HSLS Bjelovar obilježio Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama: „O ovoj temi treba govoriti tijekom cijele godine“

Predstavnici HSLS-a Bjelovar te Udruge za zaštitu žena i djece žrtava obiteljskog nasilja IRIS obilježili su u utorak, 22. rujna, ispred Gradskog muzeja Bjelovar Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Govorili su o radu skloništa za žrtve obiteljskog nasilja, pomoći koju korisnice i njihova djeca dobivaju te problemima s kojima se žene suočavaju kada pokušavaju započeti samostalan život.

Predsjednik Gradskog odbora HSLS-a Bjelovar Igor Brajdić podsjetio je da suradnja HSLS-a, Grada Bjelovara i Udruge IRIS traje još od 2003. godine, kada je pokrenuto sklonište za žrtve obiteljskog nasilja. Njegovo je vođenje 2007. godine preuzela Udruga IRIS.

– To nije tema oko koje bi se trebalo previše slikati i promovirati, ali svakako je tema o kojoj treba govoriti. U skloništu su žene i djeca koji su žrtve obiteljskog nasilja, a nasilje treba na svaki način spriječiti. Udruga IRIS i Grad Bjelovar dobro surađuju sve ove godine. Grad je 2022. godine osigurao novi prostor za žrtve obiteljskog nasilja te financira troškove plina, struje, vode, komunalnih usluga i ostale režije potrebne za normalan život – rekao je Brajdić.

Dodao je kako je uspostavljena i besplatna telefonska linija na koju se žrtve mogu javiti u bilo koje doba dana i noći. Najavio je i razgovore o dodatnoj pomoći djeci koja borave u skloništu, među ostalim pri upisu u gradske i privatne dječje vrtiće te mogućnosti ljetovanja u Novom Vinodolskom, ako za to budu ispunjeni potrebni uvjeti.

– Ova suradnja traje od 2003. godine do danas. Nije riječ o tome da se pojavimo jednom godišnje, a zatim godinu dana zaboravimo na problem. Suradnja je kontinuirana, a konkretno pomažemo žrtvama obiteljskog nasilja – kazao je Brajdić.

Kapaciteti skloništa uglavnom su popunjeni

Voditeljica skloništa za žrtve obiteljskog nasilja Iskrica Strčić istaknula je da o nasilju nije dovoljno govoriti samo prilikom obilježavanja nacionalnih i međunarodnih dana.

– Jako nam je važno da o ovoj temi govorimo svakog dana u godini. Udruga IRIS i Grad Bjelovar dugi niz godina surađuju i nastoje raditi u najboljem interesu naših korisnica. One uglavnom dolaze iz drugih županija, a cilj je osigurati im život bez daljnjeg rizika od nasilja te im pomoći da ponovno uspostave kontrolu nad svojim životom i s djecom započnu sigurniji život u novoj sredini – rekla je Strčić.

Besplatna telefonska linija, dodala je, omogućuje žrtvama da bez dodatnih troškova zatraže pomoć u bilo koje doba dana ili noći.

– Nasilje se događa svakodnevno, a ne samo tijekom radnog vremena ili dežurstva. Važno je da društvo pokaže kako je uz žrtve te da sustav odgovori na ono što se događa i u najvećoj mogućoj mjeri zaštiti žene i djecu – naglasila je.

Govoreći o trenutačnom stanju u sigurnoj kući, Strčić je navela kako su njezini kapaciteti uglavnom stalno popunjeni. Trend dugotrajnijeg smještaja žena, koji je započeo tijekom pandemije koronavirusa, nastavlja se, pa pojedine korisnice u skloništu borave i do godinu dana.

– Korisnice ne dobivaju samo krov nad glavom, nego potpunu socijalnu uslugu smještaja, psihosocijalnu podršku, pomoć pri vođenju različitih postupaka, pratnju na sud i podršku u svim segmentima života. Zadržavaju se koliko je potrebno kako bi ostvarile promjenu i započele novi život – objasnila je Strčić.

Djeca koja u sklonište dolaze s majkama nastavljaju školovanje u bjelovarskim školama.

– Nastojimo sve organizirati tako da ih zaštitimo od bilo kakvog etiketiranja. Dobro surađujemo sa školama na području Bjelovara i pokušavamo djeci omogućiti povratak u svakodnevicu koliko god je to moguće – navela je.

„Žene prijave povlače iz straha i nesigurnosti“

Osvrnula se i na slučajeve u kojima žene povlače prijave protiv nasilnika ili se vraćaju u sredinu iz koje su otišle.

– Svakako imamo pozitivnih slučajeva i oni su naša motivacija za rad. Međutim, žene prijave povlače iz straha i nesigurnosti. Sustav često ne pokazuje dovoljnu spremnost za zaštitu. Ne smije se odgovornost prebacivati na ženu zato što je povukla prijavu, osjeća strah, nije sigurna, sumnja u pravosuđe, dugo čeka presudu ili ne zna što se sutra može dogoditi njoj i njezinoj djeci. Zaštita žrtava mora biti odgovornost države, koja mora pronaći način kako pomoći odmah, a ne tek nakon što se nešto dogodi – poručila je Strčić.

Predsjednica Udruge IRIS Jasna Barić rekla je kako su udrugu osnovali djelatnici tadašnjeg sustava socijalne skrbi, koji su se u radu prvi susretali sa žrtvama obiteljskog nasilja. Udruga danas ima materijalnu podršku Grada Bjelovara i nadležnog ministarstva, dok dodatna sredstva osigurava putem projekata i donacija.

– Žene i djeca ne dobivaju samo sigurnost. Cilj je da se nakon prvog smještaja i snalaženja uključe u zajednicu, da djeca nastave školovanje, a žene pokušaju pronaći posao jer je to jedan od preduvjeta za samostalnost. One nisu iz naše županije i teško je doći u nepoznatu sredinu te potpuno krenuti ispočetka. Za to je potrebno mnogo podrške – rekla je Barić.

Korisnice u skloništu u pravilu mogu boraviti šest mjeseci, uz mogućnost produljenja za dodatnih šest mjeseci. U tom razdoblju nastoje završiti postupak razvoda braka, riješiti eventualnu podjelu imovine, pronaći posao i osigurati prihode.

Kao jedan od većih problema pri izlasku iz skloništa Barić je izdvojila visoke cijene najma stanova. Pomoć je korisnicama potrebna i pri ostvarivanju prava koja su vezana uz mjesto prebivališta jer uglavnom ne dolaze s područja Bjelovarsko-bilogorske županije.

– Jedan dio žena vraća se u sredine i zajednice iz kojih su otišle, ali veći dio iz skloništa odlazi u samostalan život, svjestan snaga i mogućnosti na koje može računati. U skloništu rade psihologinja i socijalna radnica, a prema potrebi koristimo i usluge Obiteljskog centra te surađujemo s drugim udrugama koje u svoje aktivnosti mogu uključiti naše korisnice i djecu – navela je Barić.

Naglasak na prevenciji i ulozi građana

Članica HSLS-a Bjelovar Suzana Turković naglasila je potrebu provođenja preventivnih aktivnosti među djecom i mladima kako bi, osim fizičkog, znali prepoznati i druge oblike nasilja te ga se ne bi bojali prijaviti.

– Mladi trebaju znati gdje se nasilje može prijaviti, bilo policiji, nadležnom zavodu za socijalni rad ili putem besplatnih telefonskih linija. Osim institucija, koje trebaju djelovati preventivno, a posebno kada se nasilje dogodi, važna je i uloga svakog pojedinca. Ne smijemo birati politiku nemiješanja. Kada vidimo nasilje ili prepoznamo ponašanje koje do njega može dovesti, trebamo ga prijaviti, uključiti se i ne okretati leđa – rekla je Turković.

Dodala je kako je o nasilju nad ženama i obiteljskom nasilju potrebno govoriti tijekom cijele godine te djecu i mlade učiti da pomognu sebi i osobama u svojoj okolini koje su izložene nasilju.