Priča Čazmanke Diane Živoder o iskustvu života i rada u Irskoj

0
1245

Irska je mala europska zemlju s nekih 4 milijuna stanovnika, iznimnih prirodnih ljepota, bogatog kulturnog nasljeđa, teškom i burnom prošlosti, ne baš jednostavnim odnosima sa susjednim državama,  te zemlja koja je i  privlačna turistička destinacija. Ova zemlja je za Hrvate sasvim sigurno postala jedna od zemalja u koju odlaze u potrazi za boljim i pristojnim životom. Irska je  zemlja koju mnogi nazivaju snom snova za novi početak. Diana Živoder iz Čazme svoju čazmansku adresu promijenila je onom u Irskoj i podijelila s nama svoja iskustva i dojmove života u toj zemlji.

Što je ono što vam je Irska ponudila što niste imali u Hrvatskoj da ste se odlučili otići?

– Irska mi je u odnosu na Hrvatsku ponudila brzu mogućnost napredovanja u poslu i otvorenost. Ponudila mi je to što ovdje možeš biti i raditi što želiš bez bezbroj godina iskustva. Ako se pokažeš kao osoba otvorenog uma, koja je entuzijastična, vedra, vrijedna i ljubazna, 90% vrata ti je odmah otvoreno. Ako nemaš iskustva u nekom sektoru, svi će se potruditi da te uvedu u posao. Platit će ti tečajeve, predavanja, sve što je potrebno da se razviješ kao osoba u poslovnom svijetu.

Zašto baš Irska?

– Zašto baš Irska? Gdje te pozovu tu i ideš. I Irska koliko je daleko, toliko je i blizu doma. To mi je imalo jako veliku ulogu prije no što sam se odlučila da ću doći tu u Irsku.

Kako je izgledalo razdoblje prilagodbe u novoj zemlji?

– Strašno i uzbudljivo. Strašno, jer je njihov sustav i zakoni skroz drugačiji od našeg. I zato jer sve to novo otkrivaš sam, radiš pogreške, ne razumiješ pola toga što ti objašnjavaju o njihovom sustavu. U početku sam bila sva preplašena, dok sam rješavala sve sto mi je trebalo za početak. Bila sam preplašena njihovim pitanjima jer žele znati apsolutno sve o tebi kada te unose u sustav. S druge strane je bilo uzbudljivo jer je sve to bilo novo. Nova zemlja, nova kultura, novi način života. Koliko me bilo strah, toliko me i fasciniralo jer sam željela otkriti sve više i više i što prije se prilagoditi novoj zemlji.

Irska slovi za skupu zemlju. Koliko je sredstava potrebno za početak, za stan i hranu, kako bi rekli „dok se ne snađeš“?

– Za početak je potrebno oko 200 €. Ali sve ovisi kako dolaziš. Da li dolaziš na svoju ruku, ili preko neke agencije za zapošljavanje. Ako dolaziš na svoju ruku, teško je naći sobu, stan ili kuću. Teško je dobiti termine u bankama i PPS uredima. Ako dolaziš preko agencije za zapošljavanje ili neke firme, puno je lakše. Oni sve rješavaju za tebe. Na tebi je da se samo pojaviš u zadanom terminu i potpišeš. Agencije i firme osiguravaju smještaj, kartu i prvi mjesec stanarine. Kasnije sveukupan iznos skidaju s plaće kroz par mjeseci.

Kakve su cijene u Irskoj?

– Cijene u Irskoj zavise od mjesta gdje živiš. U Dublinu za 600 € možeš iznajmiti jednu sobu, dok na sjeveru ili jugu zemlje možeš imati cijelu kuću za 800 €. Što se hrane tiče, hrana je puno jeftinija nego kod nas, ali naravno da ima trgovina kao i kod nas gdje možeš proći jeftinije, a i skuplje.

Koliko je teško pronaći stan i posao?

– Stan je dosta teško naći u Dublinu, ali ne i nemoguće. Ovisi na što ćeš pristati. Jer cijene nekretnina su jako visoke. U početku svi uglavnom iznajmljuju sobe. Cijene soba se uglavnom kreću od 400 € pa do 900 €, ovisi u kojem dijelu Dublina tražiš. Posao je puno lakše naći nego stan. Ako tražiš dovoljno uporno i ideš od vrata do vrata sa životopisom, posao možeš imati već u roku dan ili dva. Isto tako možeš poslati životopis agencijama za zapošljavanje i oni za tebe traže posao.

Kakve su cijene stanova?

– Cijene stanova su užasno visoke u Dublinu. Stan je gotovo pa ne moguće iznajmiti ako nisi u Irksoj minimalno 6 mjeseci. I minimalna cijena za dvosobni stan je 1200 € pa na dalje.

Kakav je bio Vaš prvi smještaj i posao?

– Moj prvi smještaj je bio lijep. Imala sam veliku kuću u kojoj je sve bilo na raspolaganje. Režije su bile uključene u cijenu stanarine tako da nisam morala brinuti ni o čemu.

Gdje sada i što radite?

– Trenutno sam i dalje u Dublinu i radim kao recepcionist u jednoj firmi.

Kako Vam izgleda radni dan?

– Radni dan mi traje od 8:00 pa do 16:30, nekada i duže. Nekada je mirno i opušteno, a nekada nemaš vremena okrenuti se oko sebe.

Kakav je odnos poslodavca prema radnicima?

– Odnos prema radnicima je neusporediv s onim u Hrvatskoj. Tu si cijenjen, bio direktor ili domar. Nitko te ne sili da radiš prekovremeno, nego dođu do tebe i pitaju te da li možeš ostati sat ili dva duže. Uvijek imaš izbor i za sve si plaćen. Poslodavac te podupire sa tečajevima, predavanjima, sastancima. Poslodavci čine sve da bi bio sretan na radnom mjestu. Ako se pokažeš kao dobar radnik, sva vrata za daljnje napredovanje su ti otvorena.

Kakav su na Vas dojam ostavili Irci?

– Ljubaznost, otvorenost i prihvaćanje su prve stvari što sam ovdje primijetila u odnosu na Hrvatsku. Svi su izrazito ljubazni, i svi će ti uvijek pomoći. Nema neljubaznih teta na šalterima i neljubaznog osoblja. Nema diskriminacije i javnog prozivanja jer si se usudio biti drugačiji. Ovdje možeš biti što god poželiš, bez osude. Tu ćete ljudi doslovno potapšati po ramenu i čestitati ti jer si se usudio biti drugačiji. Nitko te ne osuđuje i svi te prihvaćaju takvog kakav jesi.

Koliko često čujete Hrvatski jezik u Irskoj?

– Hrvatski čujem na svakom koraku. Gdje god odeš, čuješ hrvatski. U Dublinu čak ima kafića, restorana i klubova u koje zalaze Hrvati.

Društveni život, kulturna događanja…Imate li vremena za takve stvari?

– Za društveni život imam i nemam vremena, sve ovisi o radnom tjednu. Ono što mi se u Dublinu najviše sviđa je to što možeš izaći van 7 dana u tjednu. Svaki dan imaju neko novo kulturno događanje. Izložbe, predstave, koncerte. I jako je veliki interes za takve stvari ovdje. Na ulicama vidiš ljude kako stoje po sat vremena da bi ušli na neku predstavu ili izložbu.

Što vam najviše nedostaje iz Hrvatske? Planirate li povratak?

– Iz Hrvatske mi najviše nedostaju obitelj i prijatelji. Nedostaje mi naša kuhinja i ispijanje kave vikendom na terasi nekog kafića. Što se povratka tiče, planiram ga.

Zašto mladi masovno odlaze baš u Irsku?

– Mladi masovno odlaze u Irsku ponajprije radi jezika i jer je lakše dobiti i naći posao nego npr. u Engleskoj. Odlaze jer čitaju na stranicama i portalima kako ljudi napreduju tu. Dolaze tu jer znaju da će biti plaćeni za apsolutno sve.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.