Katica Šarlija u Čazmi predstavila „Srećicu“: Slikovnica o malim stvarima koje često ne primjećujemo

U Gradskoj knjižnici Slavka Kolara u Čazmi održano je predstavljanje slikovnice „Srećica“ autorice Katice Šarlije, na kojem su sudjelovali učenici četvrtih razreda Osnovne škole Čazma. Riječ je o njezinoj drugoj slikovnici, koja donosi priču o sreći kao svakodnevnoj, često neprimijećenoj vrijednosti..

Govoreći o samim počecima i nastanku priče, Šarlija je pojasnila kako iza slikovnice stoji dugotrajan proces, ali i trenutak inspiracije koji je presudio.

– Cijela ova priča ima jedan zanimljiv put. Ja sam učiteljica, nisam profesionalni spisatelj, ali kao čovjek od riječi volim nešto staviti na papir. Tako je i „Srećica“ nastala iz nadahnuća koje je dugo tinjalo u meni, a onda je u jednoj noći dobila svoj oblik. Priču sam zapisala u svega pola sata. To je zapravo priča o nadahnuću – kada ga čovjek ima, sve ide brzo, a kada ga nema, koliko god se trudio, nema ni rezultata – ispričala je.

Posebno je naglasila kako priča nije odmah pronašla put do čitatelja, već je godinama čekala pravi trenutak za objavu.

– Priča je stajala više od dvadeset godina na papiru. Tek prošle školske godine, dok sam s učenicima obrađivala jednu pjesmu o sreći, ponovno sam je se sjetila. Tada mi je došla misao da bi mogla postati slikovnica jer nosi lijepu poruku o tome kako se sreća nalazi u malim stvarima, samo ih često ne vidimo. Tako je sve krenulo i priča je dobila svoj novi život – rekla je Šarlija.

Govoreći o vlastitom autorskom putu i prethodnim iskustvima, podsjetila je kako joj je prva slikovnica bila važan korak koji je otvorio prostor za nove projekte.

– Prije četiri ili pet godina tiskala sam slikovnicu „Sunce koje nikada ne zalazi“ i to je bio svojevrsni temelj za dalje. Ova druga slikovnica nastala je na tom iskustvu – istaknula je.

O procesu izdavanja slikovnice govorila je iz perspektive autora koji sam prolazi sve faze, od ideje do konačnog proizvoda, naglasivši pritom važnost suradnje s ilustratorom.

– Izdavanje slikovnice nije jednostavno, zahtijeva i vrijeme i određena financijska sredstva. Osim toga, važno je pronaći dobrog ilustratora. Ovom prigodom želim istaknuti Moniku Meglić, s kojom sam surađivala i na prvoj slikovnici. Ona je profesorica u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu i ima veliko iskustvo u radu na slikovnicama. Igrom slučaja sam je upoznala i smatram to velikim darom. Njoj se priča svidjela, a reakcije na ilustracije su vrlo dobre. Za slikovnicu je iznimno važno da tekst i slika budu jedna zaokružena cjelina – rekla je Šarlija.

Na pitanje kako uspijeva uskladiti brojne obaveze, od učiteljskog posla do autorskog rada, odgovorila je kako sve ovisi o prioritetima i trenutnom nadahnuću.

– Što se stigne, to se stigne, a što se ne stigne, čeka neki drugi trenutak. Kao učiteljica sam uvijek voljela raditi i pronalazila sam vrijeme za ono što me zanima. Naravno da su želje često veće od mogućnosti, ali trudim se napraviti ono što je u tom trenutku najvažnije. Ostalo će doći na red kad za to bude vremena – kazala je.

Uz slikovnice, radi i na opsežnoj monografiji Samarice, čija je realizacija zbog zahtjevnosti projekta više puta odgađana.

– Monografija je još uvijek u radnoj verziji. Prvotna želja bila je da izađe povodom 300. obljetnice župe, no riječ je o velikom poslu i jednostavno nisam stigla sve dovršiti. S vremenom se pokazalo da je to možda i dobro jer smo u međuvremenu prikupili puno novih materijala i otkrića koji tada ne bi bili obuhvaćeni. To me na neki način tješi jer očito još nije bilo pravo vrijeme za objavu – pojasnila je.

Osim književnog rada, aktivna je i u radu s učenicima kroz medijske projekte, što smatra važnim dijelom suvremenog obrazovanja.

– Trenutno vodim video skupinu u školi i rad s učenicima na filmovima mi je jako zanimljiv. Djeca danas odrastaju uz medije i takav im je način izražavanja blizak. Primijetila sam da vole kameru i filmsku maštu. Nedavno smo od Hrvatskog filmskog saveza dobili sredstva za projekt snimanja filma o glagoljici, što mi je osobno posebno drago jer je to jedna od mojih velikih interesa. Sada smo u fazi priprema i vjerujem da ćemo uspjeti realizirati projekt – rekla je.

Na kraju se osvrnula i na razdoblje koje slijedi, istaknuvši kako planira nastaviti s radom i nakon umirovljenja.

– Do pune mirovine su još tri godine. Nadam se da će zdravlje poslužiti da to i ostvarim, ali u svakom slučaju to neće biti mirovanje u klasičnom smislu. Plan mi je dovršiti sve ono što se godinama skupljalo i čekalo pravi trenutak. Vjerujem da će tada biti više vremena za projekte koje sada radim uz redovne obaveze – zaključila je Šarlija.