Zaključci 4. konferencije “Unaprjeđenje skrbi za kompleksne pacijente”

“Unaprjeđenje kvalitete i učinkovitosti zdravstvene i socijalne skrbi moguće je ostvariti promjenom paradigme – s fokusa na reforme na fokus prema mikrointervencijama”, zaključak je završene 4. konferencije o unapređenju skrbi za kompleksne pacijente.

Unapređenje kvalitete, sigurnosti i učinkovitosti zdravstvene zaštite moguće je ostvarivati i bez velikih reformi, značajnih dodatnih ulaganja ili složenih organizacijskih promjena. Upravo je to jedan od ključnih zaključaka Četvrte konferencije o unapređenju skrbi za kompleksne pacijente, održane od 11. do 13. lipnja 2026. godine u Biogradu na moru.

Konferencija je okupila stručnjake iz područja medicine, sestrinstva, javnog zdravstva, socijalne skrbi, javne uprave, zdravstvenog menadžmenta, akademske zajednice i organizacija civilnog društva. Ovogodišnji program je bio posvećen temi mikrointervencija – ciljanih i praktičnih promjena kojima se mogu unaprijediti svakodnevni procesi rada, iskustvo pacijenata, kvaliteta pružene skrbi i učinkovitost korištenja raspoloživih resursa.

Sudionici su istaknuli kako se zdravstveni sustavi suočavaju s rastućim brojem osoba koje žive s kroničnim bolestima, multimorbiditetom, funkcionalnim ograničenjima i složenim zdravstvenim i socijalnim potrebama. Takvi kompleksni pacijenti zahtijevaju koordinirano djelovanje brojnih profesionalaca i službi, zbog čega su potrebna stalna unapređenja organizacijskih procesa skrbi.

U raspravama je naglašeno da se značajan dio problema u zdravstvenim sustavima može rješavati kroz male, dobro planirane i sustavno praćene promjene koje ne zahtijevaju nužno nove zakone, velike investicije ili opsežne reforme. Primjeri takvih intervencija uključuju unapređenje komunikacije i koordinacije među profesionalcima, bolju koordinaciju skrbi, standardizaciju pojedinih postupaka, korištenje podataka za donošenje odluka, osnaživanje pacijenata i njihovih njegovatelja te prilagodbu svakodnevnih radnih procesa potrebama korisnika.

Sudionici konferencije zaključili su da mikrointervencije ne predstavljaju zamjenu za strateške reforme zdravstvenih sustava, ali predstavljaju važan i često zanemaren mehanizam za postizanje vidljivih poboljšanja u kvaliteti, sigurnosti i dostupnosti zdravstvene zaštite, kao i za implementaciju postojećih planova i strategija. Njihova posebna vrijednost nalazi se u činjenici da omogućuju profesionalcima na svim razinama sustava aktivno sudjelovanje u promjenama i unapređenju skrbi.

Tijekom konferencije posebno je naglašena važnost primjene mikrointervencija u uspostavi sustava rane intervencije u djetinjstvu i dugotrajne skrbi. Sudionici su istaknuli kako se u oba područja ne radi o razvoju sustava „na praznoj livadi“ (engl. greenfield), već o unapređenju postojećih organizacijskih i stručnih kapaciteta, odnosno svojevrsnim brownfield transformacijama. Naime, i u području rane intervencije u djetinjstvu i u području dugotrajne skrbi već postoji niz vrijednih, uspješnih i dokazanih usluga, programa i modela skrbi koje je potrebno detaljno analizirati, međusobno povezati te postupno i ciljano prilagođavati novim potrebama korisnika i zajednice.

Sudionici su zaključili kako upravo mikrointervencije mogu imati ključnu ulogu u prijelazu iz postojećih organizacijskih i stručnih modela prema novim, integriranijim i učinkovitijim oblicima skrbi. Njihova je posebna vrijednost u tome što omogućuju postupne promjene uz minimalne poremećaje postojećih sustava, istodobno stvarajući prostor za učenje, prilagodbu i kontinuirano unapređenje. Posebno je istaknuto da mikrointervencije omogućuju aktivno uključivanje pacijenata, djece, roditelja, korisnika dugotrajne skrbi te njihovih njegovatelja u proces oblikovanja i provedbe promjena, čime se povećava prihvaćenost, snaga i dugoročna održivost provedenih unapređenja.

Tijekom konferencije predstavljeni su brojni primjeri uspješnih mikrointervencija iz bolničke i primarne zdravstvene zaštite, palijativne skrbi, dugotrajne skrbi, hitne medicine, javnog zdravstva i socijalnih službi. Posebna pozornost posvećena je metodama prepoznavanja problema, analizi uzroka, oblikovanju intervencija te praćenju njihovih učinaka kroz mjerljive pokazatelje.

Kao završni dokument konferencije sudionici su iznjedrili “Biogradsku deklaraciju” o mikrointervencijama, dokument koji naglašava važnost kulture kontinuiranog unapređenja, odgovornosti svih dionika zdravstvenog sustava te sustavne primjene malih, ali učinkovitih promjena u svakodnevnoj praksi.

Deklaracija polazi od stava da unapređenje zdravstvenih sustava nije isključiva odgovornost nacionalnih reformi i velikih investicijskih projekata, nego trajna obveza svih koji sudjeluju u planiranju, upravljanju i pružanju zdravstvene i socijalne skrbi. Mikrointervencije su pritom prepoznate kao alat koji omogućuje brže uočavanje problema, jednostavnije testiranje rješenja i postupno širenje uspješnih praksi.

Sudionici konferencije pozvali su zdravstvene ustanove, stručna društva, obrazovne institucije, organizacije civilnog društva i donositelje odluka da potiču razvoj, vrednovanje i razmjenu iskustava vezanih uz mikrointervencije te da ih prepoznaju kao sastavni dio razvoja kvalitetnije, sigurnije i održivije skrbi za pacijente.