U noći sa subote na nedjelju autobusne kućice uz Osnovnu školu Čazma ponovno su osvanule devastirane. Nacrtano je ustaško znakovlje, Hitlerov lik, parole mržnje i oznake poput “ZDS”, a oštećeni su i stupovi javne rasvjete te dijelovi školske imovine. No vidljiva šteta samo je površina problema koji se ondje ponavlja godinama.
Roditelji godinama traže stajališta u svakom prigradskom naselju, što je razumljivo. No istodobno, upravo se na postojećim stajalištima najjasnije vidi kako dio mladih doživljava tu infrastrukturu kao mjesto koje mogu razbijati i zlorabiti bez posljedica.
Na stajalištima se svakodnevno okuplja skupina učenika viših razreda osnovne škole i srednjoškolaca kada čekaju autobuse, a njihov boravak ondje rijetko prolazi mirno. Psovke, galama, razbacani papiri i oštećeni dijelovi kućica postali su uobičajeni prizor nakon nastave. Vikendom situacija dodatno eskalira jer tada se ondje okupljaju grupe mladih do kasno u noć uz alkohol i galamu.
Nakon posljednjeg incidenta nužno se postavlja pitanje razumije li itko od počinitelja što zapravo ispisuje. Znaju li razliku između povijesnog znanja i oponašanja internetskih trendova? Shvaćaju li težinu fašističkih simbola? Ako je cilj navijačko nadmetanje, ostaje nejasno kako bi vandalizam vlastitog grada mogao biti izraz “ljubavi prema klubu”. Noćno šaranje fašističkih simbola samo je najvidljiviji, ali ne i jedini problem. Uništene su i klupe iz projekta Čazma Natura, namijenjene svim građanima.
Građani koji žive uz školu već su nekoliko puta tražili od škole postavljanje nadzornih kamera zbog stalnih okupljanja, buke i vandalizma. Njihovi zahtjevi ostali su bez odgovora, a prostor oko škole i dalje funkcionira bez nadzora, iako se problemi ponavljaju iz dana u dan.
Uz stajališta, dio mladih takvo ponašanje nastavlja i na drugim mjestima u blizini škole. Na privatnim i javnim površinama ostavljaju opuške, smeće i tragove okupljanja, što potom moraju čistiti građani. Takav odnos prema prostoru pokazuje da granice i odgovornost nisu jasno postavljeni.
Poseban problem predstavljaju neregistrirani cross-motori kojima maloljetnici ili mlađi punoljetnici svakodnevno jure oko škole i okolnih ulica. Budući da takva vozila ne mogu kupiti sami, jasno je da iza njih stoje odrasli što znači da problem ne počinje samo na ulici, nego i u obitelji.
A upravo tu dolazimo do ključnog pitanja. Ovi incidenti nisu samo posljedica manjka nadzora, nego i odraz izostanka odgovornosti u obiteljima. Kada djeca svoje dane provode u vandalizmu, pušenju, alkoholu i jurnjavi, a odrasli to ignoriraju ili opravdavaju, teško je očekivati promjenu. Odgoj ne može nadoknaditi grad, škola ni policija, to ostaje obaveza roditelja.
Dok god se ponašanje opravdava rečenicama poput “tako se svi danas ponašaju” ili “to su samo klinci”, problemi će rasti. A šteta, bilo na autobusnim kućicama ili negdje drugdje, uvijek će je plaćati netko drugi, grad, susjedi, škola, cijela zajednica. Tek kad roditelji počnu postavljati granice i snositi odgovornost za ono što njihova djeca rade, bit će moguće očekivati promjenu. Do tada, javni prostor ostat će mjesto na kojem se najjasnije vidi koliko je odgoj zakazao.
