Lovro Huzjak još je kao dijete znao da ga kuhinja posebno privlači. Prvi koraci uz baku, rani pokušaji i vrijeme provedeno među namirnicama postupno su ga usmjerili prema zanimanju koje je danas njegov jasan izbor. Upisom u Turističko-ugostiteljsku i prehrambenu školu u Bjelovaru napravio je korak koji je dugo želio, a svakodnevnim radom, školskom praksom i natjecanjima gradi put prema onome što smatra svojim budućim poslom.
– Kuhanje je počelo uz baku, još dok sam bio mali. Sjećam se da sam jednom pokušao sam umijesiti tijesto, ali nije uspjelo. Nakon toga sam samo rekao, mogao bih u školu za kuhara. Tu je sve krenulo, kaže Lovro. Od tada kuha svakodnevno, prvo za svoje roditelje, a kasnije sve ozbiljnije, s jasnim ciljem da kroz školovanje razvije svoje vještine.
Prvih godina školovanja dodatno se uvjerio da je izabrao pravi smjer. Podrška nastavnika pokazala se važnom u njegovom napredovanju.
– Imamo dobre profesore, guraju nas dalje. Ako vide nešto u nama… samo se treba malo potruditi i pokazati da si dobar, da znaš kuhati i da voliš to što radiš, govori Lovro, koji je tijekom srednjoškolskog obrazovanja već prikupio iskustva na natjecanjima. Prvo natjecanje bilo mu je izazovno zbog treme, ali nakon nekoliko pokušaja trema se smanjila. -Sad sam već išao na četiri natjecanja. Nemam više tremu jer malo više znaš ljude, znaš što te čeka.
Intenzitet priprema ovisi o vrsti natjecanja. Za privatno natjecanje na kojem je bio vježbao je svakodnevno, a dio priprema odradio je i u restoranu koji se nalazi na listi sto najboljih u Hrvatskoj. – Mjesec dana sam vježbao svaki dan da bismo došli na natjecanje i osvojio sam drugo mjesto – srebro.
Za školsko natjecanje pripreme izgledaju slično. – Ako idem na školsko natjecanje, to je više-manje svaki dan ista vježba poslije nastave i prije nastave, dodaje.
Razrađivanje jela odvija se u suradnji s mentorima, uz jasnu svijest da jelo treba dovesti do preciznog finala. – Jelo treba biti savršeno. Treba ga uljepšati da tanjur lijepo izgleda i okuse pogoditi.
Unatoč medijskoj popularnosti kuhara, Lovro nema uzora među poznatim imenima. – Gledam sve, ali nije to više toliko kuhanje, više je reklama. Možda kad bih nekog bolje upoznao, imao bih najdražeg, ali trenutno baš i ne, kaže.
Dok gleda kulinarske emisije ili natjecanja, često primijeti pogreške u rukovanju namirnicama, no svjestan je razlike između gledateljske i natjecateljske perspektive. – Da sam ja na nekom natjecanju i pred kamerama, i ja bih napravio grešku.
Kod kuće najčešće priprema degustacijske porcije, a komentari obitelji pomažu mu u napretku. – Tata je kritičar, mama nije. Tata voli sve jesti, ali bome je kritičar, mora biti tip-top.
Sudjelovanje na međunarodnom natjecanju u Švedskoj donijelo mu je novo iskustvo. – Bili smo pet dana… Mjesec dana smo vježbali za to natjecanje s profesorom. U timu se našao s kuharima iz Austrije i Belgije, no očekivanja se nisu potpuno ostvarila.
-Prvo sam mislio da će biti dobro… Onda su kolege iz tima malo izmijenili recepturu, nisu htjeli ovako pa su htjeli onako. Ispali smo četvrti. Bilo je grešaka, ali nisam mogao utjecati na to. Sve u svemu, dobro smo prošli.
Ne voli izdvajati najdraže jelo, ali najviše ga privlači morska kuhinja. – Najviše riba i morski plodovi. Ne znam, to su najbolje namirnice, objašnjava.
Lovro rado kuha i za prijatelje, osobito na okupljanjima. – Uvijek kuham neki gulaš. Moji prijatelji su više za tradicionalna jela.
Smatra da moslavačka kuhinja danas nije dovoljno prisutna, ali vjeruje da postoji prostor za njezinu modernizaciju.
– Domaća jela se mogu pretvoriti u modernija, ali da su ista okusom.
Po pitanju daljnjih planova oprezan je. Nakon škole želi otići u inozemstvo kako bi naučio više. – Trenutno nemam neki daljnji plan. Kad završim školu, možda položiti još nešto i otići u neku drugu državu na usavršavanje.
Ipak, jednog dana vidi se ponovno u Hrvatskoj, možda u vlastitom restoranu. – Nadam se da ću se vratiti u Hrvatsku i otvoriti nešto svoje. Ali treba puno naučiti i dosta uložiti da bi to bilo moguće.
O kuharstvu razmišlja kao o neprestanom učenju. – Mislim da kuharstvo nema ono naučio sam sve. Svaki dan naučiš nešto novo. Neki najbolji kuhari na svijetu ne znaju sve.
Smjer koji je odabrao ne dovodi u pitanje. – Presretan sam što sam izabrao ovu školu i nikad ne bih to mijenjao. Mogu cijeli dan kuhati, zaključio je Lovro.
Nakon niza uspjeha Lovru je primila i gradonačelnica Čazme Valentina Čanađija te mu čestitala na rezultatima, potvrdivši podršku grada mladim ljudima koji pokazuju predanost i ambiciju.
