Izreka „Sveta Kata, snijeg na vrata“ i danas se često može čuti 25. studenoga, na blagdan Svete Katarine. U pučkoj tradiciji taj je datum označavao kraj jeseni i početak zimskog razdoblja, pa se smatralo da su nagle promjene vremena upravo tada najizglednije. Uz blagdan su se vezale i prve pripreme za božićno vrijeme, što je dodatno naglašavalo njegovu važnost u seoskim zajednicama.
Na ovaj dan imendan obilježavaju Katarine, Kate i Katice, imena duboko ukorijenjena u hrvatskoj kulturi. Pučka predaja Svetu Katarinu povezuje s hrabrošću i postojanošću, a njezina je životna priča stoljećima bila izvor nadahnuća.
Povijesni okvir i legenda
Katarina Aleksandrijska, prema predaji rođena oko 282. godine, ubrajana je među najpoznatije ranokršćanske mučenice. Vjeruje se da je pogubljena 305. godine zbog odbijanja da se odrekne svoje vjere. U srednjovjekovnim zapisima opisuje se kao mlada žena koja se suprotstavila caru Maksiminu, odlučnom u progonu kršćana u Aleksandriji.
Prema predaji, car je uz pomoć filozofa nastojao uvjeriti Katarinu da napusti kršćanstvo, no ona je ostala pri svojim uvjerenjima. Zbog prkosa vlasti bila je zatočena i mučena. U legendi se navodi da ju je u tamnici, oslabljenu glađu, posjetio anđeo i spasio od smrti. Maksimin je potom zatražio da mu postane supruga, što je Katarina odbila. Slijedila je naredba da se za nju izradi mučidbena sprava – kotač s bodežima – no priča kaže da ga je uništio oganj s neba. Nakon toga pogubljena je odsijecanjem glave.
U jednom od najraširenijih motiva srednjovjekovne tradicije spominje se da su iz njezine krvi iznikle ruže, a anđeli su njezino tijelo odnijeli na Sinaj, gdje je navodno pronađeno oko 800. godine. Upravo je na tom mjestu u 6. stoljeću po nalogu cara Justinijana podignut samostan koji i danas nosi njezino ime.
Značenje i zaštitništva
S vremenom je Sveta Katarina postala simbol vjere i čistoće te jedna od najštovanijih svetica u srednjem vijeku. Tradicija ju navodi kao zaštitnicu djevica, umirućih i govornika. Ti se aspekti povezuju s okolnostima njezina života i mučeništva: djevica jer je prema predaji umrla kao djevica, zaštitnica umirućih jer je pogubljena zbog vjere, a govornika zbog rasprava s filozofima u kojima je branila svoje uvjerenje da Bog postoji.
Popularnost njezina kulta bila je izrazito snažna u razdoblju kada se širila priča o „mističnoj udaji“ s Kristom. Iako povijesni dokazi o njezinu postojanju nisu sačuvani, njezin lik i danas zauzima važnu ulogu u religijskoj i kulturnoj baštini.
Samostan Svete Katarine na Sinaju, jedan od najstarijih aktivnih samostana na svijetu, ostaje trajni podsjetnik na svecu čije ime i predaja i dalje zauzimaju posebno mjesto u kršćanskoj tradiciji.
