Obnova crkve u Čazmi se nastavlja uz velike zahvate i ove godine

U Bjelovarsko-bilogorsku županiju u 2026. godini stiže ukupno 1.715.500 eura za obnovu nepokretnih kulturnih dobara, u okviru Programa zaštite koji provodi Ministarstvo kulture i medija putem Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na razini Hrvatske za 641 program osigurano je više od 45 milijuna eura, a među projektima s najvećim pojedinačnim iznosima u županiji nalazi se obnova Crkve sv. Marije Magdalene u Čazmi.

Za konstrukcijsku i građevinsku sanaciju tog sakralnog objekta odobreno je 550.000 eura, uz dodatna sredstva za pokretnu kulturnu baštinu, pa ukupna potpora iz državnog proračuna za ovu godinu doseže oko 590.000 eura.

Radovi na čazmanskoj crkvi traju već niz godina, a riječ je o zahvatima koji obuhvaćaju i konstrukcijsku stabilnost i obnovu povijesnih elemenata. Tijekom prošle godine dovršen je niz ključnih zahvata, ponajprije na zvonicima i krovištu.

– Oni koji žive ovdje u Čazmi prolaze i osvrnu se na našu župnu crkvu mogli su vidjeti da je završena obnova našeg sjevernog zvonika, dakle sjevernog tornja koji je statički učvršćen i uređen sa zategama na sve četiri strane, od vrha pa do temelja zvonika i postavljen je križ kao što je to i na južnom zvoniku koji je bio savinut nakon one oluje koju smo imali prije par godina – navodi upravitelj župe Dubravko Lauš.

Obnova zvonika obuhvatila je i rekonstrukciju vršnih dijelova te prilagodbu tehničkih rješenja kako bi se spriječila nova oštećenja.

– Ti naši križevi nasađeni su na šestmetarske hrastove grede koje su s vremenom istrunule, a prilikom postavljanja gromobrana bili su fiksirani pa su davali veliki otpor vjetru. U snažnoj oluji došlo je do oštećenja pa smo ih morali skinuti i ponovno montirati na oba zvonika. Ujedno smo pozlatili jabuke i drukčije postavili gromobran tako da se križevi sada mogu rotirati za 360 stupnjeva – kaže Lauš.

Osim radova na zvonicima, značajan dio zahvata odnosio se na konstrukcijsku sigurnost cijele građevine, osobito nakon potresa.

– Naša je crkva nakon potresa izuzetno dobro statički osigurana, postavljene su zatege i karbonska ojačanja ispod i iznad svodova kako bi se spriječila urušavanja u slučaju novih podrhtavanja tla. Zahvati su doista bili kompleksni i detaljni – ističe.

Jedan od ključnih problema bilo je i krovište, koje je ranije propuštalo vodu tijekom jačih nevremena.

– Skinut je kompletno crijep s krovišta, postavljene su nove folije i ponovno je pokrivena cijela crkva. Prije toga su se kod svake jače oluje crjepovi pomicali, voda je ulazila u unutrašnjost i stvarala dodatne štete. Sada je taj dio riješen i spriječen je prodor vode – kaže Lauš.

U ovoj godini planira se nastavak radova, prije svega na južnom zvoniku i pročelju okrenutom prema trgu.

– Ono što bismo svakako željeli napraviti jest statičko uređenje južnog zvonika koji gleda prema trgu, zatim postavljanje trifora, odnosno izvornih prozora iz 13. stoljeća kakvi su već napravljeni na sjevernoj strani. Uredit će se i dio južne lađe, čime bismo priveli kraju građevinsko uređenje našega zdanja – navodi.

Paralelno se nastavljaju i restauratorski radovi u unutrašnjosti crkve.

– Vraćen je oltar Blažene Djevice Marije Bezgrešne na ulazu u svetište, glavni oltar je devedeset posto uređen, a ostalo bismo završili ove godine ako sredstva to dopuste. Ukupno imamo devet oltara i jednu veliku propovjedaonicu, tako da nas i unutra čeka još posla – kaže Lauš.

Nakon provedenih istražnih i arheoloških radova, kako ističe, više nema nepoznanica vezanih uz objekt, što omogućuje završne faze obnove.

– Nakon ovog građevinskog uređenja možemo pristupiti žbukanju kako bi crkva dobila svoj izvorni plašt i izgled kakav je imala u 12. i 13. stoljeću – dodaje.

Riječ je o objektu iznimne kulturno-povijesne vrijednosti, koji se svojim karakteristikama izdvaja i izvan lokalnog okvira.

– To je zaštićeno kulturno dobro visoke vrijednosti, arhitektonski specifična crkva kakve nema u ovom dijelu Hrvatske. Na temelju istraživanja vraćamo njezin izvorni izgled i dobivamo objekt s kojim se ne mogu ponositi ni neki europski gradovi – ističe Lauš.

Obnova traje kontinuirano već petnaestak godina, a riječ je o procesu koji zahtijeva dugoročno planiranje i značajna ulaganja.

– Stalno su radovi i to zahtjevni radovi. Obnova je skupa i traži strpljenje, ali vjerujem da ćemo korak po korak završiti ono što smo započeli. Sve ovo što radimo radimo i za generacije koje dolaze, jer to nije samo kulturni spomenik nego prostor koji se svakodnevno koristi – kazao je Lauš.

U razgovoru se osvrnuo i na samu veličinu crkve, ali i na njezino značenje za zajednicu, ističući kako razmjeri objekta dodatno objašnjavaju zašto obnova traje godinama i odvija se u fazama.

– Naša crkva po kvadraturi, po veličini, doista je nečije dvije crkve. Ima dva zvonika i kad pogledamo kolika je to površina, jasno je da je riječ o velikom prostoru. Takva je kakva jest, povijesno oblikovana, ne možemo je smanjiti, a nema potrebe ni povećavati. Ja često znam reći da mi u Čazmi zapravo imamo katedralu – kaže.

Govoreći o odnosu prema crkvi, naglašava kako ona nije vezana uz pojedince, nego uz zajednicu koja je koristi i koja će je koristiti i ubuduće.

– Sama riječ kaže župna crkva. To nije ni župnikova ni moja ni bilo kojeg drugog župnika. Mi se mijenjamo, dolazimo i odlazimo, a sve ostaje župnoj zajednici. Zato je važno imati tu svijest da je to naše. Svećenici ne nose ništa sa sobom kada odlaze, sve ostaje ovdje – ističe.

Podsjeća i na svakodnevnu ulogu crkve u životu ljudi.

– Tu crkvu svi trebamo. Nekad za radosne trenutke, krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja, a nekad za one teže, kada se opraštamo od svojih bližnjih. Zato ona nije nešto nečije, nego nešto što pripada svima nama – navodi.

Na kraju dodaje kako se obnova ne promatra samo kao očuvanje kulturnog dobra, nego kao ulaganje u prostor koji ima svoju živu funkciju.

– Sve što radimo, radimo i za one koji dolaze iza nas. Jer ako bi to bio samo spomenik, onda to ne bi imalo smisla. Ovo je prostor koji nam treba svaki dan, ne samo nedjeljom. To je liturgijski prostor i to je njegova prvotna svrha – zaključuje Lauš.