi nas hrane“.

Sad je malo kasno da postanem tribun tih ljudi, ali to se cijelo vrijeme podrazumijeva. Medicinske sestre, ma gledam godinama u svojoj obitelji  šta te osobe, to su uglavnom žene  rade i što se od njih očekuje. Mukotrppan posao, zaista mukotrpan za premali novac. Sad kad to kažem vjerojatno da će se javiti nastavnici, učitelji, to je važno, ali ovo je zaista najteži posao. To je javni sektor. Tu  nema klasičnih tržišnih principa jer krenu li tu tržišni principi najveći dio naših ljudi si neće moći priuštiti ništa. Počet će ih guliti i derati kao u Americi. Gdje moraš biti zaista bogat da bi mogao koliko toliko miran. Hrvatska bar nije takva i nije nikad bila takva i HDZ je nije uspio učiniti takvom, ne ide. Nisu je uspjeli zatrti i zaliti vapnom, ono što je u Hrvatskoj ipak valjalo sve ove godine. U komunizmu gdje nisi smio reći da si Hrvat ali su te tjerali da napišeš na indeks da si Hrvat ili Srbin. To je zanimljivo. U kojem nije bilo jogurta, ali je bilo 5 vrsta jogurta od voća, u kojem nisi smio reći da si Hrvat ali su komunisti  ’47. godine podigli spomenik kralju Tomislavu u Zagrebu. Ne ’37., ne’ 41., nego ’47., hrvatskom kralju. Nisu napisali srpski kralj nego hrvatski. Te komunjare, koje su morale otići iz svojih razloga jer isto baš nisu valjali. I Tito za kojeg su govorili da je najveći sin hrvatskog naroda  i svih jugoslavenskih naroda. Tada smo se smijali, a sada se manje smijem jer vidim da su nam gurali da je Tito ipak Hrvat iz Zagorja koje se zvalo  Hrvatsko zagorje. Nije se zvalo Zagorje nego Hrvatsko zagorje. Dakle, ne lagati, ne muljati, nikad nije bilo savršeno, ali nije bilo onako kao što vi pričate. Živjelo se, raslo se, radilo se, bilo je manje slobode. Što ne valja, posebno ljudima kao što sam ja , to ne trpim. Ne kažem da onaj ‘ko trpi je manje vrijedan. Ja bih u tom sistemu o kojem Kolinda Kitarović voli pričati, a nema pojma o tome ili namjerno izmišlja, ja se ne bih snašao, ja bih pobjegao, otišao bih iz zemlje. Jer u komunističkom jednostranačkom sistemu ja jednostavno ne bih mogao živjet ali idemo malo prestati lagat o nekakvim Perkovićima i lexu Perkoviću koji je bio HDZ-ov fikser , on je bio član njezine stranke. Pa šta nisu znali da su takvi ljudi sudjelovali u obračunima u inozemstvu. Ja ne poznam Perkovića, vidim da se ponovo sad spominju te stvari. To je grozno. HDZ je  Njemačkoj pod svaku cijenu htio izručiti šefa hrvatskog sigurnosnog sustava iz vremena rata. Ja tog čovjeka ne znam. Ja sam htio sve učiniti da mu se sudi u Hrvatskoj. HDZ to nije dao, HDZ je izdajnička stranka. I predsjednica se ponašala izdajnički. I sad se usude pričati o lexu Perkoviću, stvarno sramota. Meni je krivo ustvari što sam se tada ponio premekano, trebalo je napraviti sve da se tom čovjeku sudi u Hrvatskoj. Ali to HDZ ne bi dao jer bi se tada puno pričalo o njima.  Gurni ga u Njemačku i prikaži ga kao zadnju hulju, a bio je Tuđmanu desna ruka. Ima tu puno tema o kojima razgovaram s vama zato što su ovi ostali kandidati naprosto kukavice koje ne žele o tome razgovarati. O Tuđmanu, o njegovoj komunističkoj prošlosti , o tome da se time hvalio do smrti, to je hrvatska realnost i to treba djecu učiti. Moraju čuti stvari koje su i neugodne, da vide da nismo savršeni, ali da nismo bogami ni uspješni samo zbog HDZ-a. Mogli bi biti uspješniji.

A kakav je Zoran Milanović kad je opušten, kad provodi svoje slobodne vrijeme, kako se volite opuštati?

Čitati, čitati, slabo pišem, odnosno trebao bih više i pisati stvari, ali u principu moraš biti jako informiran. To je lako ako voliš, zahtjeva puno vremena i analitičke sposobnosti ili bar želje da stvari razlučiš, da ih shvatiš  i da onda doneseš odluku, a ja sam navikao, ja sam prinuđen donositi  odluku godinama cijelo vrijeme. Dakle to sam ja, sporta ponekad, nekad više, sada malo manje u zadnje vrijeme, ali to planiram opet bez obzira što godine idu, držati to nekako pod kontrolom i biti ono što sam uvijek bio, nekakav sportaš. Nisam se uhvatio sporta nakon 45.,  nego nakon 5. godine života, ali ne pretjerujem. To je isto jedna od stvari koju nisam naučio u životu nego sam uvijek bio takav. Nisam se povezao sa stvarima. Zainteresirati pa i bit začaran nečim na kratko ali na kraju nisam konzervativan nego oprezan. Ne vjerujem u bajke i priče kojima obećaju da će svijet od sljedećeg ponedjeljka biti drukčiji ako napravite tako i tako. Neće biti drukčiji, uspjeh pa tako i uspjeh pojedinca i države se bazira na nizu upornih  sitnih ponavljanja i pogrešaka  imajući pred očima nešto što je cilj. Kamo želite doći. Nema revolucije. To je uvijek krvavo i nesretno.

Nije Vas bilo neko vrijeme u politici, komentari su bili da falite.

Nekome da, nekome ne. Bilo je ljudi koji me ne podnose. I danas ih ima, ali moram reći da u ovoj kampanji koja traje već 3 mjeseca, ustvari će ona biti pri kraju najmanje kampanja , ovo je kampanja. Ono na kraju je jedan vakuum jedan zatvoreni prostor, nema ni medija koliko sada, dakle, ne osjećam onu mržnju i onu histeriju koja je bila prisutna 2014. Posebno kada je bio šator i kada su HDZ-ovci pod svaku cijenu, ne birajući nikakva sredstva, išli na rušenje legalne i čisto izabrane dominantne vlasti u parlamentu. Uspjeli su u tome na neki način, tijesno, jedva, tada je zrak bio nabijen mržnjom. Meni se nabijalo na nos da ja dijelim, i mi naciju po principu mi ili oni, ali to je politika HDZ-a od prve minute, dakle od šatora. Njima nije bio dobar ni Fred Matić ni Kotromanović, stvarni ratni heroji,  to su sve izdajnici jer nisu u HDZ-u. Sada te mržnje nema, ne zato što je HDZ  bolji nego zato što se međusobno kolju i gledamo 8. sezonu Igre prijestolja. Ovoga puta produkcija, Trg hrvatskih velikana, odnosno Žrtava fašizma. Političkih mališana. I zato se ne stignu baviti nama jer su međusobno posvađani, jer se  bore tko će ustvari zavladati kartelom. Kartel je HDZ, a ovo tko će biti predsjednik države je sporedno za njih, ali nije meni.

Što vi garantirate svojim biračima ako vama daju glas, zašto bi ljudi trebali glasati za vas?

Za normalnu i otvorenu Hrvatsku u kojoj se nitko neće ničega plašiti ako se pridržava zakona i ako živi u duhu zakona i nekakvih ljudskih zakona koji su opet normirani na nekakav drugi način. Trenutno je Hrvatska drukčija. Jadna je, bijesna je, a opet je bez boje, okusa i mirisa. Opet je bez stava i karaktera. Nemamo – vanjska politika, unutarnja politika, migrantska kriza, sve je to naprosto jadno . Pluta kao neka plutača, kao neka bova bez jedra, bez smjera bez kapetana. Ništa, slabo. Dakle, znat ću zastupati hrvatske interese na pametan, a tek onda ponosan način. Neću se suzdržavati sa muljatorima iz okolice, sa Vučićima i Orbanima. To su loši tipovi kao i Trump. Amerika nije Trump, to će se promijeniti. Prije sigurno, a možda kasnije, ali će se promijeniti, dakle, ja ću kao hrvatski predsjednik i kandidat to reći, neću se gurati u prvi red, ali naprosto ne mogu se pretvarati da neke stvari ne postoje. Ali se isto tako neću gurati na blisti istok i kupovati i poticati trgovinu i kupovinu aviona sa izraelskom vladom, jer Izrael nisu židovi, Izrael je jedna vlast trenutno, koja je u sukobu sa skoro svima. Zašto se tamo gurati i skretati pozornost na sebe? Da bi se netko mogao slikati u vojnim čizmama kao predsjednica. To je krivo i sebično. Dakle, drži se svojih poslova, ne se nuditi tamo nekakvim iskompleksiranim provincijalcima koji inicijativama poput „Tri mora“ žele poslati poruku Rusiji. Zašto bi mi s Rusijom imali bilo kakve loše odnose ili specijalno dobre? Oni su daleko, ali znate za inicijativu „Tri mora“. To je vanjska politika, to su te male ovlasti predsjednika gdje naravno ne može pretočiti nikakve novce i sredstva u taj projekt ali može skretati pozornost i na što skreće pozornost. Na to da se mi udružujemo u nekakvu kršćansku vertikalu između, sa Poljacima, sa trenutnim vladarima Poljske i Mađarske između Crnog mora, Baltika i Jadrana. Imate tri mora, ovo naše more je dragulj, neokrnjen, čist, vedar, topao, lukrativan. Živimo od njega, nemamo nikakvih problema s njim. To je zlato. S druge strane imate geostrateški problematične  Baltik, gdje je Rusija, gdje je sukob cijelo vrijeme u zraku i imate Crno more, da vam ne govorim što je Crno more. Što se sutradan može tamo dogoditi. I ti Hrvatsku guraš u to društvo. Predsjednica Kitarović ima neopisiv talent za ugurati sebe u loše društvo. Ona to naprosto instiktivno bira, ali poštedi Hrvatsku tih gluposti. Ne želim u zajednički enterprise,  odnosno poduzeće unositi zlato, a drugi unose koks. Ne ide, dakle. Moje vrijedi 100 puta više, to nije moje, to je Hrvatsko. Ne možeš se ponašati k’o da ti je to ćaća, to nije traktor.

Za kraj, poruka biračima.

Doviđenja, do oslobođenja!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.