II. osnovna škola Bjelovar proslavila svoj 250. rođendan uz bivše učenike

Nakon što je 1761. osnovana prva škola u Bjelovaru samo za dječake, 1776. godine otvorena je Djevojačka škola, današnja II. osnovna škola Bjelovar koja slavi svoju 250. obljetnicu postojanja. Svečana obljetnica započela je na starom rukometnom igralištu, gdje su sadašnji i bivši učenici, učitelji i djelatnici škole snimili zajedničku, milenijsku fotografiju. Ravnateljica II. osnovne škole Bjelovar, Ines Kapša otkrila je koliko učenika danas pohađa školu.

– U našoj školi danas imamo nešto manje od 700 učenika i škola slavi 250 godina svog postojanja, škola je tek 20 godina mlađa od grada. Problema uvijek ima, ali mi ih zovemo izazovima i njih uvijek nekako rješavamo. Škola je živi proces, uvijek se nešto događa, živo je, ali trudimo se riješiti sve u interesu djece. Imamo dvije dosta velike područne škole, Centar i Ždralovi. Naša škola je specifična jer nema matičnu školu od prvog do osmog razreda zbog toga što smo dislocirani pa su od prvog do petog razreda u jednoj zgradi, Područna škola Centar, a dio trećih razreda do osmog ovdje u matičnoj školi – navela je te dodala kako im je želja da se danas njihovi đaci dobro provedu s posebnim gostima, bivšim učenicima škole koji su došli s njima napraviti radionice i održati predavanja. Obilježavanju ove obljetnice prisustvovao je zamjenik bjelovarskoga gradonačelnika Igor Brajdić, i sam bivši učenik II. osnovne škole.

– Ovo je velika obljetnica, 270 godina grada i 250 godina škole, što govori o tome kakvi su Bjelovarčani ljudi, obrazovani, dobri, pametni od nekad do danas. Proglašeni smo i najsrdačnijim gradom, to je lijepa titula i zahvala Bjelovarčanima na svemu što doprinose kako bi naš grad svakog dana bio sve ljepši i sve bolji – poručio je. Otkrio je kako su bivši učenici II. osnovne škole u njegovom uredu popili kavu te se prisjetili brojnih uspomena, a veliki uspjeh Brajdić dijeli s profesorom Vedranom Milićem s kojim je osvajao županijska natjecanja u šahu, a nekoliko su puta nastupili i na državnom natjecanju. Na proslavu 250. rođendana škole stigao je i bjelovarsko-bilogorski župan Marko Marušić.

– Izgleda da smo dosta davno išli u školu s obzirom da se puno toga promijenilo, ali lijepo je prisjetiti se svega, na ovom igralištu smo provodili slobodno vrijeme – kazao je te zahvalio na organizaciji. Otkrio je i kakav je bio učenik.

– Bio sam vrlo dobar, čvrsta četvorka, ali primjereni učenik, nije bilo problema s izostancima i neposluhom – naveo je Marušić. Olimpijac Petar Gorša složio se kako odličan strijelac mora biti i odličan učenik.

– Kad ste sportaš i puno izostajete s nastave, trebate podršku profesora i svih drugih u školi. S osam godina sam krenuo, u trećem razredu osnovne škole sam počeo sa sportom i sretan sam u cijeloj svojoj karijeri kao junior sam imao podršku učitelja i kasnije profesora sa izostancima jer bez toga ne bih mogao sebe graditi kao sportaša, a to njihovo razumijevanje mi je puno puta pomoglo da nadoknadim nastavu koju sam propustio, važno je imati podršku svoje okoline – naglasio je. Nogometaš Ognjen Vukojević prisjetio se kako je na starom rukometnom igralištu uživao u malom nogometu s prijateljima.

– Jako mi je drago da se mogu vratiti danas i sjetiti se lijepog djetinjstva, uspomena koje sam prošao u ovoj školi i ovo je za svaku pohvalu, kad vidim ovoliko djece jako sam sretan što svojim prisustvom i iskustvom sad prenijeti to u školi da im prenesem svoja iskustva i što ih čeka u daljnjem razvoju i životu – poručio je. Komičar Mario Petreković otkrio je kako mu je najdraža uspomena iz škole veliki odmor.

– Veliki odmor je jedna od najljepših uspomena koje će me vječno pratiti iz osnovne škole i na Partizanovom igralištu, špekuljanje u školi kod kestena, skupljanje papira u kontejner jer onda nismo bili na nastavi, fenomenalno iskustvo, u kuhinji repete, to bih preporučio mladima, uvijek biti dobar s kuharicama – rekao je te dodao kako je bio rado viđen gost kod pedagoginje i u knjižnici. Tvrdi da je kao đak bio fenomenalan.

– Odlično sam zvonio i pomagao čistačicama i kuharima, te vannastavne aktivnosti su me više zanimale – istaknuo je. Profesor Vedran Milić otkrio je neke od sebi najdražih uspomena iz škole.

– Najljepše uspomene su druženje s prijateljima, proslave rođendana, satovi tjelesnog gdje smo igrali nogomet i košarku – rekao je, ali i dodao kako je od malih nogu svirao i pjevao na nastupima zbora nastavnice Didović. Postojao je i tamburaški sastav, ali i šahovska skupina, u čemu se ponosi 1. mjesto u županiji. Od ostalih dragih uspomena, istaknuo je profesor Milić i LiDraNo, putovanja i druženja.