IVANA MOLI ZA POMOĆ: Želja mi je osamostaliti se, no nemam za knjige, pribor, hranu i kartu do Splita

0
1413


Društvenom mrežom Facebook ovog se tjedna proširila molba za pomoć 18-godišnje Ivane Lovasić iz Kuzminca. Ne bi li provjerili u kakvim uvjetima stanuje, posjetili smo je u njenoj obiteljskoj kući u kojoj živi s ocem Željkom i suprugom mu Sanjom piše Glas podravine i prigorja.

Skromna kućica na kraju Kuzminca već na prvu odaje kako njeni stanari ne uživaju baš puno. Ogradu nam je otvorila Ivanina maćeha Sanja koja nas je uvela u blatnjavo dvorište, a potom u skroman dom ove tročlane obitelji.

Ivana je učenica četvrtog razreda smjera poslovni tajnik, štićenica je Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, ustanove za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju. Oštećenje vida, u njenoj slučaju čak 90-postotno, naslijedila je od oca koji je zbog istih poteškoća pred 14 godina otišao u invalidsku mirovinu.

U srijedu smo Ivanu sasvim slučajno zatekli na adresi u Kuzmincu. Zagreb joj je drugi dom, no zbog gripe se vratila doma, na kućnu njegu. Iako boležljiva, Ivana nije propustila priliku da ni za ove kraće, neplanirane pauze, ne iskoristi vrijeme za „druženje“ s knjigom. Kako je u Kuzmincu sve manje mladih, druga joj opcija ni ne preostaje.

Iako je možda zbog svog oštećenog vida Ivana u nejednakom položaju s vršnjacima, za razliku od većine njih, ona već sada ima plan i zna što želi raditi u životu. Želja joj je zaposliti se u nekom ministarstvu ili državnoj upravi.

– To je moja struka, odgovara na pitanje smatra li taj posao dovoljno izazovnim za vlastitu budućnost.

Kako bi do svog cilja došla, plan joj je na jesen upisati Upravni studij u Splitu. Na tu ju je odluku nagnala ljubav prema Hajduku i moru i velika želja da se osamostali. Pošto je slabovidna ima direktan upis na fakultet i u studentski dom, no s obzirom na loše financijsko stanje njene obitelji, odlučila je moliti dobre ljude za pomoć kako bi na jesen mogla kupiti potrebne knjige i koju sitnicu potrebnu za nastavu.

Otac Željko kaže kako je situacija već godinama teška, no nekako se snađu. Uz njegovu mirovinu od 2.080 kuna od čega 700 kuna ode na kredit, malo ostane za Ivanina zadovoljstva, no trudi se osigurati sve što joj treba.

– Snađemo se,vučemo drva iz šume, imamo komad vrta, uzgajamo kokoši pa prodamo koje jaje. Teško je, ali nismo nikada nikoga ništa tražili. Ona je sad odlučila pitati ljude da joj pomognu i ja nemam ništa protiv toga, daj bože da se netko javi, pa olakša i meni i njoj život – veli Željko.

Roditelji su joj razvedeni, a ni s mamine strane nije bolja financijska situacija.

– Mama mi svaki mjesec da 100 kuna za Zagreb koliko i tata, ali pošto sam tamo mjesec dana, to mi ode na higijenu, karte za vlak i tramvaj. Moj dječji doplatak koji majka prima ode na domski smještaj koji košta 600 kuna. Pokušala sam skupljati novac, no ni to nije uspjelo. Neki ljudi su mi pomogli s 50 kuna pa sam si kupila bilježnice i hranu – iskrena je Ivana.

– Htjela bih zamoliti one koji su u mogućnosti da mi pomognu da mogu platiti knjige za sve razrede, pribor, hranu i karte do Splita i natrag. A ja kad završim godinu javit ću se na natječaj za stipendiju pa mi onda pomoć neće biti potrebna kao što je sada – zamolila je Ivana.

Ukoliko joj želite pomoći, možete to učiniti na račun Adikko banke HR9425000093206182339.

Izvor: Glas podravine i prigorja.hr

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.