Ekskluzivni interview s predsjedničkim kandidatom Miroslavom Škorom

0
738

Objavom kandidature za predsjednika RH, Miroslav Škoro uzburkao je mnoge duhove. Potpora mu iz dana u dan raste i kao kandidat koji iza sebe nema stranačku mašineriju drži se prema anketama kao jedan od kandidata koji bi s aktualnom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović mogao ući u 2. krug izbora.

Miroslav Škoro posjetio je 27. jesenski sajam u Gudovcu gdje smo s njim održali ekskluzivni intervju.

Na početku, pitali smo ga, kako zdravlje?  

– Hvala na pitanju. S obzirom na stjecaj okolnosti koji se dogodio u proteklih nekoliko mjeseci, ja sam objavio prije nekoliko dana javno mišljenje liječnika o mom zdravlju. I kako je rekao pokojni Arsen Dedić kad su ga pitali „Kako je?“, on je rekao „Vele novine da sam dobro!“. Kod mene ne vele samo novine, nego i liječnici. Imao sam jedan operativni zahvat, ugradili su mi četiri premosnice i to su dobro napravili tako da sam sada uistinu u dobrom zdravstvenom stanju. Naravno, kao i svi moram paziti na stil života, prehranu, moram se kretati, pa sam onda odlučio otići u kampanju. U kampanji se čovjek dosta kreće. Moraš puno hodati da bi obišao sve i tu sam gdje jesam. Nadam se da će se to moje zdravstveno stanje  održati uz ovu brigu jer se sve svodi na jednu običnu situaciju. Da bi svatko razumio, meni se dogodilo ono kao kad ti se cijev zaštopa ispred kuće, onda zovneš ljude , vodovod gradski da isjeku asfalt, zamjene taj komad cijevi i ustvari to postane najjača komponenta vodovodnog sustava. Dobro je! Malo duži odgovor, ali toliko je bilo tih situacija u zadnje vrijeme, kako mi pokušavaju svašta prigovoriti, probali su i to. Ja sam objavio svoj zdravstveni karton i za sada je sve dobro. Ima tu jedna stvar koja je jako zanimljiva. Mi smo jedan ne samo podijeljen nego i pomalo licemjeran narod. Hrvatski Ustav je vrlo jednostavan po tom pitanju. Svatko može biti biran i svatko može birati! Ima puno situacija u svijetu gdje uistinu ozbiljno bolesni ljudi obnašaju određene dužnosti i to nije lijepo i fer prema ljudima koji imaju zdravstvenih problema. Ja tih problema nemam, ali kad nemaš kome što prigovoriti, prigovoriti mu da je bolestan, mislim da je to ružno, čak bi rekao nepristojno.

Kako bi okarakterizirali nas Hrvate, kakvi smo mi ljudi?

– Napisao je Božo Skoko jednu knjigu o tome, kakvi su Hrvati. Generalno gledano, u svijetu postoje određeni stereotipi koji se mogu upotrijebiti u pozitivne turističko-identifikacijske poruke, pa onda kad netko zamisli čovjeka u sombreru i da svira gitaru i pije tequilu, odmah zna otkud je….Meksikanac….ako ima kilt i svira gajde, pije scotch, znamo da je iz Škotske….ako ima wurst i harmoniku i pije pivu, eto nas u Njemačkoj….pa čak da budem konkretan i osvrnem se na naše susjede…ako ima šljivovicu i nosi opanak i šajkaču…znamo otkud je. Samo kod nas je teško stvoriti takav stereotip, zbog toga što, sad se vraćam na ono od malo prije, mi smo uistinu jako razjedinjeni i podijeljeni u svemu. Tako da ni sad ne možemo kazati da je čovjek koji jede ribu i pjeva klapsku pismu da je to stereotip Hrvata, kao što nije ni onaj koji svira sopile i jede od istarskog vola rep ili svira tamburicu i maše kulenom. Mi smo narod koji ima pet-šest folklornih bazena i to je rezultat povijesti. Nas identificiraju kockice, to je ono čemu se najbliže približio hrvatski čovjek kad je u pitanju stereotip. A u narodu postoji želja da pušemo u isti rog. Mi smo generacija koja je imala nekoliko sretnih trenutaka, to nam se dogodilo kad smo bili u Domovinskom ratu, treći u nogometu, pa drugi u nogometu…Vidjelo se to, to su stotine tisuća ljudi, svi Hrvati su bili na ulicama i slavili su to. Nama treba vrlo malo da bi se dogodilo to jedinstvo i nadam se da ćemo svi skupa poraditi na tome, jer nije samo financijski kapital i materijalni dio važan. Ja bih rekao da je prije svega važan taj moralni kapital, a to zajedništvo i ta mjera koju moramo naći u tom kompromisu kojeg moramo dogovoriti je ono što nam je jako važno. Mi smo sada svi razlomci, a da bi se mogli zbrojiti moramo biti pod zajedničkim nazivnikom. Ne mogu objektivno odgovoriti na to pitanje jer sam i sam u tom krugu i kolopletu. Na to pitanje nije odgovorio ni dr. Skoko na način da bi rekli, predodžba je takva i takva. Kako bi rekli političari, situacija je dosta složena. Moramo raditi na njoj. Mi imamo jedno bogato nasljeđe koje baštinimo i koje moramo na neki način iznijeti i pokazati svijetu, ne smijemo dopustiti da nas to dijeli, a čini mi se da nas ponajviše dijeli politika. Kad u politiku dođu ljudi koji shvaćaju svoju odgovornost prema svom narodu onda će to biti puno lakše. Čini mi se da politika trenutno nije briga za javno dobro, nego osobno i svi se bave političkim funkcijama samo zbog toga da im to izgleda lijepo u životopisu.

Jesmo li od ’90. propustili puno togo, jesmo li mogli više?

– Mi smo prije svega stvorili puno toga. Mi smo generacija koja je blagoslovljena jer smo nakon stotina godina stvorili ono što su generacije sanjale. Ono što je tragedija naše generacije je što smo to stvorili, a sada nestajemo fizički. To je taj paradoks koji se dogodio, a posljedica je ne samo neimaštine i želje za poslom. Sada posla ima, a mi uvozimo Filipince, ljude iz Nepala i Indije. Dolaze drugi ljudi kod nas raditi, ljudi iz okruženja, čak su i dobre plaće. Stvorila se jedna klima nezadovoljstva koja je rezultirala jednim prekomjernim iseljavanjem. Mi ove godine nismo u 135 škola upisali djecu u prvi razred, to je statistički pokazatelj koji je poražavajući. I u tim stvarima kao i u onim drugim, sjesti, zamisliti se, stvoriti nekakvu viziju, onda ciljeve, strategiju i taktiku kako ćemo vratiti državu narodu.

U nekim Vašim pjesmama čuli smo dosta o ovim temama o kojima razgovaramo.

Ja mislim da su moje pjesme i nekakav moj program i to je svjedočanstvo koje sam ja zahvaljujući svom interesu slagao kroz sve ovo vrijeme kako se nalazim u javnom prostoru. Ponekad mi je smiješno kako određene medijske, obavještajno-političke i ne znam kakve sve strukture pokazuju i pokušavaju mene prikazati u nekom drugom svjetlu, a pri tome to je vrlo kontradiktorno upravo zbog pjesama koje sam ja radio. Kada bi ja sad išao od čovjeka do čovjeka, kad bi bilo vremena, kad sam pisao pjesmu „Zašto lažu nam u lice“ koliko mi je vremena trebalo da dođem do podatka koji sam napisao na kraju svog spota, to da je u razdoblju od nekih pet-šest godina u ono vrijeme Hrvatsku napustilo par stotina tisuća ljudi. Ja ponekad imam osjećaj, kako je i moj profesor Lauc govorio, da mi koji imamo malo tog kreativnog dara u sebi imamo izraženija ticala, pa prije osjetimo određene promjene u društvu. On je meni govorio da moram doktorirati na temu metafizike jer sam ja 1989. godine napisao „Ne dirajte mi ravnicu“, a onda su se te riječi utjelovile 1991., pa sam „Matu“ napisao ’93., da ćemo sve vratiti, a to se utjelovilo ’95. odnosno ’98. godine mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja. Tako je i pjesma „Zašto lažu nam u lice“ nastala puno godina prije nego su se odgovorni ljudi koji bi se stvarno time trebali baviti i čitati znakove pored puta uvidjeli da nam prijeti bijela kuga.

Može li se to promijeniti?

– Da ne vjerujem da se to može promijeniti ne bi sad sjedio ovdje i razgovarao s vama i ne bi se upustio uopće u kandidaturu. Ja sam uvjeren da se to može promijeniti ali ne može se s ovim politikama. Politika kao briga za javno dobro je nešto što mora biti determinirano s tri stvari. To je toplo srce, hladna glava i čiste ruke. U tom slučaju se može napraviti nešto zbog toga što u politici treba znati jednu stvar. Ova država koju mi imamo, mi smo njezini vlasnici, dakle, država uistinu pripada narodu i to čak člankom 1. Ustava RH. Člankom 1. svakog normalnog Ustava. Mi smo djeca ove države i generacije iza nas su djeca ove države i mi svi skupa baštinimo ovu zemlju. Baštinimo je na način da ne samo da nam pripada nego smo i za nju odgovorni. Ako to usporedite npr. sa imanjem kojeg ima čovjek sa djecom koja su možda razasuta po svijetu. Kada on napusti ovaj svijet tada su djeca  nasljednici tog imanja. Pitanje je samo što će oni napraviti s tim imanjem. Pitanje je što će naša generacija koja je formalno uknjižila ovu zemlju, mi nemamo tereta, ta zemlja je konačno naša, zove se Republika Hrvatska, hoćemo li imati snage i pameti sačuvati tu zemlju? Ja sam uvjeren da postoje načini da se to napravi, ali ne može se napraviti s ljudima koji trenutno obnašaju vlast, jer ako gledate, ako vas je netko gurnuo u jamu, ne možeš čekati da te on izvadi van!

Kakve ovlasti bi voljeli imati kao predsjednik, u budućnosti?

Ako je po meni bit će takve da mogu inicirati promjene, da mogu u konkretnom odnosu sa Saborom biti na dobrobit hrvatskog naroda i da se promijeni ovaj polukancelarijski sustav gdje se na jednom mjestu određuje sve, tko će biti ustavni sudac i čistačica u osnovnoj školi u Donjoj Motičini. Moramo demokratski proces dovesti do toga da shvatimo da je u cijeloj priči važna mjera, da nam profunkcionira sudstvo i pravosuđe i da nam onda sve tri mjere funkcioniraju na najbolji mogući način. Kod nas izvršna vlast u principu zapovijeda svime. Svi kad dođu u oporbu viču jedno, kad se vrate na vlast onda je opet to. Kod nas trećina Sabora funkcionira kao parlamentarna demokracija, a dvije trećine Sabora je trgovačka koalicija kojoj je dobro i pod svaku cijenu će pokušati ostati na vlasti, tako da njihov premijer odnosno šef pobjedničke stranke sa svojim partnerima radi sve. Sudska i zakonodavna vlast bi ipak trebali biti elementi i kotačići u funkcioniranju društva. Kod nas to nažalost nije tako, međutim uvjeren sam da kroz jedan normalni odnos i demokratsku proceduru možemo u kratko vremenu doći u situaciju da malo poboljšamo kontrolne mehanizme koji su nam nužni.

Polemika je krenula oko onog što ste rekli za SDSS.

Ja ću ponoviti ono što sam rekao, očito ljudi ne slušaju dobro i koriste prigodu i pokušavaju me na neki način optužiti za nešto što jednostavno nije točno. Ja sam rekao da bi ja kao predsjednik države pokrenuo, ako se steknu i sazriju uvjeti, zabranu djelovanja određenih političkih stranaka. Dakle, nisam spominjao nikoga konkretno i koristio sam kondicional. U hrvatskom jeziku postoje preterit, prezent i futur. Dakle, prošlo vrijeme je „zabranio sam“, buduće vrijeme je „zabranit ću“, sadašnje vrijeme je „branim“. Međutim kondicional je „zabranio bi“, što znači ako se steknu uvjeti. U tom slučaju, naravno da ako je u pitanju nacionalna sigurnost, ako netko remeti  ustavno-pravni poredak RH i ako ga na neki način ugrožava, ja sam za to da se preispita njegovo djelovanje. Predsjednik države, Sabor, Vlada, DORH i Vrhovni sud mogu pokrenuti to, međutim Ustavni sud zabranjuje. To je još jedan pokušaj da se mene i slične ljude koji govore istinu dovede u situaciju da se optužuju nepravedno. Jednostavno, kada je u pitanju taj način funkcioniranja ono što je mene iniciralo da tako nešto izgovorim je da ako dođe član vladajuće koalicije i kaže da je Hrvatska na putu da postane fašistička država, odnosno da je usporedi s fašističkom državom, ja sam zabrinut! Zabrinut sam iz dva razloga. Ako ona uistinu postaje fašistička onda on nešto zna što ja ne znam i ja ne želim kao i dobar dio hrvatskih građana živjeti u fašističkoj državi. Druga stvar, ako on govori neistinu, onda on destabilizira ustavno-pravni poredak RH. Ja sumnjam da onaj koji često ide po svoje mišljenje na Frušku goru ima neke druge nakane, jer tako je počelo i prije trideset godina. Ja nigdje u Hrvatskoj ne vidim fašiste, ni ustaše, ni remetilački faktor. U hrvatskom parlamentu ne vidim ni jednu krajnje desnu stranku, ni opciju, ali ih vidimo u nekim drugim državama. Ako to netko tako izjavljuje i pri tome je član vladajuće koalicije, ja sam zabrinut. Ako ja postanem predsjednik definitivno ću koristiti taj alat kao nešto što je meni Ustavom zagarantirano. Ako smo protiv zabrana onda ih idemo izbaciti iz zakona i nećemo više o njima govoriti.

Za kraj par kratkih pitanja. Vaš odnos s M.P.Thompsonom?

Dobar. Ja sam kum njegovom djetetu i vidimo se kad imamo vremena.

Što mislite o predsjednici Kolindi Grabar Kitarović?

Sve najbolje. Gospođa Kolinda Grabar Kitarović je žena koja je obnašala dužnost predsjednice RH, međutim to nije radila najbolje.

Odnos Hrvatska – Srbija?

To je odnos u kojem mi moramo razriješiti neke stvari. Da bi među susjedima dobro funkcioniralo moramo staviti točku na i. Među nama ima dosta otvorenih pitanja, od granica do odštete ljudima koji su bili u logorima i najvažnije pitanje, povratak nestalih. Kad to razriješimo sa Srbijom, a hoćemo, nema raloga da ne budemo dobri.

Hrvatski turizam?

Hrvatski turizam čini 25% BDP-a, svaka peta kuna dolazi iz turizma. Meni je s jedne strane to drago, žao mi je što se više ne razvija kontinentalni turizam, ali bi ipak više volio da svaka peta kuna dolazi iz proizvodnje.

Hrvatska poljoprivreda?

Hrvatska poljoprivreda boluje od jedne te iste rak rane. Svake četiri godine dolaze neki novi ljudi koji prave neka nova pravila i jednostavno ne štitimo domaćeg proizvođača. Kad počnemo štiti domaćeg proizvođača i tu ćemo biti na konju.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.