Donosimo priču čazmanca Dejana Radanovića koji je u potrazi za boljim životom otišao u Njemačku

0
1500

Odlazak u inozemstvo u potrazi za boljim životom danas više nije rijetkost, već naprotiv, sve češći slučaj. Nemogućnost pronalaska posla ili posao s plaćom koja je premala za normalne životne uvjete natjerale su mnoge Hrvate da napuste svoj dom, a nerijetko i obitelj, kako bi pokušali negdje drugdje. Odlučili smo vam ispričati priče naših ljudi koji su otišli u potragu za boljim životom u nekoliko stranih zemalja.

Prvu priču o životu i radu u Njemačkoj donosimo vam sa Dejanom Radanovićem koji je rođen i odrastao u Čazmi. Dejan danas živi i radi u Njemačkoj.

Možete li nam ukratko ispričati Vašu životnu priču? U kojem ste trenutku i zašto poželjeli otići iz domovine?

– Prvi put sam otišao iz Hrvatske nakon završene osnovne škole. Imao sam 14 godina, a srednjoškolsko obrazovanje  nastavio sam i završio u Ljubljani. Mogu reći da mi je to bio jedan od težih perioda mog života. Danas to ne mogu ni zamisliti, da pustim mog sina koji sada ima 14 godina negdje samog i daleko od našeg doma. Ja nisam imao previše izbora zbog teškog materijalnog stanja, tada je moj jedini izbor bio otići i školovati se i jednog dana možda se vratiti. Nakon što sam završio Srednju školu prošlo je šest mjeseci kada sam otišao prvi put u Njemačku i to u Frankfurt. Tada sam imao 18 godina i opet sam otišao van Hrvatske u zemlju gdje nisam znao jezik. Iza toga sam imao nekoliko prekida rada u inozemstvu i pauza. Uvijek sam se vraćao kući u moju Čazmu. Kada sam otišao 2010. godine, odlučio sam se za ostanak u Njemačkoj.

U tom vremenu kada ste bili u Hrvatskoj radili ste. Kakva su Vam  bila ta iskustva?

U tom vremenu rada u Hrvatskoj radio sam sve i svašta. Nisam imao stalni posao u nekoj određenoj firmi. Mogu reći da je bilo i dobrih poslodavaca i manje dobrih.

2010. godine kada ste napustili Hrvatsku, je li Vas u Njemačkoj čekalo radno mjesto i stan?

– Stan sam dobio na korištenje od firme u kojoj sam tada radio. Nakon tri mjeseca sam si našao drugi nešto bolji i lakši posao i iznajmio sam si drugi stan. Mogu reći da mi je svaka godina bolja od one prethodne od kad sam ovdje.

Koje ste sve poslove radili u Njemačkoj što sada radite, u kojem gradu?

– U početku sam radio na raznim gradilištima. Uostalom to mi je i struka, završio sam srednju građevinsku i tehničku školu u Ljubljani. Zatim, malo po malo, upoznao sam nekog tko radi negdje gdje je bolje, pa tako sam i ja išao na bolje. Trenutno sam u Münchenu gdje ću vjerojatno i ostati, a radim u jednoj velikoj firmi, B+M Baustoff Metall i dobro mi je.

Koliko je teško pronaći posao i stan?

– Posao se može naći jako brzo, a još brže ako se poznaje jezik. Što se stana tiče to je nešto teže jer da bi se našao stan, moraš  imati zadnje 3 platne liste s kojima možeš tražiti stan. Inače stanovi su jako skupi, ovdje gdje sam ja iznajmljuje se stan od 12-15 kvadrata, dakle jedna soba za 500 eura. Stanovi su malo jeftiniji ako su van grada. To je ono što nije baš bajno.

Postoji izreka “Spakirao kofere i otišao!”. Mogu li se doista spakirati koferi i otići?

-Spakirati se koferi mogu i samo tako otići kada se poznaje jezik, jer je to prvi uslov ovdje.  Samo tako otići sam bez pomoći nekog je zaista teško,ne kažem da je nemoguće.

Kad uspoređujete život u Hrvatskoj i Njemačkoj što se tiče posla i odnosa poslodavca te prava radnika, koje su razlike?

– Odnos poslodavca prema radniku je bolji, to mogu reći jer sam prošao razne poslodavce i kod nas i u Njemačkoj. Ovdje, ako si vrijedan, a još bitnije pouzdan, pri tom mislim da si svaki dan na poslu i točan, bez bolovanja onda si i cijenjen i dobro plaćen. Razlika u životu je velika zapravo. Kako je tko naučio, tko se naučio disciplini i redu i radu Njemačka je za njega. Onaj tko kaže, lako ćemo, bolje da i ne dolazi. Ja si ovdje zaradim i priuštim svake godine nekoliko puta godišnji odmor da negdje otputujem dok u Hrvatskoj kad sam radio nisam nikad bio nigdje.

Koje je mišljenje Nijemaca o Hrvatima kao radnicma?

Nijemci jako cijene našu stručnost i predanost poslu, ne samo nas Hrvata,nego svih sa prostora bivše Jugoslavije.

Kada usporedite cijene u Njemačkoj i Hrvatskoj postoji li velika razlika?

– Cijene ovdje i kod nas su tu negdje, skoro bih se usudio reći iste, ako ne i niže. Zaključite sad sami koliko je lakše ovdje što se cijena tiče. Ovdje si možete priuštiti odlazak i izlazak u restorane nekoliko puta mjesečno. Ne mislim na noćne izlaske nego otići na ručak ili večeru s obitelji.

Nekada su ljudi odlazili u Njemački da bi prehranili obitelji ali danas sve više njih odlazi da bi tamo i živjeli i da bi im Njemačka postala dom. Što je ono što Njemačka nudi obiteljima čega nema u Hrvatskoj?

– Da, nekada su odlazili ljudi isto van, najčešće u Njemačku, isto tako po cijelom svijetu ima naših ljudi. Imamo nekoliko primjera i kod nas u Čazmi da su se vratili i to u mirovini. Ja bih rekao da svi misle, idem koju godinu da si nešto zaradim, dugove da vratim i vraćam se, ali kuda? Otišli smo da nam bude u svakom pogledu bolje, a vjerujte bolje je. Zašto se vraćati opet korak unatrag? To je moje skromno mišljenje, jer na dobro se jako brzo čovjek prilagodi i navikne. Njemačka se razvija preko sedamdeset godina i naravno da su neke stvari bolje. Njemačka nudi sigurnost, ona je jednostavno socijalna zemlja, koja brine o socijalnim slučajevima. Tako im plaćaju stanarinu, daju sredstva za hranu, zdravstveno osiguranje. Te stvari su jako bitne.

Imate sina koji je isto s vama u Njemačkoj. Kako se on priviknuo na taj način života?

– Moj sin je isto ovdje. Ide u školu, ima razne aktivnosti van škole, glazba, nogomet ima prijatelje. Trebalo mu je čak godina dana da se pokrene, što zbog jezika, što zbog velikog grada. Bilo mu je teško bez dojučerašnjih prijatelja, došao je sa 11 godina. Trebalo mu je vremena da se privikne, ali sad je sve super. Jezik je naučio, tako da mu je sad lakše, ima razne aktivnosti i zadovoljan je. U početku je pričao kako bi se vratio svojim starim prijateljima, ali kako sad čujem radi planove gdje će raditi, a ti njegovi planovi su vezani za München što je meni drago.

Kakav je Njemački sustav obrazovanja?

– Obrazovani je sustav ovdje drugačiji. Djeca se opredjeljuju već nakon 4. razreda u kojem smjeru će se školovati, naravno da djeca sama ne znaju kuda će i što će dalje, tu  roditelji odluče umjesto njih. Dakle postoji ovdje Grundschule do 4 razreda to je osnovna Škola, onda dolazi Berufsschule zanat, Realschule i Gimnazija. Naravno tu se cijeni znanje pa i ako nemaš školu za određeni posao, ako taj posao radiš dobro, možeš napredovati. Dakle, nije uvjet koju školu imaš. Prednost njihovog obrazovanja je da u svakom trenutku možeš promijeniti zanimanje, jer netko dobije kasnije interese za nešto.  Promjenu zanimanja znate tko plaća? Plaća država, bez da moraš nešto vratiti.

Koliko često čujete Hrvatski jezik u kafićima, trgovačkim centrima, ulici?

– Naš se jezik čuje na svakom koraku, u trgovinama, u bankama, a da o bolnicame ne pričam. U bolnici s bilo kojom medicinskom sestrom pričaš bez da znaš riječ njemačkog. To sam doživio prošle godine kada sam imao neku sportsku ozljedu te bio par dana u bolnici.

Koja je razlika u mentalitetu Njemaca i Hrvata?

– Što se mentaliteta tiče nas i Nijemaca, tu se razlikujemo po mnogo čemu, ali opet individualno, npr. mlađe generacije su više otvorenije i pristupačnije od starije generacije. To je zbog velikog broja stranaca, zajedničkog školovanja i međusobnog druženja. Stariji su nekako nezainteresirani, hladni, neće pozdraviti prvi u dvorištu zgrade, ali i to je individualno od slučaja do slučaja.

Jednom prilikom ste mi rekli da se više na ovaj naš sustav i život ne bi mogli priviknuti. Zašto?

– Da točno, rekao sam, teško bih se mogao više priviknuti na naš sustav, meni jednostavno ovo odgovara, volim disciplinu, volim raditi. Kada imam zadatak koji moram završiti do kraja radnog dana,  ako i ne završim, ima sutra dan. Jednostavno ne moram razmišljati hoću li dobiti plaću, hoće li kasniti možda, hoće li se možda poslodavac sjetiti pa da mi ukine neki dio plaće bez objašnjenja. Tu ne  razmišljam hoću li dobiti možda otkaz ako pogriješim nešto.

Jel’ ima što na što se ne možete naviknut u Njemačkoj?

– Meni ovdje sve paše i naviknuo sam se na sve.

 Dolazite li često u Hrvatsku? Po Vašem iskustvu, kakav je to osjećaj i što vas najviše veseli?

– Ja dođem u Hrvatsku jako rijetko, najčešće ljeti i za novogodišnje praznike, lijepo mi je doći, volim Čazmu. Najviše me veseli susret sa sestrom, nećakinjom, mojim kumom i ujedno mojim najboljim prijateljem i njegovom obitelji. Veseli me jednostavno sjesti van na stepenice ispred svoje kuće i ne misliti na ništa.

Postoji li mogućnost vašeg povratka zajedno sa obitelji?

– Mogućnost povratka? Mislim da ne, kako sad stvari stoje, možda u mirovini.

Koja je Vaša poruka onima koji planiraju odlazak iz domovine, i dajte im neke savjete na što trebaju paziti?

– Moja poruka nekom tko želi otići van. A mislim da ih je nažalost puno. Prvo je, upišite tečaj jezika, vjerujte lakše je. Razina B1 je razina s kojom se ovdje može sve što treba. Ima i poslova gdje ne treba znati jezik npr.građevina, čistači, čistačice, ako to netko može i to je ok. Poslove možete pronaći i na raznim inernet stranicama, bar je danas to lakše. Kontaktirajte  njemačke firme, izbjegavajte naše zbog prevara. Ima i toga ovdje. Evo par stranica gdje se mogu naći poslovi indeed.com, www.kimeta.de, kleinanzeige.focus.de, meinestadt.de. Ali još jednom kažem najvažnije je znati jezik.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.