Kroz boje govori o sjećanjima, emocijama i životnim trenucima: Nova izložba Stanka Grčića privukla brojne posjetitelje

Treća samostalna izložba čazmanskog slikara Stanka Grčića, otvorena u Maloj galeriji u Dugom Selu. Četrdesetak apstraktnih radova nastalih tijekom posljednjih nekoliko godina izazvalo je zanimanje publike, a izložba je zbog velikog interesa produžena za dodatni tjedan. Za Grčića, koji se intenzivnije slikarstvu posvetio nakon odlaska u mirovinu, to je još jedna potvrda da njegova umjetnost pronalazi put do publike.

– To je bila treća samostalna izložba i mogu reći da sam izuzetno zadovoljan. Izloženo je četrdesetak radova nastalih u posljednjih nekoliko godina. Što se tiče posjećenosti i interesa, sve je bilo iznad mojih očekivanja. Čak sam ovih dana dobio zamolbu da se izložba produži još tjedan dana jer ima ljudi koji je žele pogledati, a nisu stigli. Samo otvorenje bilo je izuzetno posjećeno, a posebno mi je drago što su reakcije ljudi bile vrlo pozitivne – kaže Grčić.

Njegovi radovi razlikuju se od onoga što se najčešće može vidjeti na izložbama amaterskih slikara. Umjesto prepoznatljivih motiva i realističnih prikaza, Grčić se okreće apstrakciji i emocijama.

– Ovdje se ne radi o tome da naslikate nešto što svi odmah prepoznaju. Tek kada pročitate naziv slike počinjete razmišljati što je autor želio reći. Čovjek kroz sliku pokazuje emocije, trenutke koje je proživio, sreću, radost, tugu ili bol. Ne opisuje ih riječima nego bojom, plohama i oblicima. Upravo to kod ljudi pobuđuje interes i želju da zastanu pred slikom i razmisle o njoj – objašnjava.

Suradnja s Likovnom udrugom Dugo Selo razvila se spontano, kroz poznanstva i susrete s članovima udruge. U međuvremenu je postao i njezin član.

– Oni osiguravaju prostor za izlaganje i drago im je kada galerija živi i ostvaruje svrhu zbog koje postoji. Udruga ima stotinjak članova, ali mnogo je manje onih koji aktivno stvaraju i izlažu. Organizirati samostalnu izložbu nije jednostavno jer zahtijeva i vrijeme i novac, pa se većina odlučuje na skupne izložbe – govori Grčić.

Nakon prve samostalne izložbe interes za njegov rad počeo je rasti, a pozivi za nova predstavljanja dolaze iz različitih sredina.

– Iskreno, mislio sam da će nakon prve izložbe sve stati. Međutim, ljudi stalno pitaju kada će biti sljedeća i gdje ću izlagati. Trenutačno imam razgovore vezane uz Ivanić-Grad, Bjelovar i neke općine koje u programe svojih manifestacija žele uključiti i likovne izložbe. Posebno mi je drago bilo izlagati u Velikoj Pisanici, mjestu iz kojeg potječe Edo Murtić. To vam ne donosi nikakvu materijalnu korist, ali svakako daje određenu težinu i zadovoljstvo.

U ateljeu već nastaju novi ciklusi radova jedan od njih nosi naziv „Sjećanja“ i temelji se na životnim iskustvima koja su ostavila trag na autora.

– Neki ljudi pišu pjesme, neki romane ili knjige. Ja pokušavam svoja sjećanja i emocije prenijeti na papir. To su događaji i trenuci koje čovjek pamti kroz život. Kroz boje, linije i oblike pokušavam ih pretvoriti u sliku. Tek kada se pročita naziv rada počinje povezivanje između onoga što se vidi i onoga što je slika trebala prenijeti – kaže.

Sličan pristup prisutan je i u ciklusu „U hodnicima duše“, gdje naslovi poput „Vrisak“ ili „Krik“ gledatelju daju dodatni ključ za razumijevanje rada.

Posebno zanimanje na izložbi izazvala je jedna slika bez naziva. Autor je posjetitelje pozvao da sami predlože ime.

– Htio sam ljude potaknuti da pogledaju sve radove i da razmisle što ta slika predstavlja. Bilo je desetak potpuno različitih prijedloga. To je ono što me fascinira kod apstrakcije. Svaki čovjek istu sliku doživljava na svoj način. Da naslikate lavandu ili brezu, svima je odmah jasno što gledaju. Kod apstrakcije ljudi zastanu i pitaju se što vide, što osjećaju i što im slika govori.

Osim rada na apstraktnim ciklusima, posljednjih mjeseci mnogo vremena posvećuje akvarelu.

– Akvarel je iznimno zanimljiva, ali i vrlo zahtjevna tehnika. Kao i kod svega drugoga, samo se radom može napredovati. Svaka tehnika otkriva nešto novo i pruža novu vrstu zadovoljstva. Zato stalno istražujem i pokušavam nešto novo – ističe.

Ljubav prema crtanju prati ga još od školskih dana. Prisjeća se kako je poznati grafičar i slikar Anton Cetin još dok je bio dječak izdvojio jedan njegov rad i prikazao ga na svojoj izložbi.

– Interes za crtanje postojao je od najranijih dana. Međutim, život čovjeka odvede na različite strane. Dođu posao, obitelj, sport, politika i druge obveze. Tek kada sam otišao u mirovinu ponovno sam se ozbiljnije vratio slikarstvu – govori.

Iako za njegove radove postoji interes, prodaja mu nije prioritet.

– Teško mi je prodati sliku. Radije ću je pokloniti nekome tko mi je pomogao oko izložbe ili kataloga. Kod nas je ionako teško živjeti od umjetnosti. Materijal, platna, boje i okviri skupi su, tako da je slikanje više trošak nego zarada. Ali to nije razlog zbog kojeg slikam.

Na pitanje što mu slikarstvo danas znači, odgovara bez mnogo razmišljanja.

– Dok stojite pred platnom s kistom u ruci, niste opterećeni svakodnevnim problemima. Nalazite se u jednom drugom svijetu koji opušta, odmara i na neki način liječi. Zato i slikam. Čovjek tada zaboravi na sve drugo i posveti se samo stvaranju – zaključuje Stanko Grčić.

Nove izložbe zasad nisu službeno dogovorene, no autor ne skriva želju da publici uskoro predstavi nove cikluse na kojima već radi.