Zapovijed pod lipom 51. put podsjetila na bogatstvo naše nematerijalne kulturne baštine

Kulturno-umjetničko društvo „Sloga“ Miklouš ove je nedjelje po 51. put izvelo tradicionalni prikaz „Zapovijedi pod lipom“. Nakon svete mise, točno u podne, prema zapisu iz 1938. godine, zvuk trube seoskog trubača bio je znak da se okupe seljani kako bi im seoski starješina pročitao zapovijed, odnosno obavijesti općinskog poglavarstva i podijelio poštu. Potom se zapjevalo i zaplesalo.

U prošlosti je to bio jedini način da mještani čuju vijesti i prime obavijesti, a zapovijed se obično čitala svake nedjelje. Ove godine, zbog najave lošeg vremena, običaj nije održan ispred crkve sv. Nikole u Gornjem Mikloušu, već u Donjem Mikloušu pod šatorom, gdje se inače odvija dio programa u kojem nastupaju gostujuća kulturno-umjetnička društva. U šatoru je služena i misa, a potom je seoski starješina Antonio Tonković, po prvi put stigavši na biciklu, pročitao zapovijed.

Ove godine, kaže Tonković, nije sve prošlo bez problema:

– Novost je to da sam došao na biciklu. Kiša je padala dok sam išao iz Čazme prema Mikloušu. Pao sam s bicikla, probušio obje gume. Ipak, nosim pakete čak i iz daleke Amerike za našeg suseljana. Čut ćete šta ima novoga. Vojne naredbe su i dalje tu – kazao je.

Na pitanje što mu znači ova uloga, odgovara:

– Zapovijed pod lipom i uloga starješine prije svega su čast, rekao bih i zahvalnost cijelog sela. Lijepo je biti na usluzi svima, a prije svega je i srcu drago. Ipak sam ja Miklošanac.

Tonković je ulogu starješine naslijedio od svojih prethodnika.

– U zapovijedi sam od malih nogu. Mislim da su svi oni ostavili neki dojam. Napomenuo bih pokojnog Tonju Sabolića, on je bio starješina jako dobar, uvijek sam htio biti poput njega. Ni Vinko Kovačević nije daleko odskakao i drago mi je da je i on bio dio toga – dodao je.

Govoreći o „maloj zapovijedi“ pod lipom, održanoj u petak, u kojoj je sudjelovao dječak-starješina, rekao je:

– Jako mi se svidjelo, bilo je izvanredno i lijepo. A što se tiče starješine, na mladima svijet ostaje.

Manifestacija je prije nekoliko godina uvrštena na popis nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. O njezinu značaju i očuvanju razgovarali smo s predsjednicom KUD-a „Sloga“ Božicom Tonković.

– Ja sam Mikloušanka 37 godina, a to znači i 37 Zapovijedi pod lipom. Za seljane je to priča, prikaz običaja koji smo stavili na pozornicu, a zapravo je to život na selu koji se odvijao davnih godina. Zapovijed je zapisana 1938. godine, ali se i živjela. I danas na neki način živimo zapovijed, jer su i tada, kao i danas, postojale obveze – od uređenja puteva do živica. Nekad patrolni, a danas komunalni redar, sve to netko kontrolira. Ima dosta sličnosti između nekadašnje zapovijedi i današnjeg života – rekla je.

Otkrila je i kako je zapovijed sačuvana.

– Kada sam došla u KUD, ta zapovijed bila je čuvana kod tadašnjeg starješine i naše tete Marice Kunješić, koja je još i danas živa. Ona i tadašnji pokretači ponovno su pokrenuli KUD 1974. godine. Zapovijed je sačuvana, mi smo to prepoznali i nastavili čuvati – istaknula je Tonković.

Dodala je kako iza cijele manifestacije stoje članovi KUD-a.

– Razmišljala sam sada, kad smo pripremali 51. zapovijed, da bez naših vlasti, Ministarstva kulture, Grada Čazme, Turističke zajednice, županije, ali i članova KUD-a i naših mještana, ništa od toga ne bi bilo moguće. Iako nam vremenska prognoza ovaj put nije bila naklonjena, na kraju se osjetilo jedno posebno zajedništvo.

Na ovogodišnjoj Zapovijedi nastupila su gostujuća kulturno-umjetnička društva među kojima KUD „Oštrc“ iz Ruda, KUD „Prijatelji“ iz Bereka, KUD „Prigorec“, Udruga „Poljička škrinjica“ iz Gornje Poljice, KUD „Šartovac“ i KUD “Mikleuš”.

Među gostima su bili i sudionici iz Dalmacije. Katarina Mikas iz Srijana, mjesta u nekadašnjoj Poljičkoj kneževini, ispričala je kako su stigli u Miklouš.

– Čuli smo za Zapovijed preko moje prijateljice s fakulteta Helene Sudar. Pozvala nas je i povezali smo se. Nismo došli u punom sastavu, već prepolovljeni, ali izvest ćemo ono što smo planirali. Došli smo sa sedmero djece i nekoliko odraslih. Djeca su prekrasna, kulturna i drago nam je što ih možemo predstaviti. Jako smo zadovoljni gostoprimstvom i oduševljeni dočekom – kazala je.

Najavili su i svoj program:

– Prikazat ćemo Poljičko kolo uz jednu kraću pjesmu i jednu dječju igru iz starih Poljica – dodala je Mikas.

Ovogodišnja Zapovijed pod lipom još je jednom pokazala snagu tradicije i zajedništva u Mikloušu, potvrđujući važnost očuvanja nematerijalne baštine i prijenosa običaja na mlađe naraštaje.

Objava teksta sufinancirana je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija