Malo tko zna za ovaj sport, a Bjelovarčanin Ivan Novaković među najboljima je u Hrvatskoj

Na prvi pogled, Ivan Novaković ne razlikuje se od brojnih mladih ljudi koji su ljubav prema automobilima pretvorili u zanimanje. Dane provodi radeći kao automehaničar, a slobodno vrijeme najčešće uz svoj automobil. No, iza tog naizgled sasvim običnog hobija krije se priča o upornosti, učenju i zajedništvu, ali i sportu za koji velik dio javnosti još uvijek nije ni čuo.

Tridesetjednogodišnji Bjelovarčanin, kojeg prijatelji i ljubitelji automobila poznaju pod nadimkom Nole, nedavno je ostvario najveći uspjeh svoje dosadašnje sportske karijere. Na dB Drag Racing natjecanju održanom u Vukovaru osvojio je prvo mjesto u klasi Street A i pritom postavio osobni rekord od čak 145,9 decibela.

Iako bi mnogi nakon takvog rezultata u prvi plan stavili pehar, medalju ili titulu pobjednika, Ivan o svemu tome govori gotovo usput. Puno radije priča o ljudima koje je upoznao, prijateljstvima koja je stekao i znanju koje je tijekom godina prikupio. Upravo je to razlog zbog kojeg ga kolege iz auto-scene posebno cijene. Nikada nije skrivao svoje iskustvo niti ga čuvao samo za sebe. Naprotiv, uvijek će pomoći nekome tko tek ulazi u svijet autoakustike, bez obzira na to radi li se o konkurentu ili prijatelju.

Njegova priča nije počela na natjecanjima. Počela je iz ljubavi prema glazbi.

– Glazbu u automobil počeo sam slagati prvenstveno zbog vlastitog gušta. Nisam tada razmišljao o natjecanjima niti o tome da bih jednog dana mogao osvajati prva mjesta. Kako je vrijeme prolazilo, počeo sam upoznavati ljude koji se bave autoakustikom, gledati njihove automobile i učiti od njih. Upravo me to najviše privuklo ovom sportu. Ovdje nema subjektivnih procjena ni nečijeg osobnog dojma. Rezultat pokaže uređaj i svi vide istu brojku. Osim toga, rad na automobilu i odlazak na natjecanja za mene predstavljaju odličan bijeg od svakodnevice. Najveća vrijednost ipak su ljudi koje upoznate i sve ono što jedni od drugih možete naučiti.

Sport u kojem se ne mjeri brzina nego zvučni tlak

Za razliku od većine automobilskih disciplina, u dB Drag Racingu ne pobjeđuje najbrži vozač. Ovdje automobil gotovo da se i ne pomiče. U prvom planu nije motor nego audio sustav, a pobjednika određuje broj decibela koje uspije ostvariti unutar vozila.

Riječ je o sportu koji postoji desetljećima i ima jasno definirana međunarodna pravila, brojne kategorije te službena europska i svjetska prvenstva. Cilj je ostvariti što veći zvučni tlak na određenoj frekvenciji, a iza svakog rezultata stoje mjeseci pripreme i preciznog podešavanja.

– dB Drag Racing je natjecanje u jačini autoakustike gdje je cilj postići što veći zvučni tlak na određenoj frekvenciji, uglavnom između 30 i 60 herca. U pojedinim kategorijama mjeri se i jačina zvuka na samoj pjesmi. Kada dođete na natjecanje, najprije ispunite prijavu i svrstani ste u kategoriju kojoj pripadate. Sudci prije kvalifikacija omogućuju probno mjerenje kako biste provjerili radi li sve kako treba. Tijekom službenog pokušaja na prednje vjetrobransko staklo postavlja se Term-LAB mjerni uređaj, automobil mora biti potpuno zatvoren, a nakon znaka suca počinje mjerenje. Po završetku još tridesetak sekundi ostajete u vozilu, a zatim čekate rezultat i prolaz u sljedeći krug. Između kvalifikacija i eliminacija postoji pauza kako bi se oprema ohladila i dodatno podesila, jer upravo sitni detalji često odlučuju pobjednika.

Za one koji nisu upoznati s takvim natjecanjima, brojka od gotovo 146 decibela možda ne znači mnogo. Međutim, riječ je o zvuku koji višestruko nadmašuje razinu koju čovjek može podnijeti bez posljedica.

– Rezultat od 145,9 decibela ostvario sam na frekvenciji od 54 herca u automobilu čija je rezonancija na 50 herca. Upravo se na toj frekvenciji dobiva vršni rezultat akustike. Kada to usporedimo sa svakodnevnim životom, riječ je o zvuku koji je glasniji od polijetanja mlaznog zrakoplova iz neposredne blizine i daleko iznad praga boli. Naravno, takva se mjerenja odvijaju u strogo kontroliranim uvjetima i nitko nije izložen tome dulje nego što je potrebno. Sve je podređeno sigurnosti i pravilima natjecanja.

Iza jednog rezultata stoje godine rada

Iako se na natjecanju sve odluči u svega nekoliko sekundi, do tih nekoliko sekundi vodi dug put. Brojni sati provedeni u garaži, ispitivanje različitih postavki, analiza svakog prethodnog rezultata i stalno traženje boljeg rješenja samo su dio onoga što stoji iza svakog novog osobnog rekorda.

Za Ivana je najveći izazov bio probiti granicu od 140 decibela.

– Gotovo dvije godine pokušavao sam prijeći tu granicu. Bilo je puno pokušaja, puno testiranja i dosta situacija kada jednostavno nije išlo onako kako sam očekivao. U ovom sportu ništa ne dolazi preko noći. Morate biti strpljivi, analizirati svaki rezultat i tražiti gdje postoji prostor za napredak. Nisam očekivao da ću ostvariti baš 145,9 decibela, ali sam se potajno nadao da bi se jednog dana sav trud mogao isplatiti. Kada sam ugledao rezultat na mjernom uređaju, bio sam presretan jer sam znao koliko je rada bilo potrebno da dođem do njega.

Mnogi će pomisliti kako je dovoljno kupiti skupu opremu da bi se ostvario vrhunski rezultat, no stvarnost je potpuno drukčija. Kvalitetni zvučnici i snažna pojačala samo su jedan dio cijele priče. Jednako važni, ako ne i važniji, jesu pravilna ugradnja, precizno podešavanje i razumijevanje načina na koji se zvuk ponaša unutar svakog pojedinog automobila.

– Kvalitetni zvučnici i pojačala izuzetno su važni jer njihova kvaliteta izravno utječe na snagu, izdržljivost i konačni rezultat. Međutim, jednako je važna priprema automobila i samo podešavanje sustava. Dovoljna je jedna mala pogreška da cijeli sustav zakaže ili da izgubite nekoliko dragocjenih decibela. Zato se sve neprestano testira i prilagođava. Nakon svakog natjecanja analiziram što se može poboljšati, a onda, koliko financijske mogućnosti dopuštaju, pokušavam napraviti novi korak naprijed.

Iako se posljednjih godina o autoakustici sve više govori, dB Drag Racing u Hrvatskoj još uvijek je sport za koji zna tek uži krug zaljubljenika u automobile. Natjecanja se organiziraju nekoliko puta godišnje, a iza njih najčešće stoji dB Team Zagreb koji posjeduje službenu Term-LAB opremu potrebnu za mjerenje rezultata. Broj natjecatelja još uvijek nije velik, no oni koji su dio ove zajednice ističu kako upravo zbog toga među njima vlada posebno zajedništvo.

– Ovaj je sport u Hrvatskoj još uvijek u razvoju i nije dovoljno zastupljen. Na manjim natjecanjima obično sudjeluje petnaestak natjecatelja, dok ih na većima bude između dvadeset i trideset. Međutim, kada pogledate europsku i svjetsku scenu, priča je sasvim drugačija. Tamo su natjecanja puno veća, konkurencija je iznimno jaka, a razina pripreme automobila nevjerojatna. Prošle godine hrvatska ekipa nastupila je na Europskom prvenstvu i osvojila po dva prva mjesta u svojim kategorijama, što dovoljno govori da i kod nas ima ljudi koji mogu konkurirati najboljima.

Kako bi svi imali jednake uvjete, natjecanja su podijeljena u više kategorija, a svaka od njih ima vrlo precizna pravila. Nije svejedno kakav automobil vozite, koliko je preinačen ili kakvu opremu koristite.

– Postoji više kategorija poput Mini SPL-a, Street A, Street B, Street Pro, No Wall SPL-a, Average SPL-a i Extreme SPL-a. Svaka ima svoja pravila koja se moraju poštovati i nema prostora za improvizaciju. Pravilnik se svake godine ažurira i svi ga moramo pratiti. Upravo zato natjecanja imaju težinu jer svi nastupaju pod istim uvjetima i unaprijed se zna što je dopušteno, a što nije.

Za razliku od pojedinih natjecatelja koji koriste posebno pripremljene automobile namijenjene isključivo natjecanjima, Ivan svoj rezultat postiže u automobilu kojim svakodnevno odlazi na posao.

– Moj automobil uredno je registriran za cestovni promet i njime se normalno vozim svaki dan. Naravno, postoje ljudi koji imaju vozila napravljena isključivo za natjecanja, ali meni je zanimljivo upravo to što iz običnog cestovnog automobila pokušavam izvući maksimum. Mislim da to predstavlja poseban izazov i svaki novi rezultat zbog toga mi još više znači.

Hobi koji traži puno odricanja

Iza vrhunskih rezultata ne krije se samo znanje nego i značajna financijska ulaganja. Kvalitetna oprema, rezervni dijelovi, putovanja na natjecanja i stalna testiranja iziskuju velika sredstva, a sponzori su u ovom sportu rijetkost.

Ivan kaže kako je upravo to jedan od najvećih izazova.

– Financijski je vrlo teško baviti se ovim sportom ako nemate sponzore. Ja ih osobno nemam pa sve financiram iz vlastitih primanja, uz pomoć obitelji i prijatelja koji me podržavaju od samog početka. Svaka nadogradnja ovisi o tome koliko si u tom trenutku mogu priuštiti. Nakon svakog natjecanja analiziram rezultat i razmišljam što bi trebalo promijeniti ili unaprijediti, ali nije uvijek moguće odmah kupiti novu opremu. Zato ovaj sport traži puno strpljenja i odricanja.

Osim novca, potrebno je uložiti i mnogo vremena.

– Ljudi često vide samo nekoliko sekundi mjerenja i konačni rezultat, ali iza toga su mjeseci rada. Puno je večeri provedenih u garaži, ispitivanja različitih postavki, rastavljanja i ponovnog sastavljanja sustava. Kada nešto ne uspije, kreće se ispočetka. Upravo zato svaki dobar rezultat ima posebnu vrijednost.

Predrasude koje nemaju veze sa stvarnošću

Ljubitelji automobila često se suočavaju sa stereotipima da su neodgovorni vozači koji svoju strast iskazuju divljanjem na cestama. Ivan smatra da takve predrasude nemaju mnogo veze sa stvarnošću.

– Mislim da se cijela auto-scena često nepravedno promatra kroz nekoliko pojedinaca koji svojim ponašanjem stvaraju lošu sliku. Ljudi koji ulažu u automobile uglavnom puno više brinu o njihovoj ispravnosti nego prosječni vozači. Nama je stalo da automobil bude tehnički ispravan i siguran. Na natjecanjima se sve odvija u strogo kontroliranim uvjetima, uz jasna pravila. Zabranjeno je paljenje guma, driftanje i bilo kakvi drugi ispadi. Dolazimo se natjecati, družiti i usporediti rezultate, a ne dokazivati na cesti.

Upravo zbog takvog pristupa smatra da bi javnost trebala bolje upoznati ovu granu automobilskog sporta.

Ljudi su najveća vrijednost

Iako je u Vukovaru osvojio prvo mjesto, Ivan ni danas ne govori o pobjedi kao o svom najvećem uspjehu. Puno važnijim smatra ljude koje je upoznao tijekom godina i prijateljstva koja su nastala zahvaljujući zajedničkoj strasti.

– Najljepši dio ovog sporta nisu rezultati nego ljudi. Na svakom natjecanju upoznate nekoga novog, razmijenite iskustva, savjete ili ideje. Nije rijetkost da jedni drugima posuđujemo opremu ili pomažemo oko podešavanja automobila. Meni je oduvijek bilo normalno pomoći nekome tko tek ulazi u ovaj sport jer sam i sam puno naučio od iskusnijih natjecatelja. Smatram da znanje nema vrijednost ako ga zadržite samo za sebe.

Gdje god nastupa, ističe kako dolazi iz Bjelovara.

– Rođeni sam Bjelovarčanin i uvijek mi je drago kada mogu predstavljati svoj grad. Bjelovar je poznat kao grad sporta i volio bih da se jednog dana i dB Drag više prepozna kao ozbiljna sportska disciplina. Mislim da imamo kvalitetne ljude i rezultate koji to zaslužuju.

Novi cilj – 150 decibela

Nakon osobnog rekorda od 145,9 decibela, apetiti su razumljivo porasli. Ipak, Ivan ne skriva da će za novi iskorak biti potrebno još puno rada.

– Do kraja sezone želio bih pokušati dosegnuti granicu od 150 decibela. To neće biti nimalo lako jer svaki novi decibel traži puno više rada nego prethodni. Nakon toga želio bih nastaviti razvijati automobil i pokušati otići na neko međunarodno natjecanje. To mi je velika želja, ali trenutačno sve ovisi o financijama jer putovanja i višednevni boravci u inozemstvu predstavljaju velik trošak.

Na kraju razgovora ponovno se vraća onome što ga je od prvog dana držalo u ovom sportu.

– Svima koji vole automobile poručio bih da se svakako okušaju u ovom sportu. Svaka nova konkurencija je dobrodošla jer upravo kroz natjecanja svi zajedno napredujemo. Ne treba razmišljati samo o peharima i pobjedama. Ono što ostaje puno su vrijednije stvari – ljudi koje upoznate, prijateljstva koja steknete i znanje koje tijekom godina prikupite. Upravo je to razlog zbog kojeg se uvijek iznova vraćam na natjecanja.

Možda će Ivan Novaković u godinama koje dolaze ostvariti i željenih 150 decibela ili se okušati na europskim natjecanjima. No, već danas jasno je da njegov najveći rezultat nije ispisan samo na zaslonu mjernog uređaja. On se vidi u načinu na koji govori o ljudima, spremnosti da pomogne drugima i činjenici da je u sportu u kojem brojke odlučuju o pobjedniku uspio dokazati kako su karakter i zajedništvo ipak vrijednosti koje se ne mogu izmjeriti ni jednim uređajem.