U Bjelovaru obilježen Međunarodni dan bijelog štapa

U središtu Bjelovara obilježen je Međunarodni dan bijelog štapa. Predstavnici Udruge slijepih Bjelovar na štandu su izložili radove svojih članova, prikupljali donacije, ali i osvještavali javnost o problemima s kojima se slijepe i slabovidne osobe svakodnevno susreću. Potpredsjednik Udruge slijepih Bjelovar Marijan Medica ispričao nam je zašto je važno obilježavanje današnjeg dana.

– Okupili smo se danas zbog toga što je Međunarodni dan bijelog štapa, to je Međunarodni dan slijepih, a bijeli štap je simbol slijepih. Mi ga nosimo jer nam je potreban, on nam je u životu stvarno dobar pratitelj i naš vodič – napomenuo je. Udruga slijepih Bjelovar prošle je godine navršila 70 godina postojanja, a broji 130 članova. Pretežno je riječ o osobama starije dobi, često dijabetičara, a sretni su što je vrlo malo djece. Medica je otkrio kako je sam stradao od eksplozivne naprave 1964., a i predsjednik Udruge Dražen Kokotić stradao je od granate. Ostali članovi uglavnom imaju urođenu sljepoću ili su tijekom života pretrpjeli oštećenja očiju. Zanimalo nas je kako su zadovoljni kvalitetom života u Bjelovaru i nedostaje li im što.

– Mi smo već počeli obilaziti naše institucije, bili smo u Gradu na dogovorima i razgovorima s gradonačelnikom, sa županom u Županiji, gledamo dalje da bi išli u druge institucije i ustanove da bi linije vodilje postavljale ispred zgrada – rekao je te dodao kako su one od iznimne važnosti za slijepe osobe. Takve linije postavljene su ispred prostorija Udruge i u njihovom klubu, a uskoro bi trebale biti i ispred Grada i Županije, odnosno na prilazu njihovim zgradama. Navodi kako nije riječ o velikoj investiciji, a značajno bi poboljšalo svakodnevicu slijepih osoba. Govorio je i o aktivnostima Udruge.

– Na štandu su izloženi ručni radovi naših žena, slijepih, slabovidnih, visokoslabovidnih. One su zadovoljne što to rade, a i mi smo isto tako zadovoljni što su se one toga prihvatile. Bavimo se i sportom, pikado nam je sad glavni sport. Imamo svoj klub, SKS Bilogora Bjelovar, gdje se natječemo u drugoj ligi, bili smo i u prvoj ligi i sad se borimo opet da se vratimo u prvu ligu – napomenuo je Medica. Tajnica Udruge slijepih Bjelovar, Julijana Žganjar, istaknula je kako sad imaju videće pratitelje.

– To smo dobili pomoć države i preko Centra za socijalni rad. Vještačenja se tamo održavaju i prema kategoriji invalidnosti odnosno prema postotku vida dobiva se satnica za koju najviše se može dobiti do 60 sati, to je za potpuno slijepe. To je najvažna socijalna usluga koju Udruga provodi, pružanje usluge videće pratnje. Imamo 28 korisnika, 4 videća pratitelja i jednog voditelja, odnosno koordinatora. Osobe koje su visoko slabovidne ili potpuno slijepe dobiju određeni broj sati i mjesečno ih imaju pravo koristiti, a Ministarstvo rada plaća tu uslugu udruzi – navela je. Ističe kako je današnji život ubrzan pa mladi nemaju vremena pomagati.

– Nedavno je Udruga osnovala lokalni volonterski centar Volonterra. Mi svih ovih godina imamo volontere, mada to nije bilo onako registrirano, zato što su to većinom članovi obitelji. Sa slijepim osobama je teško, više slijepih osoba voditi, najvažniji je kontakt jedan na jedan i onda uskaču i rodbina i prijatelji i po mogućnosti volonteri. Sad ćemo imati organizirani način toga – naglasila je Žganjar te dodala kako u radu imaju podršku Nacionalne zaklade. Rade na dva projekta Ministarstva rada, a podupiru ih i gradovi Bjelovar i Čazma, Županija te brojne općine.

– Imamo niz projekata koji nam omogućavaju da pružamo radionice i edukacije i radimo sa slijepim osobama – napominje tajnica Udruge slijepih Bjelovar. Također, ističe odličnu suradnju s očnim odjelom bjelovarske bolnice.

Davor Malčić, dr.med.spec. oftalmolog i sam je pokušao s povezom na očima i bijelim štapom napraviti nekoliko koraka po korzu. Podijelio je svoja iskustva s nama.

– Zanimljiv je osjećaj i bilo bi dobro da ga svi iskušaju koji se susreću, odnosno koji su u kontaktu s osobama bez vida i koji bi ih mogli bolje razumjeti na taj način. Mogli bi im više pomoći. Treba osvijestiti tu situaciju u kojoj se ljudi nađu – naveo je te dodao kako bi svi trebali imati više empatije.

– Treba uvijek se pokušati uživjeti u ulogu onog drugog. Ne samo kad su slijepi u pitanju, nego i neke druge bolesti. U životu se treba pokušati uživiti u situacije koje su nama nezamislive. Empatija je jako važna – istaknuo je dr. Malčić. Podsjetio je da ljudi bez vida ostaju na dva načina.

– Neki se rode slijepi, neki zbog bolesti ili povreda oslijepe tijekom života. Teže je onima koji nisu nikad vidjeli, koji nemaju čak ni sjećanja na svijet oko sebe. Ljudi koji su kasnije oslijepili, snalaze se bolje. Teško je svakako jednima i drugima. Treba im pomoći, treba osvijestiti taj problem, treba razviti te neke mehanizme, pomoć cijele zajednice – naglasio je. Ipak, svjestan je da se još uvijek nedovoljno pomaže.

– Pomagala su zbog malih serija jako skupa i nedostupna čak i ljudima potpuno sposobnim za rad, a nevidećim osobama je to posebno teško. Treba ih zaposliti, osigurati im prihode i život što sličniji onima koji vide. Trebalo bi svakome, tko imalo odlučuje o pomoći i surađuje s udrugama slijepih, staviti bijeli štap u ruku i ovakve naočale – zaključio je dr. Malčić.