Danska: Život Mihaele Valentić u zemlji najsretnijih ljudi na svijetu

0
531

Najsretnija zemlja na svijetu je Danska, pokazalo je istraživanje koje je objavio ‘Earth Institute’ njujorškog Sveučilišta Columbia po narudžbi Ujedinjenih naroda. U ocjenjivanju zemalja u obzir su uzeti različiti čimbenici, među kojima zdravlje ljudi, obitelj, siguran posao, kao i socijalni čimbenici kao što su politička sloboda i korumpiranost vlade.

Kakav je život u Danskoj? Kako se tamo može snaći prosječni stranac, te koliko se Danska razlikuje od Hrvatske ispričala nam je Mihaela Valentić inače iz Garešnice, a koja u Danskoj živi i radi već četiri godine i svoju hrvatsku adresu zamijenila je onom u Danskoj.

Kako bi opisali Dansku? Kakva je zemlja i kakav su dojam na vas ostavili Danci?

– Danska je kraljevina i zemlja s većinskim protestantskim stanovništvom što je potpuna suprotnost od nas katolika. Danci su uglavnom dosta hladni i distancirani, te veliki egoisti, tako da sa svojim susjedima nećete nikada popiti kavu kod njih. Možda ako vi njih pozovete kod vas. Živim u malom lučkom mjestu Hundested koji broji nešto više od 8 600 stanovnika i od Kopenhagena je udaljen nekih sat vremena vožnje. Ako se ikada odlučite na radikalnu promjenu u vašem životu, kao ja npr., morate biti spremni na dosta velike hladnoće, ne zato što tijekom zime ima mnogo snijega već zato što ovdje većinu godine puše hladan vjetar, ponekad i orkanski. Kiše također ne nedostaje, kao recimo ovih dana. Bez zimske jakne ovih dana ne možete. Ljeta nisu kao kod nas, ima sunčanih dana, ali vrlo malo. U ljetnim danima se vidi do 23:00 sata što je za mene i dan danas problem. Trebaš spavati jer ujutro rano ustaješ, a vani je dan.

Kako ste se odlučili napustiti domovinu i zamijeniti je upravo ovom zemljom?

– Moj odlazak iz Hrvatske nije bio povezan s time da sam bila nezadovoljna životom u Hrvatskoj  ili da sam bila bez posla kao što je slučaj kod mnogih koji u zadnjih nekoliko godina odlaze iz Hrvatske, ili još bolje, jedan je otišao, došao na godišnji i priča kako mu je super, ne može se nahvaliti boljitkom koji je našao u stranoj zemlji, pa svi kreću za njim, ali nije sve to baš tako sjajno i bajno. Svaka zemlja ima svoje pozitivne i negativne strane i mislim da je bitno da ljudi znaju iz kojeg su razloga otišli. Kod mene nije bilo kalkulacija u kojoj je zemlji bolje i ljepše živjeti. Ja sam otišla zbog ljubavi. U Hrvatskoj  sam imala dobar posao, iako naporan i ponekad prilično stresan. Radila sam u SOS  dječjem selu Ladimirevci, između Osijeka i Valpova i to 9 godina. Počela sam kao SOS-teta i 2015. god u Dansku otišla s mjesta SOS mame. Kod mene i supruga nije bilo puno dvojbi, jer ako želimo biti zajedno bili su  potrebni i radikalni koraci s jedne strane. Rješenje je bilo da ja dođem u Dansku zato što moj suprug  više od 25 godina  živi ovdje i nije bio u mogućnosti preseliti se u Hrvatsku, mada je  želio. I tako smo moj mali sinčić, tada je bio 2,5 godine i ja za Božić 2014.godine prvi puta posjetili Dansku i 6 mjeseci poslije se preselili za stalno. Nama je utoliko bilo puno lakše jer smo znali gdje dolazimo. Imali smo osiguran stan i nekoga tko zna danski jezik, što vam je jako bitno, jer danski jezik je jako težak za naučiti, pogotovo odraslim osobama, osim ako niste prirodni talent za jezike.

Koji je postupak bio kada ste se preselili, oko prijave?

– Prvo kad dođete morate ići na Komunu gdje prijavite vaš boravak i nakon nekoliko dana na kućnu adresu vam stiže famozna žuta kartica (kao naša osobna, samo bez slike), tzv. CPR-kartica, s njom ste kao otvorena knjiga i bez nje ne možete ništa.To je jedini dokument koji ovdje imate. Nakon toga možete početi tražiti posao, prije ne.

S kojim ste se promjenama susreli kada ste došli u Dansku?

– Prvo, da vam je ovdje dovoljan jedan dokument i to je ta žuta CPR-kartica. S njom idete i kod doktora. Zatim, ako u blizini nemate bankomat jednostavno odete u trgovinu i na blagajni zatražite da vam isplate određenu svotu novaca (npr.200 ili 300 kruna) i sljedeće, da je većina benzinskih pumpi bez zaposlenika. Znači, na benzinskoj imate svojevrsne automate, nešto slično kao bankomati, ubacite karticu i umjesto da dobijete novce on vam skine određenu svotu novca s vašeg računa, ovisno o količini benzina koji ste natočili. Danci moraju imati otvoren e-Boks na koji  dobivaju sve obavijesti iz svoje Komune i od npr. zubara ili liječnika.

Koliko je teško pronaći posao?

– Ako živite u Kopenhagenu nešto ćete lakše naći bilo kakav posao, ali ako živite dalje od glavnog grada teže ćete ga naći. Kao i u Hrvatskoj tako i ovdje vrijedi, ako nekoga poznajete i pomogne vam, lakše vam je. Morate znati da sve srednje škole koje ste završili u domovini ovdje ne vrijede ništa, znači samo se fakultetski obrazovanima priznaje nešto, ali ne uvijek sve. Liječnicima  je najlakše doći do posla. Kao i u svakoj stranoj zemlji tako i tu,  većini je prvi posao u branši čišćenja ili u nekakvoj tvornici, ako ih netko preporuči. Ja sam imala sreće pa sam već nakon mjesec dana počela raditi i to čišćenje ureda, što radim i danas. Radni tjedan u Danskoj je 37 sati (puno radno vrijeme), s tim da morate računati na to da nikada nećete odmah imati puno radno vrijeme. Poznajem neke ljude koji su počeli sa samo 1,5 – 2 sata na dan. S tim što zaradite, jako je teško živjeti u skupoj zemlji kao sto je Danska, pa tako neki rade i nekoliko poslova, uz onaj glavni, kao što su čišćenje privatnih kuća ili pomoć u nekim restoranima.

Kaže se da je u Danskoj najveći grijeh, ne platiti porez. Koliki su porezi  i kakav je odnos poslodavca prema radnicima?

– U Danskoj nema rada na crno, nema isplata na crno, sve se oporezuje i poreznoj nitko ne može biti dužan. U ožujku se može vidjeti koliko ćete poreza morati uplatiti ili dobiti nazad. Jako je važno reći i da kada počnete raditi, sami morate otići na stranicu porezne i upisati koliko ćete otprilike tu godinu zaraditi i da stavite porez na 38% koliko plaćaju svi zaposleni kako ne bi ostali u šoku nakon što dobijete prvu plaću i vidite da vam je država uzela više od 50% poreza. Tako je npr. bilo kod mene. U Danskoj su firme u privatnom vlasništvu i ni jedan poslodavac ne radi na ruku radnika nego za sebe. Neke firme plaćaju prekovremene, a kod nekih možete dobiti slobodne dane, ako ste radili prekovremeno. Nema rada na crno, niti isplata na crno. Pauza se ne plaća, svi na posao nose Madpak, naš famozni gablec ili ako firma ima kantinu plaćaju si sami radnici gablec. Ni ja nisam počela sa punim radnim vremenom u početku. S vremenom se sati nakupe kako se širi i proizvodnja ili firme jer čišćenje je uvijek potrebno, iako je većinom i najteži posao. Zaboravila sam napomenuti da i ovdje postoje poslodavci koji također kao i kod nas ne uplaćuju ljudima za mirovinu. Ako ne uplaćuje poslodavac, ne uplaćuješ ti sam, onda se ne moraš ni nadati velikoj mirovini. Bitno je reći i da nema bolovanja kao kod nas i lijekovi se ne prepisuju samo tako. Ako ti je dijete bolesno imaš samo jedan dan slobodno, jedan mama i jedan tata, za ostalo se snalaziš. Isto tako oni koji rade u branši čišćenja, kada su na godišnjem, te dane ne dobivaju plaćeno. Znači ja idem ove godine 4 tjedna na godišnji i 1. kolovoza ću dobiti plaću samo za jedan tjedan koji sam radila u 6 mjesecu. Kod mene plaća ide od 15. u mjesecu do 14. sljedećeg mjeseca, ali zato moja šefica svaki mjesec odvaja određenu svotu novca na posebni konto, feriepenge, koje mogu podići kad idem na godišnji tako da mi to pokriva dane koje ne radim, što recimo u RH nije slučaj.

Za Danski jezik kažu da je jedan od najtežih. Koliko je trebalo vremena da ga naučite?

– Usporedno s poslom sam 3 puta tjedno pohađala školu za jezike. Kad sam ja došla, škola je bila besplatna jer je u to vrijeme došlo puno sirijskih izbjeglica, ali od prije pola godine se ponovno plaća(oko 2000 kruna po modulu). U vremenu od 3 godine bi trebali završiti školu i to svih 6 modula. Ja sam završila u zadanom roku, ali još uvijek nisam sve savladala, dosta razumijem, ali mi je vrlo teško složiti jednu smislenu rečenicu.

Kako se Vaš sin priviknuo na život u Danskoj i koliko je njemu bilo potrebno da nauči danski?

– Moj sin je za 6 mjeseci naučio jezik. Njemu je prvih 2 tjedna u vrtiću bilo jako teško. Znao je reći da mu nije lijepo, ali kad je počeo pričati danski nije se dao kući iz vrtića kad sam znala doći po njega. Uskoro će završiti 0. razred u školi. Ovdje djeca kreću sa 6 godina u školu tzv. 0 klase (kod nas predškolska).

Kakav je u Danskoj sustav obrazovanja?

– Postoje državne i privatne skole. Privatne se naravno plaćaju i ne može ih svatko pohađati. Državne su besplatne za svu djecu osim što zaposleni roditelj plaćaju za SFU, odnosno produženi boravak djece poslije škole od 14:00 -17:00 sati i ujutro rano od 6:00 – 7:30. Djeca se u školi koriste tabletima, svi moraju nositi Madpak (kao naš gablec) koji se obavezno  sastoji od crnog kruha, nekakavog voća i povrća i vode. Ni u kom slučaju kakao ili ne daj Bože sok (zabranjeno je). Osnovna škola ovdje traje od 0. – 9. razreda, nakon toga djeca se opredjeljuju da li će u gimnaziju ili neku strukovnu školu (električari,stolari, itd.). Oni koji se odluče za strukovne škole moraju si naći gdje će na praksu. Ukoliko ne nađu mjesto gdje će odrađivati praksu ne mogu dalje ni u školi, moraju godinu pauzirati ili upisati možda gimnaziju. Ovdje djeca usporedo sa školom imaju i praksu, odnosno nekoliko tjedana ili mjeseci imaju nastavu(teoriju), pa nekoliko tjedana ili mjeseci praksu, a za tu praksu dobivaju određenu plaću, tako da firme koje imaju praktikante, imaju jeftinu radnu snagu. Kad im šef procijeni da mogu samostalno raditi, sami idu na teren usprkos tome što još nisu gotovi sa školom. Tako da kad djeca ovdje završe školu, znaju raditi svoj posao za koji su se školovali bez mentora, a ne kao kod nas. Zanimljivo je i to da ovdje djeca počinju dobivati ispite, odnosno  izlaziti na ispite koji se ocjenjuju, tek u 7. klasi (razredu) i bitni su im rezultati 7.,8. i 9. klase za daljnje školovanje. Kada već govorimo o djeci nešto što me je začudilo kada sam došla u Dansku je i što mala djeca spavaju u kolicima vani čak i na nekoliko stupnjeva ispod ništice. Isto tako Danci i zubari u Danskoj zagovaraju da djeca samo jednom tjedno jedu slatkiše i to pretežno petkom.

Ima li u Danskoj dječjih doplataka?

– Svaka 3 mjeseca se dobiva dječji doplatak, ali prvih 6 mjeseci kada se dođe, ne dobiva se. Na samom početku se ne dobije puni doplatak. Za djecu od 7-13 godina je oko 2.600,00 kruna, a od 14 godina svaki mjesec malo više od 800 kruna.Tek nakon oko godinu i pol se dobije puni dječji doplatak.

Koliko su Danci socijalno osjetljivi?

– Pa ne može svatko primati socijalnu pomoć, na socijali su većinom izbjeglice, samohrane majke. Ali sve njih Komuna nakon nekog vremena pošalje na svojevrsnu praksu jer za te novce koje dobiju moraju nešto i raditi i to je dobro za neke poslodavce jer imaju besplatnu radnu snagu. Ako ostaneš bez posla isto tako, na zavodu možeš biti dvije godine, ali stalno moraš slati molbe i javljati se, ali već nakon 1,5 godinu te oni nekuda pošalju na praksu, onda većina nađe bilo kakav posao. Uglavnom, ako si na nekom dužem bolovanju stalno te zovu iz Komune i pitaju o tvom zdravstvenom stanju, a drugo, ako dobivaš novce od Komune to  nije baš previše. Ne možeš tu doći živjeti i biti na Komuni, ako se ne možeš brinuti za sebe i svoju obitelj možeš se vratiti doma.

Kolika je prosječna plaća u Danskoj?

Najniža radnička plaća kreće se oko 15.000 kruna neto (ovisi o tome koliko dana u mjesecu ima). Naravno da visokoobrazovani i npr. izučeni majstori imaju veće.

Kakve su cijene u Danskoj?

– Danska je jako skupa zemlja i zemlja koja živi od visokih poreza. Ovdje nema kafića u kojima ćete satima ispijati kavu, vjerojatno što ovdje za kavu morate izdvojiti oko 50 kruna (1 kruna je vrijednosti jedne naše kune otprilike). Ako želite kupovati kruh u pekari morate biti spremni da za to izdvojite od 35 – 50 kruna, a za peciva od 5 – 8 kruna. Meso,voće i povrće su izuzetno skupi, a o odjeći i obući da ni ne govorimo. Tako u Danskoj  za traperice trebate izdvojiti od 800 – 1000 kruna, za tenisice oko 1000 kruna, a u Njemačkoj za iste takve traperice platite 350, a tenisice 750 kruna. Auti su enormno skupi zbog visokog poreza. Odlazak kod zubara će vas isto koštati. Popravak zuba je oko 600 kruna, a ako morate doći nekoliko puta zbog liječenja zuba cifra se može popeti i do 4000 – 4500 kruna pa i više. Ako četveročlana obitelj želi otići u ZOO, u Kopenhagenu samo za karte mora izdvojiti oko 600 kruna, k tome trebate dodati put do tamo auto ili vlak. Trebate nešto i pojesti i popiti taj dan tako da ste brzo ostali bez 1500  -2000 kruna minimum. Ako odete u LEGOLAND sa djecom 3500 – 4000. Karte za kino su oko 100 kruna. Vrtići su isto tako  jako skupi. Cijena jaslica je oko 3500 kruna, a za djecu od 3 – 6 godina vrtić je 2200 kruna. U Danskoj je zanimljivo i da te policija ne zaustavlja kao kod nas. Oni se parkiraju s kombijem i kamerom snimaju i doma dobiješ portret s uplatnicom od nekoliko tisuća kruna, npr. kazna za krivo parkiranje  je 750 kruna.

Koja je cijena najma stanova i kuća?

– Ako ste se odlučili iznajmiti kuću to vam je u prosjeku od 8000 kruna pa naviše, gradski stanovi su nešto jeftiniji, oko 6000 – 7000 (to bi kod nas bili socijalni stanovi) i postoji lista čekanja, pa kad dođete na red. Oni koji su odlučili da će ovdje živjeti i raditi, djeca im se školovati, preporučila bih da razmisle o kupovini kuće. Istina da su skupe, od 1,5 – 3,5 milijuna ovdje gdje ja živim, dok primjerice u Kopenhagenu obitelj sa dvoje djece mora izdvojiti oko 3,6 milijuna. Naravno da nitko tko tek dođe si ne može priuštiti kupovinu kuće, ali nakon nekih 5 – 6 god. ako ste financijski sposobni i banka to potvrdi to je najbolja opcija jer nekretninama u Danskoj cijene samo rastu. Kod iznajmljivanja stanova, ovdje  se daju tri stanarine unaprijed i još jedan mjesec dodatno tako da predujam doseže i od 30 000 – 35 000 kruna. Režije, ako se netko odluči kupiti kuću sa osiguranjem i porezom, na nju prosječno svaki mjesec iznose oko 18 000 kruna. Zanimljivo je da se ovdje kuća ne može ostaviti ili prepisati djeci, takav je zakon. Ovdje je moto da svako kreće od početka i sam sebi stvara.

Koliko se susrećete s  Hrvatima u Danskoj, ima li ih?

– U Danskoj nema toliko Hrvata, više ih je u Švedskoj. Ovdje je više ljudi s prostora Srbije i BiH.

Znaju li Danci gdje je Hrvatska?

– Da, zahvaljujući Hrvatskoj nogometnoj reprezenatciji. Moram reći da Danci idu i na godišnje odmore na naš Jadran.

Što preporučujete ljudima iz Hrvatske koji se odluče na život u Danskoj?

– Oni koji se odluče da će Danska biti njihov novi dom tebali bi dobro proučiti danske zakone, jer oni koji razmišljaju o tome da dođu samo na 5 godina, odnosno kažu da će doći i raditi 5 godina i zaraditi mirovinu jako se varaju. Punu mirovinu će dobiti oni koji ovdje žive 40 godina, a sve ispod samo za onoliko koliko su radili. Isto tako ovdje se radi do 68 godine života, oni koji su rođeni prije 20 godina recimo, kažu da bi možda trebali raditi do 72 godine života, svi koji odlaze npr. u Njemačku isto trebaju raditi do 68 godine, dok gledam kako se trenutno sindikati  u Hrvatskoj bore protiv toga. Ovdje svi imaju iste mirovine i nisu baš velike, ali ako ste si sami uplaćivali 4% kroz plaću i poslodavac 8% ona je ona nešto veća.

Kažu da su Danci najsretniji ljudi na svijetu. Kako to komentirate, zašto je to tako?

Vjerojatno zato što nisu opterećeni izgledom kao mi. Djeca ne nose brendiranu odjeću, žene su neopterećene izgledom. Danci jako puno bicikliraju rekreativno, negdje i čitave firme, dosta trče, šeću, preferiraju ekološku hranu, tako da recimo 10 eko jaja košta i do 30 kruna, i nije im puno dati 40 kruna za 1 kg krumpira kod seljaka.

Postoji li mogućnost Vašeg povratka zajedno s obitelji?


– Trenutno ne, iz razloga što mi je dijete krenulo ovdje u školu i on mi je na prvom mjestu. Jednoga dana kada završi školu koju bude želio, imat će iskustvo u tome što je završio i osigurano radno mjesto, nadam se, a ne kao u Hrvatskoj gdje se djeca školuju za strano tržište rada ili za Zavod za zapošljavanje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.