Slijepe osobe u Bjelovaru upozoravaju: Najveći problem je zapošljavanje, nema pomaka

Odlazak u trgovinu, čitanje ili priprema obroka za slijepe osobe često zahtijevaju prilagodbu i pomoć drugih. Koliko im u svakodnevici znače podrška, mogućnost samostalnog kretanja i druženje, ali i koliko je teško pronaći posao, bile su neke od tema današnjeg okupljanja na bjelovarskom Korzu, gdje je Udruga slijepih Bjelovar obilježila Međunarodni dan bijelog štapa.

Uz članove Udruge okupili su se njihovi partneri, suradnici, volonteri i prijatelji. Predsjednik Udruge Dražen Kokotić posebno je zahvalio onima koji slijepim osobama svakodnevno pomažu na terenu.

– Danas smo se na Korzu okupili povodom Međunarodnog dana bijelog štapa. Tu su s nama naši partneri, suradnici, poznanici i prijatelji. Najviše zahvaljujem našim volonterima i djelatnicama koje puno rade na terenu i pomažu slijepim osobama. Zahvaljujem i bjelovarskoj policiji koja se odazvala našem pozivu te Bjelovarsko-bilogorskoj županiji na jako dobroj suradnji. Ove godine odobrili su nam i linije vodilje, tako da krećemo u njihovo postavljanje – rekao je Kokotić.

Među okupljenima bile su i zamjenica župana Marija Jungić, Barbara Vukalović iz policije te Sandra Bokun s očnog odjela. Govoreći o položaju slijepih osoba, Kokotić je upozorio da na području zapošljavanja nema pomaka.

– Najveći problem je zapošljavanje. Toga nema, to stoji i nema pomicanja. Suradnja s Bjelovarsko-bilogorskom županijom jako je dobra, najbolja do sada, i nemam primjedbi. Kad god se obratimo za pomoć, Županija je tu – istaknuo je.

Zamjenica župana Marija Jungić poručila je da je podrška udrugama potrebna kako bi njihovi članovi imali kvalitetniji život, ali i da postoji prostor za dodatno uključivanje poslodavaca.

– Danas smo se priključili obilježavanju Međunarodnog dana bijelog štapa. Važno nam je da udruge poput Udruge slijepih Bjelovar imaju podršku i da im pomažemo u onome što njihovim članovima daje veću kvalitetu života. Kao što smo čuli od predsjednika, nije jednostavno kada jedno osjetilo ne funkcionira. Vjerujemo da im naša pomoć znači, ali postoji prostor za poboljšanje. Bilo bi dobro kada bi se poslodavci što više uključili i dali priliku slijepim osobama ili osobama s bilo kojim oblikom invaliditeta – rekla je Jungić.

Kao primjer zapošljavanja osoba s invaliditetom navela je županijsku ustanovu Suvenir Sirač te govorila o potrebi za sličnom mogućnošću i na bjelovarskom području.

– Naša ustanova za zapošljavanje osoba s invaliditetom Suvenir Sirač zapošljava takve osobe na drugom dijelu županije. Žao nam je što u ovom dijelu županije nema takvog poslodavca. Vjerujemo da bi osnivanje takve radionice na ovom području značajno pridonijelo zapošljavanju, ali i integraciji osoba s invaliditetom na tržište rada – kazala je.

O svojem iskustvu gubitka vida i životu nakon toga govorila je 72-godišnja Dragica Bagarić, koja je potpuno slijepa od 2018. godine. Probleme s vidom uzrokovao joj je glaukom, a tijekom godina prošla je više operacija. Kako je ispričala, za bolest je doznala nakon što je već izgubila vid na desnom oku.

– Nisam uopće znala da imam glaukom dok nisam potpuno oslijepila na desno oko. Otišla sam 2004. godine liječniku zbog naočala i, kada mi je zatvorio drugo oko, shvatila sam da na desno uopće ne vidim. Rekao mi je da mi je na tom oku stradao živac. Poslije je tako počelo i s lijevim. Moj otac, sestra i stric imali su glaukom, a stric je bio potpuno slijep – ispričala je Bagarić.

Unatoč gubitku vida, i dalje voli izlaziti, družiti se i plesati. Kaže da su joj susreti s ljudima važan dio svakodnevice.

– Puna sam života. Mene vesele ljudi i društvo, sve ljude volim. Jako se puno družim i jako volim društvo. Volim ići na ples i na kave s prijateljicama. Kuham i kod kuće, uz muževu pomoć. On mi oguli ono što treba, a ja radim sve ostalo što mi je poznato – rekla je.

U svakodnevnim obvezama pomažu joj i videći pratitelji, čiju uslugu ima na raspolaganju 60 sati mjesečno. Posebno je povezana s pratiteljicom Majom, s kojom se dogovara o odlascima u grad i nabavu.

– Puno mi znači ta pomoć jer volim ići u grad, ali ne mogu puno hodati zbog problema s kralježnicom i kukovima. S Majom sam jako povezana. Dogovorimo se i idemo u nabavu, a ona mi sve kaže, ili to učini druga pratiteljica odnosno pratitelj. Volim ići u kupnju. To mi je radost i čini me veselom – kazala je Bagarić.