Gdje je nestao čovjek? Bespomoćna žena leži na cesti, a vozači kraj nje prolaze i ne pomažu!

0
840

Jesmo li previše zaokupljeni sami sobom i svojim problemima ili smo toliko postali beščutni pitanja su koja se postavljaju nakon jučerašnjeg slučaja iz Garešnice. Naime, jučer na putu kući iz Garešnice u Kostanjevac  Sanja Semeš  naišla je ne bespomoćnu ženu kojoj je pozlilo i koja je pala s bicikla i ostala  tako nepomično ležati na prometnoj cesti , a oko nje su prolazili vozači automobila, kamiona i autobusa ne pokušavajući joj pomoći. Sanja Semeš svoje iskustvo je objavila na facebooku, a prenosimo ga u cijelosti bez obrade:

“Kada me već pita šta mi je na umu…..ovako..još sam pod dojmom(negativnom).Danas oko 14 sati idem iz Garešnice,vozim mamu iz ljekarne,kad ono na cesti u ulici Matije Gubca leži žena…znači žena…osoba..ljudsko biće,auti i kamion koji su išli ispred mene su je zaobilazili i odlazili bez zaustavljanja, stajem…još mi mama kaže:pa ti ćeš stati, reko:naravno da ću stati,stala bi i da je pas na cesti, žena koja se zove Semina,mislim da je nekad ili još sad ,ne znam,radila u vrtiću ,ali nisam sigurna,leži nepomično i ne može se dignuti,na njezinu sreću naišao je čovjek na biciklu, poznam ga iz viđenja,i malo je pomaknuo da je nije pokupio kamion koji je u tom trenutku naišao,ali nije više mogao nikuda s njom jer je bila opuštena i jaša od njega,kada sam dotršala stale su još dvije dobre duše,jedan od njih je čak doktor,slušajno je od nekud naišao,nije odavde,i onda su dok sam zvala hitnu maknuli je sa ceste,hitna je naravno bila u Bjelovaru,opet na sreću žena nije imala nikakve prijelome pa smo je spakovali dobrom čovjeku u auto i on ju je odvezao na hitnu.Znači …ne jadno…nego pretužno. Uvijek sve gledam sa pozitivne strane i zato me takve stvari jednostavno razočaraju,moj Robert mi kaže da se uvijek čudim,ali ne mogu prestati ,jer ne bi to trebalo tako biti,.Mislim…strašno…žena na cesti..njezine stvari razbacane(vesta,torba,grožđe što si je kupila), i svi (ne svi ,ali velika većina) je zaobilaze i odlaze mirno svojim putem….pa dođe mi da plačem.
..eto, to će mi biti jos dugo na umu!”

Na kraju ovog ostaje nam da se zamislimo sami nad sobom i zapitamo u što se naše društvo pretvorilo. Na cesti je mogla ležati i naša kćer, majka, baka, sestra, susjeda, prijateljica…

Jednom je netko rekao “Život ti je, sinko moj, ona crtica na nadgrobnom spomeniku između godina rođenja i smrti! Kratka je to crtica da bi izgubili tako vrijednu stvar kao što je biti dobar čovjek!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.