Nije važno samo što jedemo, nego i kada: Vrijeme doručka povezano s dužinom života

Kada tijekom dana jedemo možda je važnije nego što se dosad pretpostavljalo. Nova opsežna studija na više od 31.000 ljudi pokazala je povezanost između vremena prvog dnevnog obroka i rizika od smrti, a istraživači su izračunali i razlike u očekivanom životnom vijeku.

Istraživanje je obuhvatilo 31.044 odrasle osobe u dobi od 40 godina i više, čiji su podaci prikupljeni u sklopu američkog National Health and Nutrition Examination Surveyja od 1999. do 2018. godine. Sudionici su praćeni prosječno nešto manje od devet godina, a tijekom razdoblja praćenja zabilježeno je 7.129 smrtnih slučajeva.

Istraživače je posebno zanimalo u koje vrijeme ljudi imaju prvi i posljednji obrok tijekom dana te postoji li povezanost tih navika sa smrtnošću i očekivanim životnim vijekom.

Najbolje rezultate imala skupina koja je prvi put jela između 7 i 8 sati

Kao referentnu skupinu istraživači su uzeli osobe koje su prvi dnevni obrok imale između 7 i 8 sati ujutro. U usporedbi s njima, kod ljudi koji su prvi put jeli kasnije zabilježen je postupni rast rizika od smrti od svih uzroka.

Kod onih koji su prvi obrok imali između 8 i 10 sati zabilježen je oko 10 posto veći rizik. Ako je prvi obrok bio između 10 i 12 sati, povezanost s rizikom bila je još izraženija i iznosila oko 19 posto.

Najveća razlika utvrđena je kod ljudi koji prvi dnevni obrok nisu imali sve do poslije podneva. Kod njih je zabilježen 29 posto veći rizik od smrti u odnosu na skupinu koja je prvi put jela između 7 i 8 sati.

Rezultati su pokazali povezanost vremena obroka i s kardiovaskularnom smrtnošću.

Razlika i u očekivanom životnom vijeku

Istraživači su otišli i korak dalje te procijenili očekivani životni vijek ljudi s različitim vremenima prvog obroka.

Prema njihovim izračunima, osoba koja u dobi od 50 godina prvi obrok redovito jede nakon 12 sati imala je u prosjeku 2,46 godina kraći procijenjeni životni vijek u odnosu na referentnu skupinu.

I vrijeme posljednjeg obroka pokazalo se zanimljivim. Kao referentno razdoblje uzeto je vrijeme između 19 i 20 sati. Veći rizik zabilježen je kod osoba koje su posljednji obrok imale nakon ponoći, ali i kod onih koje su posljednji put jele prije 19 sati.

Kod osoba koje su jele nakon ponoći rizik od smrti od svih uzroka bio je 27 posto viši u odnosu na skupinu koja je posljednji obrok imala između 19 i 20 sati.

Procijenjeni životni vijek od 50. godine bio je u prosjeku 2,35 godina kraći kod osoba koje su posljednji obrok imale nakon ponoći.

Znači li to da moramo doručkovati prije 8 sati?

Rezultate ipak treba tumačiti oprezno. Studija pokazuje povezanost između vremena obroka, smrtnosti i očekivanog životnog vijeka, ali ne dokazuje da će pomicanje doručka na raniji termin samo po sebi produžiti život.

Riječ je o promatračkom istraživanju pa na rezultate mogu utjecati i brojne druge karakteristike životnog stila i zdravstvenog stanja.

Na vrijeme prvog obroka mogu, primjerice, utjecati radno vrijeme, kvaliteta sna, postojeće bolesti, tjelesna aktivnost i brojne druge svakodnevne navike. Zbog toga nije moguće zaključiti da je upravo sat u kojem netko doručkuje izravni uzrok kraćeg ili duljeg života.

Zanimljivo je i da je ranije istraživanje provedeno na gotovo 3.000 starijih osoba u Velikoj Britaniji također pronašlo povezanost kasnijeg doručka s povećanom smrtnošću. U toj su studiji ljudi praćeni tijekom više desetljeća, a desetogodišnja stopa preživljenja iznosila je 89,5 posto u skupini koja je jela ranije, u usporedbi s 86,7 posto među onima koji su obroke imali kasnije.

Autori tog istraživanja upozorili su i na još jednu mogućnost – kasniji doručak možda nije samo prehrambena navika, nego u starijoj dobi može biti i pokazatelj promjena zdravstvenog stanja.

Nova istraživanja tako sve više pozornosti posvećuju ne samo pitanju što i koliko jedemo nego i kada jedemo. Najnoviji rezultati ne znače da će doručak u određeno vrijeme jamčiti dulji život, ali dodatno otvaraju pitanje koliko usklađenost vremena obroka s dnevnim ritmom organizma može biti važna za zdravlje.