Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) uputio je u javnu raspravu nacrt odluke kojim se predlaže znatno povećanje cijene police dopunskog zdravstvenog osiguranja. Prema prijedlogu, iznos bi s dosadašnjih 111,49 eura trebao porasti na 180 eura, što je rast veći od 60 posto. Takvo povećanje otvara pitanje njegove opravdanosti i utjecaja na građane.
O ovoj temi u emisiji Novom danu na N1 televiziji govorio je Ivica Belina iz Koalicije udruga u zdravstvu. Istaknuo je da je, s obzirom na opći rast troškova, određeno poskupljenje očekivano, ali da nedostaje jasna slika o tome kako se sredstva zdravstvenog sustava troše. Poznato je samo da lijekovi čine oko 20 do 25 posto rashoda, dok je raspodjela ostatka iznosa nejasna. Također, prema njegovim riječima, nije objašnjeno koje konkretne promjene ili ciljeve sustav želi postići novim, višim iznosom police.
Kao jedan od službenih razloga poskupljenja navodi se inflacija. Belina upozorava da će povećanje posebno pogoditi osjetljivije skupine stanovništva, uključujući umirovljenike i građane s nižim primanjima, kojima će prelazak s 9,29 na oko 15 eura mjesečno biti dodatno opterećenje. Iako se povećanje od šest eura ne čini velikim, za one koji raspolažu vrlo ograničenim primanjima ono predstavlja stvaran problem.
Unatoč tome, Belina procjenjuje da većina građana neće odustati od dopunskog osiguranja, jer bi u suprotnom morali plaćati sve bolničke troškove, što je za većinu financijski neizvedivo. Upozorio je i na razliku između HZZO-a i privatnih osiguravatelja, koji najčešće pokrivaju mlađe i zdravije osiguranike, dok police postaju skuplje ili se ne obnavljaju ako dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja. Zbog toga se mnogi na kraju vraćaju u javni sustav.
Belina smatra da određena logika u povećanju cijene postoji, s obzirom na opterećenost sustava, no ključno je objasniti kako će dodatni iznos konkretno unaprijediti njegovo funkcioniranje.
Govoreći o solidarnom modelu zdravstvene zaštite, naglasio je da on osigurava dostupnost usluga svima, unatoč čestoj percepciji da se u sustav ne isplati uplaćivati ako se zdravstvene usluge rijetko koriste. No, zbog dugih lista čekanja sve više građana okreće se privatnim zdravstvenim ustanovama, a HZZO u pojedinim slučajevima angažira privatne pružatelje kako bi smanjio liste. Time je znatan dio dijagnostičkih postupaka prebačen u privatni sektor.
