Sav nestručni kadar čazmanske Pčelice upisao studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Gotovo da nema grada ili općine u kojoj posljednjih godina nije izgrađen novi vrtić ili proširen postojeći. Međutim, uz osigurane prostorne kapacitete sve se češće postavlja pitanje tko će raditi u novim vrtićkim skupinama jer u Hrvatskoj već dulje nedostaje odgojitelja. S nedostatkom stručnog kadra susreće se i Dječji vrtić Pčelica Čazma, u kojem su zbog potreba organizacije rada zaposlene i osobe bez odgovarajućeg stručnog obrazovanja. Pozitivna je vijest da su sve te djelatnice upisale studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Čazmanski vrtić ove pedagoške godine ima 15 odgojnih skupina, a potrebe za radnicima nisu mogli u potpunosti zadovoljiti zapošljavanjem stručnog kadra. Ravnateljica Dječjeg vrtića Pčelica Čazma Ivana Markomić Đuran ističe kako ipak postoje pozitivni pomaci. Dio stručnih djelatnika vratio se u vrtić, dok su sve zaposlene djelatnice koje nemaju odgovarajuće obrazovanje upisale studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

– Imamo napredak, koji bih čak nazvala velikim, ali bit ću skromna. Vratio nam se dio stručnog kadra, a sve djelatnice koje nemaju odgovarajuće stručno obrazovanje upisale su studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. To znači da bismo za dvije ili tri godine trebali imati stručan kadar – kazala je ravnateljica.

Na odluku djelatnica da nastave školovanje, dodaje, utjecalo je više razloga. Neke od njih u vrtiću rade već godinama, a tijekom posljednje godine poboljšani su materijalni, organizacijski i ostali uvjeti rada. Među važnijim promjenama ravnateljica izdvaja smanjenje broja djece u odgojnim skupinama.

Jedna od djelatnica koje su odlučile upisati studij je 47-godišnja Mirjana, koja je u Dječjem vrtiću Pčelica Čazma zaposlena od kraja siječnja. Prije dolaska u vrtić više od 20 godina uglavnom je radila administrativne poslove, no s vremenom je zaključila da je takav posao više ne ispunjava.

– Brojevi, računala i provođenje cijelog dana na takvoj vrsti posla više nisu bili ono što me ispunjava kao osobu, ženu i majku. Kada sam razmišljala o tome koje me razdoblje života najviše veselilo, shvatila sam da je to bilo vrijeme koje sam provodila sa svojom djecom dok su bila predškolske dobi i dok sam im se mogla posvetiti. Zato sam odlučila promijeniti posao i krenuti u ovom smjeru, bez obzira na godine – ispričala je Mirjana.

Susret s djecom i prilagodba novom radnom okruženju nisu joj bili teški. Majka je trojice danas već odraslih sinova, a s područjem predškolskog odgoja susrela se i prije više od 20 godina, kada je već studirala taj smjer, ali studij tada nije završila.

– Ovo mi nije bio prvi susret s temom djece pa mi početak rada nije bio težak. Trebala sam upoznati djecu s kojom sada radim i prilagoditi se skupini, ali sam sadržaj posla bio mi je blizak. Budući da sam ranije studirala predškolski odgoj, područje dječjeg razvoja oduvijek me zanimalo – rekla je.

Nakon što se zaposlila u vrtiću, povratak na fakultet za nju je bio logičan nastavak promjene koju je započela dolaskom u Pčelicu. Cilj joj je steći potrebne kvalifikacije i postati stručna u poslu koji obavlja.

– Ako se već bavim ovim poslom, prirodan je nastavak da se vratim na fakultet i steknem odgovarajuće obrazovanje. Hoće li biti teško ponovno učiti, vidjet ću kada krenu predavanja. Vjerujem da neće uvijek biti lako, ali to je nešto što trebam napraviti kako bi sve dalje išlo svojim tijekom – objasnila je.

Studij su upisale i njezine kolegice, i to u različitim gradovima. Mirjana se nada da će ga sve uspješno završiti, a svoju odluku smatra potvrdom da godine ne moraju biti prepreka za promjenu zanimanja i nastavak obrazovanja.

– U svakom poslu čovjek treba raditi na sebi, napredovati, pratiti promjene i nastojati biti što bolji. To vrijedi za predškolski odgoj, ali i za svako drugo zanimanje. Nikada nije kasno za novo učenje i osobni razvoj – poručila je.

Promjena posla i odluka o povratku na fakultet iznenadile su njezinu obitelj, ali su prihvatili njezin izbor.

– Njima je sve to u početku bilo pomalo šokantno, ali morali su prihvatiti da je to moja odluka. Shvatila sam da me rad s djecom mnogo više veseli i ispunjava od administrativnog posla kojim sam se godinama bavila. Zato sam odlučila ponovno krenuti tim putem – zaključila je Mirjana.