U središtu Bereka u ponedjeljak, 22. prosinca 2025. godine, od 8 sati OPG Mušić iz Velikog Pašijana organizira podjelu zelja iz vlastitog ekološkog uzgoja. Riječ je o znatnom višku proizvodnje koji ove godine nije pronašao put do tržišta, ponajprije zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i slabije potražnje. Umjesto da urod propadne, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo odlučilo ga je podijeliti građanima, bez obzira na to dolaze li s područja Općine Berek ili iz okolnih sredina. Jedini uvjet je ponijeti vlastite vreće ili vrećice.
Kako pojašnjava vlasnik OPG-a Božidar Mušić, problemi su započeli već u ranoj fazi proizvodnje. – Najviše su pridonijele klimatske promjene, odnosno suša. Nemamo navodnjavanje i zelje je stajalo kad smo ga presadili. Nije bilo kiše, a kad je kiša došla u kolovozu, tada je tek krenulo, ali prekasno, kaže Mušić.
Dodaje da se vegetacija pomaknula izvan uobičajenih rokova. – Glavna sezona je deseti mjesec, a nama je zelje došlo tek krajem listopada i početkom studenoga. Nešto smo uspjeli prodati, ali imamo blizu dva hektara pod zeljem i toga je jednostavno previše da bi se prodalo na malo, ističe.
Zelje su nudili i putem interneta, ali bez većeg uspjeha. – Bilo je oglašeno dva do tri mjeseca. Ljudi su se već namirili i tako je ostalo. Nudili smo ga po cijeni od 60 centi za kilogram za vreću od 25 kilograma. Drugi su prodavali i po euro, ali mislim da je to za zelje puno, navodi Mušić.
Suradnja s trgovačkim lancima, kaže, za male proizvođače praktički ne postoji. – Trgovački lanci bez 30 ili 50 tona s vama ni ne razgovaraju. Mi smo za njih premali, a u isto vrijeme se uvoze velike količine zelja, dodaje.
Na pitanje koliki je gubitak, Mušić kaže da ga ne računa, iako priznaje da je ove godine situacija iznimna. – Zelje sadimo već 36 godina. Uvijek nešto ostane, tri, četiri ili pet tona, ali sada je ostalo abnormalno puno. U Bereku ćemo podijeliti deset tona, rekao je.
Posebno ističe dugogodišnju povezanost s Berekom, gdje redovito prodaje svoje proizvode. – Već više od dvadeset godina ponedjeljkom dolazim u Berek prodavati. Tamo ima puno starijih domaćinstava, dobri su to ljudi. Ja sam zadovoljan što tamo prodajem, a i oni su zadovoljni što im zelje dovozim, kaže Mušić.
Odluka o podjeli, ističe, bila je jedina razumna. – Hrana se ne baca. Srce me boli da se zelje zaore. Bolje da ga podijelim ljudima, pa da znam da je netko od toga imao koristi, zaključuje Mušić, dodajući da od proizvodnje neće odustati. – Bilo je loših i dobrih godina, ali sadimo dok god budemo mogli.
