U programu Super radija gostovao je Zdravko Malizzani, skladatelj i osnivač Kapetanskog kazoo dječjeg zbora, koji je prije nekoliko dana na 29. Dječjem festivalu u Zagrebu osvojio treću nagradu. Razgovor je vođen uživo u studiju, a Malizzani je pojasnio kako je nastao ovaj neobičan glazbeni projekt i tko su mali kapetani koji su nastupili u Lisinskom.
Vi ste često na relaciji Beč–Bjelovar, pa i Slavonija. Međutim, mnogi slušatelji o vama ne znaju mnogo. Bjelovarčani vas dobro poznaju, ali za one kojima ste manje poznati – tko ste i čime se bavite?
Bavim se glazbom, skladam, pišem tekstove i glazbu. Ponekad si pomognem instrumentom koji se zove kazoo. To je mali instrument, jednostavan ali se na njega može proizvesti melodija. Ljudi ga uglavnom prepoznaju kada ga vide i znaju o čemu se radi. Na kazoou se zapravo „tuta“, proizvodi se zvuk koji prati pjesmu.
Kako je nastao taj Kapetanski kazoo dječji zbor?
Poznajem Gordanu Škegro, učiteljicu u IV. osnovnoj školi u Bjelovaru. Postali smo prijatelji i razgovarali smo o tome čime se bavim, o studiju i glazbi, i rekao sam joj da bih trebao nešto napraviti s djecom, ali nemam djece toliko, pa je predložila da pokušamo u školi nešto napraviti. Ona vodi učenike od prvog do četvrtog razreda i odmah joj se svidjelo to što radimo. Počeli smo 1. rujna 2024. Prošla je već godina otkako smo krenuli. Iako živim u Beču, često sam u Bjelovaru, dolazim i odlazim kako treba. Kada sam prvi put došao u školu, vidio sam da djeca brzo shvaćaju i da im instrument odgovara. Tada sam napisao pjesmicu s kojom smo nastupili na festivalu.
Na festivalu je sudjelovalo mnogo djece iz cijele Hrvatske. Kako je izgledao nastup?
To je Hrvatski dječji festival, sudjelovalo je oko tisuću djece. Bili su tu i mališani iz Pečuha, Hrvati iz Mađarske, zatim djeca iz Zadra, Šibenika, Vukovara, Virovitice. Mi smo bili jedini iz Bjelovarsko-bilogorske županije i predstavljali smo Bjelovar. Festival je održan u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Neki su bili skeptični, ali da nismo bili dovoljno dobri, ne bismo ni došli u Lisinski. Ne hvalim se time, ali djeca su osvojila treće mjesto i to ipak nešto znači. Gradonačelnik Dario Hrebak pozvao nas je da dođemo k njemu u petak, svi u uniformama.
Zašto Kapetanski zbor?
Došlo mi je to spontano. Nekada je ovdje bilo Panonsko more, nekada su plovili brodovi, pa sam to zamislio u sebi. Djeca imaju kapetanske kape, mornarske marame i uniforme i kazoo. Malo su se Zagrepčani iznenadili, pitali su što je to, ali sve je bilo dobro prihvaćeno. Došli smo, odsvirali, otpjevali i bilo je lijepo.
Financijski dio – tko je sve to pokrio?
Sve sam sam financirao: uniforme, instrumente, marame. Grad nam je osigurao autobus da nas preveze u Zagreb. Djeca su zadovoljna, lijepo je raditi s njima, oni su budućnost. Prihvatili su to, ozbiljno su vježbali i pokazali se u najboljem svjetlu.
Koliko djece sudjeluje u zboru?
Oko trideset. Ima još zainteresiranih, ali ne može svatko svirati kazoo. Treba imati sluh. Oni koji ga nemaju, ne mogu proizvesti ton kako treba. Onaj tko svira mora sam proizvesti notu, mora zvučati kako treba. Čini se da smo stvorili nešto novo, zanimljivo i djeci i glazbenicima.
Kako izgleda vaš kreativni proces?
Uvijek napravim demo snimku, odem u studio, snimimo kako to ide, pa pjeva netko od djece ili odraslih, nije bitno. Snimim gitaru, pratim se na kazoo, popunim pjesmu, napišem tekst, brišem, prepravljam. Nije to jednostavno, da je lako, svi bi bili skladatelji.
