Cijene vode i dalje su jedna od glavnih tema bjelovarskog Gradskog vijeća

Na 10. sjednici Gradskog vijeća treća točka bila je analiza i obrazloženje metodologije formiranja cijena Vodnih usluga d.o.o. Bjelovar u poslovnim okolnostima nakon integracije JIVU na uslužnom području br. 4. Predsjednik Uprave Vodnih usluga Ivan Ivančić u svom je izlaganju nastojao razjasniti poslovne okolnosti koje su nastupile nakon pripajanja javnih isporučitelja na područje naše županije te novi cjenik.

– Reforma vodno-komunalnog sektora započela je 2014. Vodne usluge su nastale izdvajanjem iz komunalne firme. Cijeli taj proces je predugo trajao, a 2024. se intenzivirao – naveo je.

Trenutno šest javnih isporučitelja djeluje u sastavu Vodnih usluga i pokriva cijelu županiju, osim grada Čazme i općine Kapela. Odluke o cijenama donosi Skupština društva koja se sastoji od imatelja poslovnih udjela. Ivančić je istaknuo kako su udjeli veoma različito jer Grad Bjelovar ima 96 posto udjela, dok ostali imaju od 2 do 0.01 posto udjela.

– Dobar dio tih imatelja poslovnih udjela su ušli u pripajanje s malim temeljnim kapitalom svojih javnih isporučitelja. Taj mali temeljni kapital rezultat je ili činjenice da nisu ulagali vlastita sredstva, nego je ono što je građeno iz kojekakvih potpora, nacionalnih ili iz EU fondova. Kao temeljni udjel u poslovanju javnih isporučitelja može se upisati samo ono što ste uložili vlastitih sredstava i tu je Bjelovar u puno boljoj poziciji od drugih jer je u međuvremenu intenzivno ulagao – pojasnio je Ivančić.

Bjelovar ima značajan vlasnički udio, ali i opseg mreže u koju je ulagano više nego kod drugih. Nakon prvog kruga pripajanja, u ingerenciji Vodnih usluga je 32.485 potrošača. Osvrnuo se na zakonsku regulativu.

– Država je pokrenula proces reforme vodno-komunalnog sektora i donijela je propise kojim se regulira cijeli proces, ali ovo su propisi koji se referiraju na cijene vodnih usluga. Prvi korak je bilo okrupnjavanje, a drugi korak ujednačavanje pravnih stečevina – rekao je. Donesena je i odluka o cijenama vodnih usluga jer su se one bitno razlikovale. U pravilu, cijene se određuju jednakima na cijelom uslužnom području.

Nova pravila nalažu da se operativni troškovi subvencioniraju isključivo iz prihoda koji potiču iz cijena vodnih usluga. Naime, ranije su mogli, primjerice, registrirati djelatnost građenja i ostvariti određeni prihod koji su potom mogli koristiti kao subvenciju dijela cijena. Povećanje cijena je neminovno, samo postoji dilema kako to podijeliti između dvije kategorije korisnika, odnosno kućanstva i pravne osobe.

– Kad nemate dovoljno pravnih osoba na koji bi prevalili trošak, logično je da se jednako optereti i gospodarstvo i kućanstvo. To je situacija kod nas. Mi nemamo velik broj potrošača na dužnom kilometru cjevovoda da bi fiksni trošak bio zanemariv. Nemamo bunare na ulazu u grad, nego ih imamo 24 kilometra daleko od Bjelovara, pa ih pumpamo preko Bilogore, trošimo struju i tek u Bjelovaru možemo raditi distribuciju, pa onda još transportiramo preko općina Štefanje, Berek, Ivanska, do Garešnice – istaknuo je Ivančić.

Dodao je kako svaki kilometar tog cjevovoda podrazumijeva određene gubitke. Cjevovod treba držati u dobrom stanju, zbog čega je potrebno trošiti kemikalije. Sve to puno je složenije nego u Zagrebu koji na ulazu u grad ima bunare. Osim kratkog cjevovoda, oni svoju cijenu mogu zahvaliti činjenici da se u Zagrebu nalazi trećina ukupnog gospodarstva Hrvatske.

Ivančić je otkrio kako se u razdoblju od 2008. do 2012. masovno projektiralo, no tvrtka koja je to radila završila je u stečaju i Vodne usluge ne mogu do tih projekata. Zbog promjene zakona, taj projekt više ne postoji te će se za koju godinu pred Gradskim vijećem morati objasniti gubitak zbog isknjiženja nematerijalne imovine. Vodne usluge time će u jednoj godini zabilježiti gubitak od stotina tisuća eura. Govorio je i o problemu novelacije projekta za magistralni cjevovod prema Daruvaru.

– Kad odemo u Hrvatske vode, oni će nam reći da novca nema jer smo ga već dobili. Morat ćemo izdvojiti vlastita sredstva da bismo novelirali to što je nekad plaćeno da bismo gradili cjevovod do Daruvara i riješili dio problema i općina koje su usput – naveo je te dodao kako je isti problem i prema Garešnici. Jedna dionica je napravljena u Ploščici, no ona nije spojena ni na što.

Zanimalo je vijećnike što sad s neodgovornim ljudima koji su nas doveli u ovu situaciju gdje Bjelovarčani moraju plaćati skuplju cijenu vode. Ivančić je rekao kako nisu zatekli nijednog rukovoditelja koji je na tom mjestu duže od tri godine zbog velike fluktuacije kadrova zbog stanja u tvrtkama. Svjesni su kako oni nisu krivi za sve što je godinama krivo rađeno.

– Siguran sam da možemo u dogledno vrijeme napraviti odlične iskorake jer smo prošlih godina radili nove projekte, recimo za Zrinski Topolovac koji je jedina općina u državi koja nema metra cjevovoda – otkrio je. Projektna dokumentacija je spremna, a sad se čekaju fondovi na koje bi mogli aplicirati kako bi dobili novac za početak radova. Ivančić je izjavio da je u pripremi 12-13 velikih projekata koji su u fazi projektiranja i ishođenja dozvola.

Trenutno postavljene cijene odnose se na četverogodišnje regulatorno razdoblje, međutim Regulatorna agencija nalaže preispitivanje tih cijena.

– Osobnog sam uvjerenja da ćemo već po završetku ove godine imati situaciju da možemo preispitati cijene i definirati ih na nižoj razini jer smo glavninu troškova ulaganja, odnosno ovih povećanih troškova sanirali u prošloj godini, što će rezultirati nižim troškovima u ukupnosti u odnosu na količinu isporučenih usluga – poručio je Ivančić.

Vijećnik Bruno Zadro rekao je da Zagreb ima kapacitet da se dio cijene regresira iz povećanja cijene gospodarstvenicima, no mi nemamo taj kapacitet. Smatra kako se na cijenu može utjecati za možda dva do tri posto.

Vijećnik Damir Bajs upozorio je kako poslovni korisnici u Zagrebu plaćaju 1.80 eura, a u Bjelovaru 2.82 eura. Na 1000 kubika u Zagrebu se plaća 1827 eura, a u Bjelovaru 2629 eura.

Gradonačelnik Dario Hrebak poručio je kako je to nemoguće jer je fiksni dio u Zagrebu 25 puta veći nego u Bjelovaru. Ipak, na kraju je zamolio predsjednika Uprave Ivana Ivančića da još jednom sve pregleda jer ni njemu na kraju dugotrajne rasprave više nije bilo jasno gdje je i zašto voda skuplja.