Željko Galić u Čazmi izložio radove nastale paljenjem drva: „Ovo sam shvatio kao drugu priliku”

Dok su se na čazmanskom Gradskom trgu pripremala jela uz koja su odrastale starije generacije, u obližnjem Multifunkcionalnom centru moglo se vidjeti što nastaje kada se drvu, umjesto kistom, pristupi užarenim vrhom. Obiteljski portreti, vjerski motivi i životinje dio su izložbe Željka Galića, umirovljenika iz Novoselca koji se bavi pirografijom, tehnikom ukrašavanja drva paljenjem.

Svoje je radove predstavio u sklopu manifestacije „Jesen u kotlićima treće dobi”, a posjetitelji ih mogu razgledati danas i u subotu prijepodne. Iza njih su sati strpljivog rada, samostalnog učenja i jedna životna prekretnica zbog koje je odlučio pokušati nešto novo.

Galić je, naime, 2021. godine tijekom bolesti COVID-19 dobio emboliju. Liječio se u bolnici u Dubravi, bio na kisiku, a nakon oporavka poželio je pronaći nešto čemu će se posvetiti.

– Bio sam teško bolestan i jedva sam se izvukao. U bolnici u Dubravi bio sam na kisiku i ovo sam shvatio kao drugu priliku. To mi je bio nekakav signal i poticaj da jednostavno moram krenuti s nečim jer sam bio jako loše. Sada je prošlo nekoliko godina i ovo su moji radovi – ispričao je Galić.

Prošle je godine održao prvu samostalnu izložbu u Križu, koju opisuje kao vrlo uspješnu. Čazmansko predstavljanje dogovorio je s predsjednikom Matice umirovljenika Čazme Franjom Jagatićem, a među izloženim radovima mogu se vidjeti i oni s kojima je počeo učiti.

Prvi su mu motivi bili članovi obitelji. Njihovi portreti ostali su i podsjetnik na početke, kada je tek upoznavao tehniku i tražio način kako zamisao prenijeti na drvo.

– Na početku sam dosta čitao o pirografiji. To je vrlo zahtjevna tehnika i nije lagana, a nisam imao od koga vidjeti kako se radi. Krenuo sam s portretima svoje obitelji i na tim se radovima zapravo vidi razlika u odnosu na kasnije. Početak je bio vrlo težak i nisam baš bio zadovoljan tim prvim radovima, ali kći i unuci jesu. Treba samo biti uporan, puno raditi i rezultat neće izostati – rekao je.

Uz obiteljske portrete, od početka su ga privlačili vjerski motivi. Poslije je počeo širiti izbor tema, iskušavati drukčije pristupe i radovima dodavati boju. Premda već ima iskustvo samostalnog izlaganja, kaže da još istražuje vlastite mogućnosti.

– Najprije sam krenuo s vjerskim motivima. Ne znam zašto, ali oni su mi cijelo vrijeme bili nekako u pozadini i imao sam poticaj najviše njih raditi. Kasnije sam počeo istraživati i druge motive, a danas radim i neke modernije te sam svojim radovima dodao boju. U umjetnosti je praktički sve dopušteno. Još uvijek tražim sebe, ispitujem samoga sebe i idem dalje – kazao je Galić.

Jedna od ideja koju bi želio ostvariti posebno se uklapa u manifestaciju posvećenu jelima i običajima starijih generacija. Galić bi na drvu htio zabilježiti prizore nekadašnjeg života, poslove i običaje koji su se s vremenom izgubili iz svakodnevice.

– Imam ideju koju bih možda mogao ostvariti kroz dvije ili tri godine. Htio bih našu tradiciju i običaje staviti na svoje slike, sve ono što smo na neki način zaboravili i što mladi ljudi više ne znaju. Kako se nešto radilo i stvaralo, to bih svojim slikama htio ponovno približiti ljudima. Pokušat ću, samo neka bude zdravlja – poručio je.

Za takve će prizore, kao i za sve dosadašnje radove, trebati mnogo vremena. Pirografija, objašnjava, traži koncentraciju, mirnu ruku i spremnost na dugotrajan rad.

– Koliko znam, jako nas je malo koji se bavimo ovom tehnikom. Morate biti vrlo koncentrirani, ne smije biti stresa i ruka mora biti mirna. Potrebno je i puno strpljenja. Sate i sate morate sjediti da biste nešto stvorili – zaključio je Galić.