Umjetna inteligencija u hrvatskim školama: rezultati istraživanja Udruge Suradnici u učenju

Udruga Suradnici u učenju provela je u studenom 2025. godine opsežno istraživanje o razumijevanju i primjeni umjetne inteligencije u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj, obuhvativši 2514 učenika te 399 učitelja i nastavnika. Istraživanje je provedeno odvojeno za učenike i za učitelje, a rezultati su potom uspoređeni kako bi se dobio cjelovit uvid u prisutnost i percepciju umjetne inteligencije u školskom sustavu.

Rezultati pokazuju da je umjetna inteligencija znatno češće prisutna u radu učitelja nego u učenju učenika. Čak 94 posto učitelja koristi alate temeljene na umjetnoj inteligenciji barem povremeno, a najzastupljeniji su chatbotovi poput ChatGPT-a i Copilota, uz niz drugih alata za pisanje tekstova, izradu vizualnog i prezentacijskog sadržaja te podršku učenju. Među učenicima je korištenje rjeđe – oko 60 posto njih navodi da se služi umjetnom inteligencijom, ponajviše alatima poput ChatGPT-a, Geminija, Snapchata AI i Canve, i to u svrhu učenja, ali i zabave i komunikacije. U obje skupine uočena je povezanost dobi i učestalosti korištenja: kod učenika uporaba raste s prelaskom u više razrede i srednju školu, dok su kod učitelja najaktivniji mlađi korisnici u dobi od 20 do 30 godina.

Učitelji u znatno većoj mjeri iskazuju sigurnost u vlastito razumijevanje umjetne inteligencije. Više od 80 posto njih smatra da razumije kako umjetna inteligencija donosi odluke, a nešto manje od 55 posto osjeća se samopouzdano u njezinu korištenju. Kod učenika su ti udjeli osjetno niži: manje od polovice smatra da razumije način rada umjetne inteligencije, dok se samopouzdano osjeća tek trećina ispitanih. Značajan dio učenika zauzima neutralan stav, što autori istraživanja tumače kao pokazatelj nesigurnosti i faze istraživanja u kojoj se učenici još uvijek nalaze. U oba istraživanja potvrđena je povezanost iskustva i samopouzdanja, pri čemu češće korištenje vodi većem osjećaju razumijevanja.

Najveće podudaranje stavova između učenika i učitelja zabilježeno je u području etičke osviještenosti. Gotovo svi učitelji te više od 80 posto učenika svjesni su da umjetna inteligencija može davati netočne ili pristrane informacije, a velika većina učitelja i znatan dio učenika smatraju da je provjera informacija dobivenih putem umjetne inteligencije nužna. Autori istraživanja ističu da ovako visoka razina kritičke svijesti predstavlja dobru osnovu za odgovornu i sigurnu primjenu tehnologije u obrazovanju.

Kada je riječ o budućnosti, i učitelji i učenici prepoznaju potencijal umjetne inteligencije, ali s različitim stupnjem entuzijazma. Većina učitelja smatra da umjetna inteligencija može učiniti nastavu zanimljivijom i da će imati važnu ulogu u budućnosti obrazovanja. Među učenicima je taj stav znatno suzdržaniji – manje od polovice vjeruje da umjetna inteligencija može unaprijediti učenje, dok tek nešto više od trećine jasno vidi njezinu važnost za vlastitu buduću karijeru. Istraživanje pritom pokazuje da su pozitivni stavovi snažno povezani sa znatiželjom i osobnim interesom za tehnologiju.

Zaključak oba istraživanja upućuje na to da neutralnost učenika prema umjetnoj inteligenciji predstavlja pedagošku priliku, a ne prepreku. Dok su učitelji uglavnom otvoreni i spremni za njezinu primjenu, učenicima je potrebno jasnije vodstvo i strukturiraniji pristup. Kao ključne smjernice ističu se potreba za sustavnom edukacijom, pretvaranje etičke osviještenosti u konkretne vještine provjere informacija te povezivanje uporabe umjetne inteligencije s praktičnim primjerima iz različitih zanimanja.

Istraživanje u konačnici pokazuje da ni učenici ni učitelji umjetnu inteligenciju ne doživljavaju kao prijetnju, već kao alat čija primjena zahtijeva kritičko promišljanje i plansko uvođenje u obrazovni sustav.