U program ovogodišnje Noći knjige uključila se i Matica umirovljenika Čazma, koja je 23. travnja u svojim prostorijama priredila književnu večer posvećenu pisanju u trećoj životnoj dobi. Susret je bio usmjeren na predstavljanje autora, ali i na ohrabrivanje svih koji pišu izvan javnosti da svoje radove podijele s drugima. Tom je prigodom predstavljena druga zbirka pjesama „Šumi, brezo stara“ Milke Fištrović, predsjednice Udruge umirovljenika Općine Ivanska, kao i knjige Mate Paranosa, člana čazmanske Matice, koji je publici predstavio više svojih naslova.
Predsjednik Matice umirovljenika Čazma Franjo Jagatić istaknuo je kako se ovom inicijativom nastoji dati prostor autorima koji stvaraju u tišini i bez formalnih objava. – Rekli bismo da smo se više uključili u Svjetski dan knjige nego Noć knjige. Budući da ćemo ovo odraditi i danas u našem Domu umirovljenika u predvečerje, želimo da aktivnosti ne ostanu samo na jednom događanju. Naravno da je to i Noć knjige, ali s naglaskom na to da potaknemo naše umirovljenike da stvaraju i pišu. Još više želimo potaknuti one koji to rade samozatajno, da ih predstavimo javnosti. Ne moraju izdavati knjige, mogu imati rukopise u bilježnicama i doći ih predstaviti našim umirovljenicima i ostalim građanima, jer su to vrlo vrijedni radovi – rekao je Jagatić.

Dodao je kako se ova aktivnost nadovezuje na ranije programe Matice. – To smo na neki način naslijedili od naše već poznate aktivnosti amatera slikara umirovljenika. Prošle godine imali smo čak petero naših umirovljenika koji su se prvi put predstavili javnosti. Evo i danas imamo priliku potaknuti sve one koji možda nešto pišu, da se ohrabre i pokažu svoj rad. Važno nam je stvoriti prostor u kojem će se ljudi osjećati slobodno predstaviti ono što rade – kazao je.
Milka Fištrović predstavila je svoju drugu zbirku pjesama „Šumi, brezo stara“, naglasivši kako inspiracija dolazi spontano i bez unaprijed određenog plana. – Ne znam otkud dolazi inspiracija, iskreno ne znam. To samo dođe i onda moram brzo pisati dok se ne zaboravi. Sjedim, pijem kavu i misli same dolaze, a ono što ne zapišem odmah, kasnije više ne mogu ponoviti na isti način. Tako to ide, bez nekog posebnog reda – rekla je Fištrović.
Govoreći o sadržaju zbirke, istaknula je raznolikost tema koje proizlaze iz svakodnevnog života. – U ovoj drugoj knjizi ima 108 pjesama. Tematika je domoljubna, osobna, vezana uz moje prijatelje, uz udrugu, uz ljude s kojima se družim. Imamo i pjesme o našim odlascima u vrganje, o našoj ekipi koju zovemo „lud, zbunjen, normalan“. Sve su to životne situacije, možda samo drukčije posložene nego u prvoj knjizi, ali u biti sve proizlazi iz istih iskustava – kazala je.

Dodala je kako već ima materijala za nove radove, ali o daljnjim planovima još ne razmišlja. – Ostalo je pjesama i za treću knjigu, ali ne kažem da će je biti. To ovisi o mnogo toga, pa i o tome tko će pomoći kao i do sada. Ovu drugu knjigu pomogla je Općina Ivanska, Matica umirovljenika Bjelovarsko-bilogorske županije i moji prijatelji. Oni su me i poticali da nastavim pisati. Osim toga, prošle godine sam napisala i jedan igrokaz za naše društvo, pa sada pripremamo nove tekstove i nove igrokaze – rekla je Fištrović.
Mato Paranos, koji se pisanjem bavi niz godina, predstavio je tri knjige, među kojima i jednu nedavno objavljenu. – Počeo sam ranije pisati, još dok sam bio dopisnik novina za Čazmu. Prve radove sam počeo objavljivati oko 2012., a već 2013. izašla je prva knjiga pjesama. Nakon toga došla je druga, a ove godine i treća knjiga. Ova zadnja nije zbirka pjesama, nego zbirka izreka, dijelom mojih, a dijelom preuzetih od učenjaka i ljudi iz politike i gospodarstva – rekao je Paranos.

Govoreći o temama svojih zbirki, naglasio je povezanost s lokalnom sredinom. – Prva zbirka bila je vezana uz Moslavinu, Čazmu i Česmu. Opisivao sam stanje na selu, jer se selo raslojava i mnoge vrijednosti su zaboravljene. Smanjuje se broj stanovnika i djece, što se jasno vidi kroz godine. Druga zbirka vezana je uz šumu, prirodu, lovce, cvijeće i ljude koji se bave poljoprivredom. Mnoge biljke i kulture danas su zaboravljene, a nekada su bile dio svakodnevice – kazao je.
Istaknuo je i osobni odnos prema pisanju. – Pisanje mi predstavlja zadovoljstvo i način opuštanja. Nije mi problem pisati, ali ovisi kako ljudi to prihvate. Neki to možda ne shvaćaju ozbiljno, dok drugi pročitaju i pohvale, što mi daje novu motivaciju. Uz to, bavim se i prikupljanjem podataka iz lokalne povijesti i imam jedan rukopis koji je gotovo dovršen, a odnosi se na lokalitet uz ribnjake gdje je nekada postojao grad. Smatram da takve stvari treba zapisati jer se ne spominju dovoljno u dokumentima – rekao je Paranos.
Organizatori ističu kako će slične aktivnosti nastaviti i ubuduće, s ciljem poticanja kreativnosti i uključivanja što većeg broja umirovljenika u kulturni život zajednice.
Imate priču ili informaciju?
Želite na neki problem upozoriti ili nekoga istaknuti?
Pošaljite nam poruku.
Vaši podaci neće biti javno objavljeni niti proslijeđeni trećim stranama.











