Od 113 do 75 kilograma: Priča Dijane Kezele o mršavljenju, disciplini i novoj svakodnevici

Borba s viškom kilograma za mnoge ljude nije kratkotrajan proces ni pitanje jedne odluke, nego dugotrajan i često iscrpljujući put. Početak je nerijetko najteži  između želje za promjenom i stvarnog koraka stoje strah od neuspjeha, loša prethodna iskustva i svakodnevne obveze koje se lako pretvore u opravdanje za odgađanje. Još je teže ustrajati, jer mršavljenje ne traži samo promjenu prehrane ili uvođenje tjelesne aktivnosti, nego i promjenu navika, načina razmišljanja i odnosa prema vlastitom tijelu i zdravlju. Upravo zato su priče onih koji su se na takvu promjenu odlučili i u njoj ustrajali često prepoznatljive i onima koji se još uvijek dvoume.

Dijana Kezele iz Pobjenika kod Čazme ovoga će ljeta navršiti 55 godina. Radi u Srednjoj školi Čazma, gdje predaje prometnu grupu predmeta, supruga je i majka dvoje djece. Prije dvije godine donijela je odluku koja je postupno, ali temeljito promijenila njezinu svakodnevicu i odnos prema vlastitom zdravlju. U trenutku kada je krenula tim putem imala je 113 kilograma, a danas ima 75.

Način života prije promjene, kako sama opisuje, bio je obilježen stalnim umorom i zanemarivanjem vlastitih potreba. – Kretala sam se malo, prehrana mi je bila neredovita, osjećala sam se iscrpljeno. Imala sam problema sa štitnjačom i visokim tlakom, srce bi reagiralo na najmanji napor, a ostajala bih bez zraka pri penjanju stepenicama, kaže Kezele. Pokušaji mršavljenja postojali su i ranije, no svodili su se na kratkotrajne dijete i traženje brzih rješenja, nakon kojih bi se uvijek vraćala starim navikama, često i s dodatnim kilogramima.

Prekretnica se dogodila u srpnju 2025. godine, kada je naišla na izazov „Jutra s Anny“. – Tada se u meni nešto prelomilo i donijela sam odluku da izazovem samu sebe. Od tog trenutka promjena nije bila usmjerena samo na brojke na vagi, nego na cjelokupnu dnevnu rutinu. Ustajanje u ranim jutarnjim satima, ponekad već u 4.20, postalo je uobičajeno. Treninzi su bili na rasporedu šest puta tjedno, nakon čega bi slijedila šetnja s psom i tek potom sve ostale obveze.

Najveći izazov, priznaje, nije bio u hrani nego u psihološkoj borbi. – Najteže je bilo nositi se sa sumnjama, strahom od ponovnog neuspjeha i vlastitim izgovorima. S dovoljnim unosom tekućine i danas se borim. Umor i stres postupno su se smanjivali kako su pravilna prehrana i redovito kretanje postajali dio svakodnevice. Što je više dana prolazilo, rasli su energija i samopouzdanje. Najvažnije mi je bilo odraditi trening rano ujutro, tada nema prostora za izgovore ni nepredviđene situacije, kaže.

Podršku je pronašla u programu Fitness Anny, gdje su, uz prilagođene treninge, dostupni i stručnjaci različitih profila. – Imamo psihološku podršku, nutricioniste, liječnike, motivatore, fizioterapeute. Na bilo koji problem možemo se javiti i vrlo brzo dobiti odgovor i podršku, navodi Kezele.

Promjene u prehrani bile su usmjerene na redovitost i jednostavnost. – Prije su to bili preskakanje obroka, večernje prejedanje i emocionalno jedenje. Ključna promjena bila je u tome da jedem dovoljno, u pravilnim razmacima, pet obroka dnevno, te da biram namirnice kakve su jele naše bake, bez skupih i izmišljenih proizvoda, objašnjava. Navika koje se najteže odrekla bio je kruh, koji je ranije bio sastavni dio gotovo svakog obroka. – Danas mogu bez njega i uopće mi ne nedostaje, dodaje.

Treninzi i redovite šetnje s psom danas su sastavni dio njezina života. Iako postoje dani kada obveze ne ostavljaju prostor za vježbanje, na to gleda bez osjećaja krivnje. – Jedan preskočen trening ne briše sav trud, kaže. Nova rutina, ističe, nije bila teško uklopiva u obiteljski život. – Obitelj mi je najveća podrška. Rado dijelim svoje obroke s njima, a ako im nešto ne odgovara, snađu se, navodi.

Reakcije okoline na njezinu promjenu uglavnom su pozitivne. – Javljaju mi se žene s pitanjima i komentarima, neke priznaju da su i same počele razmišljati o promjeni. Ako moja priča nekoga potakne da se pokrene ili barem razmisli o vlastitom zdravlju, smatram to uspjehom, kaže Kezele. Posebno joj je, dodaje, u sjećanju ostao trenutak kada je shvatila da je promjena iznutra veća od one izvana. – Osjećaj samopouzdanja i spoznaja da sam ponovno pronašla sebe, ističe.

Poruka koju danas upućuje ženama koje se prepoznaju u njezinoj priči jasna je i jednostavna. – Ne čekajte savršen trenutak jer on ne postoji. Ne čekajte ponedjeljak ili početak mjeseca. Krenite malim koracima, ali krenite danas. Ne zbog izgleda, nego zbog sebe, poručuje Dijana Kezele.