Objavljena analiza Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja o rezultatima nacionalnih ispita, koje su prošle školske godine pisali učenici četvrtih i osmih razreda, pokazala je da se Osnovna škola Čazma, prema uspješnosti učenika, nalazi među slabije rangiranim gradskim školama. Takvi rezultati potaknuli su gradonačelnicu Valentinu Čanađiju da sazove sastanak s ravnateljem škole i učiteljima kako bi se razmotrili mogući razlozi i okolnosti koje su dovele do toga.

Na sastanku je v. d. ravnatelja Osnovne škole Čazma, Zdravko Jorgić, predstavio detaljne rezultate ispita i dao osvrt na njih. Istaknuo je kako razlike u uspjehu učenika u odnosu na prethodnu godinu nisu značajne te da su u pojedinim predmetima postignuti i nešto bolji rezultati.
Naglasio je da su ispiti u čazmanskoj školi provedeni u potpunosti prema pravilima Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Učitelji čiji su učenici sudjelovali u ispitima nisu bili uključeni u njihovo provođenje niti su imali pristup šiframa učenika ili zadacima. Cijeli postupak, kako je pojašnjeno, proveden je u skladu s propisima, a povjerenstvo koje je nadziralo ispite činili su zaposlenici škole koji nisu bili u izravnom kontaktu s učenicima koji su polagali ispite.

Ravnatelj je ukazao i na okolnosti koje, prema njegovu mišljenju, mogu utjecati na usporedivost rezultata među školama. U nekim drugim školama učenici su, prema njegovim saznanjima, bili dodatno pripremani za ispite, a u pojedinim slučajevima iz testiranja su izdvojeni učenici s prilagođenim programima, što nije u skladu s uputama Nacionalnog centra. U Osnovnoj školi Čazma učenici su, naprotiv, ispitima pristupili bez posebnih priprema, što je kod mlađih, osobito učenika četvrtih razreda, izazvalo određenu nesigurnost i strah koji su mogli utjecati na rezultate.

Prema Jorgićevu stajalištu, objavljeni rezultati vjerojatno su u najvećoj mjeri realni, no upitna je njihova potpuna objektivnost. Posebno je istaknuo način na koji su podaci predstavljeni, budući da su u analizi posebno izdvojene škole kojima su osnivači gradovi, dok su one pod županijskim osnivačima kojih ima puno više prikazane skupno. Takav pristup, smatra, može stvoriti neravnotežu u percepciji uspješnosti, jer se među županijskim školama, koje nisu pojedinačno navedene, vjerojatno nalaze i one s lošijim rezultatima od čazmanske.
Jorgić ne želi nagađati jesu li pojedini učenici drugdje imali pristup ispitima unaprijed, ali smatra da rezultati nisu u potpunosti realni jer ispiti obuhvaćaju i gradivo koje se u redovnoj nastavi obrađuje kasnije tijekom školske godine. Dodaje kako način objavljivanja rezultata nije u potpunosti korektan.

Učitelji su kao jedan od najvećih problema istaknuli nedostatak motivacije učenika za nacionalne ispite. Naveli su da većina učenika te ispite ne doživljava ozbiljno jer oni ne utječu na ocjene niti na upis u srednju školu. Prema njihovim riječima, oko 80 posto učenika ispitu pristupa samo zato da ne mora biti na redovnoj nastavi – ispit riješe površno ili ga uopće ne ispunjavaju do kraja, iako bi mogli bolje da se potrude.
Učitelji su također upozorili na neujednačene uvjete među školama. Istaknuli su da prema nekim saznanjima u nekim školama učitelji pomagali učenicima tijekom ispita, što dovodi u pitanje vjerodostojnost rezultata. Isto tako svi učenici nisu u isto vrijeme pisali ispite. Smatraju da se zato prikazani statistički podaci ne mogu smatrati potpuno realnima jer se ne može znati je li i koliko tko intervenirao tijekom ispita. Prema njihovim riječima, dva ključna čimbenika koji utječu na točnost prikazanih rezultata su slabija motivacija učenika i različiti pristupi u provedbi ispita među školama.

Nakon takvih iskustava među učiteljima ostaje gorčina i pitanje koliko uopće vrijedi biti pošten i pridržavati se svih pravila ako se time, u usporedbi s onima koji su postupali drukčije, samo dolazi u nepovoljniji položaj jer nitko ne želi biti zadnji po rezultatima. Mnogi od njih osjećaju se izigrano i obeshrabreno jer rezultati, koji bi trebali biti pokazatelj stvarnog znanja učenika i kvalitete rada škole, u praksi ne odražavaju stvarno stanje. Umjesto da budu poticaj za unapređenje nastave, nacionalni ispiti, kažu, postaju izvor frustracije za one koji svoj posao obavljaju savjesno i bez prečaca.

– Osjećamo se strašno povrijeđeno, izigrano i prevareno, moramo to tako reći. Od škole koja je godinama bila prepoznata kao uspješna, postali smo ‘škola slučaj’. Najveći problem je u tome što smo pod gradom kao osnivačem, pa su naši rezultati analizirani u okviru skupine gradova, dok su se druge škole iz Bjelovarsko-bilogorske županije uspoređivale na razini županije i tako ‘utopile’ u prosjeku. Naš je rezultat, međutim, sam isplivao. Iako smo po mnogim pokazateljima jedna od uspješnijih škola u županiji, ovakav način prikazivanja stavio nas je u potpuno nepovoljan položaj. Još je 2008. godine službeno dokazano da uspjeh učenika ovisi o više čimbenika – prije svega o gospodarskom razvoju sredine, obrazovnoj strukturi roditelja i činjenici živi li se u ruralnom ili urbanom području. Mi smo škola u slabije razvijenoj županiji, s pretežito ruralnim stanovništvom i to se ne može zanemariti. Osim toga, naša je škola jedina u gradu Čazmi, dok su druge škole u većim sredinama dio šireg sustava. Kod nas je na ispitima sudjelovalo 65 učenika, a u nekim drugim gradovima i po nekoliko stotina, pa su njihovi rezultati u prosjeku izgledali bolje. Zbog načina na koji su rezultati objavljeni osjećamo se izigrano – i od strane onih koji su analize provodili i od medija koji su ih prenosili. Naša škola je, bez stvarne osnove, javno diskreditirana, a mi se zbog toga osjećamo uistinu povrijeđeno, složni su učitelji.

Uz sve to, upozorili su i na sve izraženiji pritisak roditelja koji ne prihvaćaju ocjene svojih učenika. Nekada se trojka smatrala dobrom ocjenom, a danas je roditelji doživljavaju kao neuspjeh. Učitelji se sve češće suočavaju s pozivima, prigovorima i dolascima roditelja koji traže objašnjenja zašto njihovo dijete nema peticu. U takvoj atmosferi, ocjenjivanje gubi smisao, a učitelji se osjećaju nesigurno i opterećeno jer gotovo svaka ocjena može izazvati nezadovoljstvo. Istaknuto je da su pojedini učitelji zbog stalnih pritisaka i prijetnji roditelja bili prisiljeni otići na bolovanje.

Na sastanku je spomenuto da su se pojavili komentari kako u školi predaju nestručni učitelji, što su iz škole odbacili. Naglašeno je da gotovo sve predmete izvode stručne osobe, a iznimke postoje samo kod nekoliko predmeta za koje u županiji jednostavno nema dostupnog kadra. Nastavu fizike trenutačno izvode dvije umirovljene profesorice s dugogodišnjim iskustvom, dok informatiku privremeno predaje osoba s odgovarajućim pedagoškim kompetencijama. Na mjestu logopeda zaposlena je socijalna pedagoginja koja privremeno obavlja obje uloge, jer se na natječaje za to radno mjesto već dulje vrijeme ne javlja stručna osoba. U školi ističu da je problem u nedostatku stručnog kadra u cijeloj županiji, budući da su plaće u obrazovanju znatno niže od onih u privatnom sektoru.

Gradonačelnica je na sastanku poručila kako učitelji imaju punu podršku Grada te da je sastanak sazvan isključivo radi razgovora i zajedničkog sagledavanja situacije. Istaknula je da oštro osuđuje svaki oblik pritiska koji učitelji trpe od strane roditelja, naglasivši kako se takve situacije ranije nisu događale.

– Neki od vas su i meni predavali i znalo se tko je učitelj, a gdje je mjesto roditelja te da taj odnos treba postojati isključivo radi dobrobiti djeteta, rekla je gradonačelnica.

Poručeno je kako u ovoj situaciji nije važno tražiti krivca, nego zajednički tražiti rješenja. Svaka strana – roditelji, učenici i škola – ima svoju ulogu i odgovornost u stvaranju okruženja u kojem će djeca moći napredovati i učiti na najbolji način. Učitelji, koji svakodnevno preuzimaju najveći dio odgovornosti u odgojno-obrazovnom procesu, zaslužuju povjerenje, poštovanje i podršku zajednice, jer bez njih nema kvalitetnog ni stabilnog obrazovnog sustava.

Imate priču ili informaciju?

Želite na neki problem upozoriti ili nekoga istaknuti?

Pošaljite nam poruku.

    Vaši podaci neće biti javno objavljeni niti proslijeđeni trećim stranama.