Dario Hrebak osobno – “Obitelj mi je najveći oslonac!”

0
537

Dario Hrebak dobro je poznat široj javnosti, ne samo Bjelovarčanima. Prošao je brojne političke funkcije, od Hrvatskog sabora do Ministarstva unutarnjih poslova, a trenutno je na čelu najvećeg grada u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

Koliko je njegov javni rad dobro poznat, malo manje je poznato ono što nije toliko pod lupom javnosti.  Razgovarali smo s Dariom Hrebakom, ali ne o političkim planovima,  strategijama i projektima Grada Bjelovara, već isključivo o njegovom privatnom životu.  Otkrio nam je kakav je roditelj, tko mu je najveći kritičar, tko mu je uzor ali i mnoge druge pojedinosti iz svog života.

Što je teže biti gradonačelnik ili roditelj?

 – Definitivno roditelj, pogotovo roditelj koji je i gradonačelnik. Mojim je klincima teško jer me jedva vide i onda je meni kao roditelju teško sve obaveze dogovoriti i iskordinirati tako da djeca ipak vide tatu i sve neke svoje obaveze koje imam posložim tako da djeca ne osjete da im je tata gradonačelnik.

Kakav ste roditelj, strog ili popustljiv?

– Dosta strog, nekako sam tako i sam odgajan i mislim da djeci nikada ne treba previše popuštati, a s druge strane ne treba ih previše ni razmaziti. Mislim da je OK da budem korektan kao tata ali moraju se poštovati neka pravila igre u kući.

Što cijenite kod ljudi?

 – Iskrenost.

Najvrijednija lekcija koju ste naučili u životu?

 – Da paziš svaki dan kako se ponašaš, pogotovo u politici jer politički bumerang se vrlo brzo vrati i jako udari.

Kako ste krenuli u politiku?

 – Krenuo sam igrom slučaja. Bio sam aktivan u društvenoj zajednici svoga mjesta. Bio sam tada, ako se ne varam, predsjednik nogometnog kluba. Onako stidljivo je to krenulo. Onda je krenulo sa mjesnim odborom, pa s predsjednikom mladih, pa predsjednik mladih HSLS-a na državnoj razini, članom gradskog vijeća, pa sam bio županijski vijećnik. Čim sam završio fakultet vratio sam se svojoj kući, igrao sam nogomet za NK Gudovac i postao sam predsjednik kluba i tako je nekako krenuo moj angažman u politici.

Najljepše uspomene koje pamtite iz Sabora kada ste bili saborski zastupnik?

 – Nema ih, nemam neke posebne uspomene iz Sabora. Taj mandat je trajao vrlo kratko, bio je dosta buran, ponekad sam se i sramio što pripadam tome sazivu Sabora. Ako se sjećate on je trajao svega osam mjeseci i bilo je tu svega.

Kako podnosite kritiku?

 – Kritiku podnosim dobro, mada kažu da to za političare i nije uobičajena vrlina. Ja ju podnosim dobro i volim čuti argumentiranu kritiku. Nastojim se ispraviti i svaki dan ispravljam svoje neke mane. Po meni je bitno da je čovjek svjestan svojih mana i da ih zna kontrolirati. Bitno je svaki dan se mijenjati i popravljati ono što nije dobro.

Tko vam je najveći kritičar?

-Supruga.

S kim vam je lakše surađivati, ženama ili muškarcima?

– Ako govorimo o politici, definitivno sa ženama. Žene su u politici puno brže, preciznije i fleksibilnije. Kod muškaraca uvijek postoje sukobi, iskre frcaju i uvijek je višak testosterona.

Što vas najviše može razljutiti i izbaciti iz takta?

– Ljudska glupost.

Najgora ljudska osobina?

– Najgore ljudske osobine po meni su taština i umišljenost.

Najbolji savjet koji želite prenijeti svojoj djeci?

– Da uvijek budu pošteni i da marljivo rade, da se nitko za njih neće izboriti, da se moraju sami. I ono što me najviše smeta u našem mentalitetu  je taj kult nerada, odnosno ono što nam fali kult rada. Dakle, ja sve što sam postigao u životu je bilo da sam krenuo od dna i ništa nisam dobio na tacni nego sam doista sve morao sam stjecati. Kao što sam rekao krenuo sam od nogometnog kluba, gradskog vijećnika, županijskog vijećnika, lijepio sam plakate kao predsjednik mladih, bio sam najmlađi član predsjedništva stranke, saborski zastupnik, zamjenik ministra i danas gradonačelnik. Sve sam prošao u politici i sve sam prošao od dna do gore tako da realno mogu vidjeti kakva je hrvatska politika i najgore mi je kada vidim neke od kolega koji su došli odmah na najvišu razinu. Ne bavi se politikom i odmah u Sabor. Djeci bih preporučio i tako ću ih odgajati, da budu pošteni i dobri, a s druge starne da ulažu silnu energiju u obrazovanje i da je ono jako bitno i ključ uspjeha da bi se uspjelo u životu.

Imate li neostvarenih želja?

 – Imam, ali prva i osnovna želja mi je u životu da mi obitelj i dalje bude čvrsti oslonac kao i do sada, da imamo puno zdravlja i to mi je glavna želja. Što se tiče političkih želja tu je da od Bjelovara napravimo jedan grad koji će biti grad primjer i da postanemo ono što sam i obećao na izborima da postanemo centar ove regije.

Da ne živite u Bjelovaru, koji grad bi izabrali za život?

– Da ne živim u Bjelovaru izabrao bih Zagreb.

Imate li neku ovisnost?

– Ne, osim o radu. Ja stvarno radim jako puno, čak mi i supruga ponekad prigovara da zapostavljam obitelj. Zbog toga i taj dio moram iskontrolirati u budućnosti. U prosjeku radim 10-12 sati dnevno.

Imate li vremena za čitanje? Koju ste knjigu zadnju pročitali?

– Zadnju knjigu koju sam pročitao bila je, tj. dvije su bile, jedna je bila vezana uz povijest liberalizma, a druga je bila od Vlade Gotovca „Moj slučaj“.

Najbolji film?

 – Najbolji film mi je definitivno Gladijator sa Russellom Croweom.

Koju glazbu slušate?

 Kako se godine mijenjaju u početku je to bio rock, sada je to nešto smirenije, neki pop ili klape nekad volim poslušati i neke dobre stvari vezane uz klasičnu glazbu. Što se tiče klasične glazbe volim arije, tu mi je najdraža Nessun Dorma.

 Koju hranu preferirate, što volite od hrane?

– Volim domaću hranu i volim dosta kuhano. Što sam stariji, junk food me sve manje privlači.

 Kako se vi snalazite u kuhinji?

– Odlično! Volim kuhati i to mi je jedan od najdražih hobija. Kada imamo vremena onda ja i supruga zajedno nešto pripremimo, ali volim i sam kuhati i čak supruga nekad zna biti iznenađena od razno-raznih rižota, tjestenina, variva pa do nekih kompliciranijih jela. Baš uživam u kuhanju.

 Najgori trač koji ste čuli o sebi?

– Ima ih jako puno u zadnje vrijeme. Prvo mi je drago da nema nikakvog trača da imam ljubavnicu, to se uvijek uz političare veže. Dakle, takav nisam ni jedan još čuo i stvarno, to mi je drago, jer poštujem obitelj i ona mi je najvažnija. Supruga i djeca su mi oslonac. Najgori mi je trač da uvijek nešto petljamo i muljamo. Ja kada sam ušao na ovu poziciju i kada sam sa svake otišao nikada se nisu vukli neki repovi. Onda me najviše smeta kada čujem – „Hrebak, on je isti k’o svi drugi, i on je nešto tu smuljao, a kad sa medom radiš moraš nešto i polizati“. Dakle, to mi je najgore nešto, jer stvarno radim pošteno taj posao i kažem, sa bilo koje pozicije kada sam otišao nikada nije bilo nikakvih afera. Ušao sam u politiku kao i moji zamjenici čistih ruku i tako namjeravam i izići iz nje.

 Tko vam je uzor u životu?

– Imam nekoliko uzora, imam nekoliko političara koji su napravili velike stvari, ali kada pogledaš unazad nisu bili cijenjeni u vrijeme kada su obnašali dužnost. Kad se s vremenom pogleda dvadeset, trideset godina unazad onda se vidi koliko su stvari bile dobro napravljene, ali nisu bili cijenjeni u svoje vrijeme. Recimo Dražen Budiša, Vlado Gotovac, Vele Terzić, dakle to su sve političari koji su ostavili trag u političkoj povijesti, s druge strane u to vrijeme nisu baš bili politički cijenjeni. Što se tiče svjetske razine političara, tu mi je definitivno Obama uzor. On je bio u SAD-u prvi afroamerikanac koji je postao američki predsjednik i to je već dovoljna stvar. Tolike predrasude koje postoje u svijetu i da postane predsjednik je stvarno da skinem kapu. Ne samo to, stvarno je napravio dobar posao. S druge strane kada je otišao nije bilo afera  iza njega i ja mislim da je nakon njega Amerika postala uređeno, civilizirano društvo. Neke stvari vidim kod njega koje bi isto tako volio promijeniti i kod sebe.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.